Stražnji čučanj pomaže za donji dio leđa

U powerliftingu stražnji čučanj je uz bench press i deadlift osnovna natjecateljska vježba, no ta je vježba ključna i za rekreativce

Postoji niz različitih varijanti čučnja, naizgled obične vježbe koja donosi nevjerojatan niz prednosti za vježbače. Među njima je stražnji čučanj koji je popularan u powerliftingu, no ni rekreativci ga nipošto ne bi trebali zaobilaziti u planu vježbanja.

Osim što će pomoći u povećanju snage, potaknuti rad niza mišićnih skupina i smanjiti masno tkivo, kroz ovu vježbu se aktivira više zglobnih sustava i fleksibilnost donjeg dijela leđa.

Vježba se izvodi tako da šipku postavimo na gornji dio leđa pridržavajući je u širini ramena, a potom se spuštamo u čučanj i podižemo iz njega pazeći da trup ostane ravan, a koljena stabilna.

– Razlika između prednjeg i stražnjeg čučnja sa šipkom je u tome što stražnji pomaže u razvoju maksimalne snage, dok prednji više aktiviraju mišiće trupa. Također, kod prednjeg je manji stres kutne sile na leđa i manji stres savijanja prilikom izvođenja. Prednji čučanj sa šipkom također zahtijeva više stabilnosti, pa ne možemo raditi s većim težinama. Kod izvođenja vježbe često su klasične pogreške vezane uz prebacivanje težine na prste stopala te pogrešan položaj ruku i koljena. Usto, valja pripaziti da trup ostane čvrst i ravan, da nema pretklona – objašnjava dipl. kineziolog i osobni trener Josip Habljak.

Za početak, dovoljna je samo šipka manje težine, a tijekom vremena može se nadograditi dodavanjem težine u skladu s mogućnostima.