Sandra Bagarić: Teretana mi nije favorit, a tajna moje linije su šetnje u prirodi

Operna pjevačica i glumica Sandra Bagarić otkrila nam je zašto ne voli vježbati u teretani te kako jede uravnoteženo po intuitivnim principima

Sandra Bagarić uvijek je besprijekornog izgleda i gdje god dođe plijeni pozitivnom energijom. Logičan zaključan je da se bavi sportom i nekim oblikom aktivnosti koji joj pomaže u održavanju linije, no razuvjerila nas je odmah na početku razgovora.

– Nisam tip za teretane niti grupne vježbe, solist sam i u prirodi. Zadnjih sedam godina sam se navukla na kilometarske šetnje zagrebačkim park šumama. Prehodam do 10 do 15 kilometara na dan. Ta mi aktivnost mentalno i tjelesno odgovara, uživam u razgovoru sama sa sobom, čujem svoje misli, često učim novi repertoar u hodu, sa slušalicama na ušima. Uživam u bojama i mirisima prirode u svim godišnjim dobima. Pjev ptica me svaki put iznova opčini, pa u hodu isplaniram sve svoje dnevne aktivnosti, ispušem svu negativnu energiju, mozak mi brže i bolje radi i nastojim sve podrediti tom samo mom vremenu i hobiju, tih sat do dva na dan koje ne dam nikome – kaže Sandra dodajući da ima više razloga zbog kojih joj teretane nisu na listi odredišta na koje će se uputiti.

– Ne volim teretane i grupne treninge, ne volim da me se gleda, promatra i analizira. To ostavljam za svoju profesionalnu scenu. Ne volim glasnu muziku iz teretane koja tjera na adrenalinski ritam, ne volim ustajale mirise, neonsku rasvjetu, nepotrebnu komunikaciju, nabacivanja, zatvoreni prostor… Priroda me nadahnjuje u svim svojim oblicima i iz nje
crpim energiju. Uživam i u kišnom danu kao i u prvim zrakama sunca, obožavam osjetiti vjetar i povjetarce u svojoj kosi. Toliko ljepote je oko nas, i to ljepote koja je besplatna. Zagreb ima prekrasne park šume, pa iako živim u centru grada u par koraka dokopam se šumskih staza na kojima sam vrlo često sama. Vjerojatno su svi u teretanama – nasmijala se naša sugovornica.

Kaže da tijekom šetnje radi na raznim vježbama, a ponekad napravi nekoliko vježbi i kod kuće.

Sandra Bagarić vježba u prirodi

– Klupa ili ograda mogu poslužiti da na njima radim vježbe istezanja. Ponekad intuitivno radim vježbe na svom podu koje se temelje na imitaciji već negdje viđenih vježbi. U dobrom sam odnosu sa svojim tijelom te mi šalje znakove, a ja ih znam prepoznati. Radim samo ono što mi paše i kad mi paše i koliko mi paše. Povremeno odem na vožnju biciklom. Ne pretjerujem s tjelesnom aktivnošću, nisam sportaš niti se pripremam za Olimpijadu, ali sam svakodnevno u pokretu i aktivna od rane zore te sam u skladu sa svojim godinama zadovoljna tjelesnom formom i fleksibilnošću – priznala se Sandra koje se od djetinjstva bavila sportovima kao što su skijanje, klizanje, rolanje, tenis, odbojka, stolni tenis…

– Bila sam samouka, a uz sve nabrojano, kao klinka sam se mlatila pa ćemo to ubrojiti u borilačke vještine. Zvijezda, kolut naprijed, preskakanje kozlića, penjanje uz uže – u razredu sam bila među najboljima. Ukratko, mislim da bih bila dobra sportašica da sam se time ozbiljno pozabavila – kaže Sandra.

Vježba da bi zadržala zdravlje, a ističe da ne voli rutinu pa za šetnje uvijek bira drugu rutu.

– Cilj mi je, ako idem na Sljeme, doći do Sljemena. Ako idem na Risnjak, cilj je popeti se na vrh Risnjaka. Aplikacije u telefonu su jako zgodna novotarija te tu mogu pratiti svoj zacrtani cilj. U mnogo stvari sam samouka. Volim pročitati o novim spoznajama te ih implementirati u svoj život kako meni odgovara vezano uz kompletni lifestyle. Ne podliježem pomodarskim trendovima te u svemu u životu koristim logiku i svoj život oblikujem intuicijom – objasnila je Sandra.

Iako je trčanje posljednjih godina postalo jako popularno u Hrvatskoj, ona uspješno odlijeva tom trendu.

– Neki dan mi je palo na pamet jer sam toliko brzo hodala da sam bila na granici da već trčim. Morala sam izbaciti nakupljenu nervozu i ljutnju jer me netko ili nešto jako naljutio. Dakle, ako me vidite da trčim, bit će da sam jako ljuta – kaže Sandra koja planira uživanje u prirodi pretočiti i u neke zahtjevnije planinarske pothvate.

Planinarenje kao želja

– Voljela bih planinariti i mentalno se spremam za taj izazov. Naša draga susjeda Bosiljka je planinarka i jedne godine je povela supruga i mene u kanjon Vrženice u Baški. Bio je to slučajno najtopliji dan u toj godini te smo nekim čudom preživjeli, ali i dan-danas prepričavamo te zgode i smijemo se. Za sad sam na razini sljemenske staze, Risnjaka i podnožja
Velebita, ali mislim da će mi planinarenje u skoroj budućnosti biti veliki izazov jer osjećam strašan zov, a putem ovog intervjua ću obavijestiti supruga – bit će lud od sreće – dobacila je Sandra.

Objašnjava također da nema nikakvih ograničenja ni restrikcija u prehrani te se vodi načelom umjerenosti i raznolikosti.

– Tijelo mi govori što treba i što želi. Namirnice volim nabavljati sama i kuham dosta tradicionalno – variva i juhe su svakodnevno na meniju. Volim probati sve kuhinje i imam napade od vegetarijanstva do mesožderstva. Volim jesti i uživam u hrani, ali znam se kontrolirati kad primijetim da moja garderoba više nije moja te se bez problema disciplinom vratim u svoj konfekcijski broj – otkrila je naša sugovornica.

Ljubav prema prirodi iz dana u dan je sve snažnija, pa otkriva da sanja o kućici u kojoj će napuniti baterije.

– Priroda je puna harmonije. Nikad u prirodi nisam vidjela nesklad, osim tamo gdje je taj nesklad napravio čovjek. Štujem prirodu svim svojim bićem, iz dubine duše joj se klanjam i zahvaljujem na svoj ljepoti i blagodatima koje nam daruje. Također, volim brati ljekovito bilje – gospinu travu, žalfiju, mentu. Ove godine sam brala motar i ukiselila ga te sam od smokvinog lista radila sirup za sok i sušila smokvino lišće za čaj. Radila sam sok od bazge i lovorov list – zaključila je Sandra.