Prednji čučanj sa šipkom osnažuje kvadricepse i pokazatelj je snage

Prednji čučanj ima više varijanti, a to omogućuje lakše savladavanje ispravne tehnike izvođenja radi bolje aktivacije trbušnih mišića

Zbog uspravne pozicije trupa, opterećenje aktivira trbušne mišiće. Ipak, ključno je prije izvođenja vježbe dobro naučiti kako na prikladan način uhvatiti šipku.

– Prednji čučanj ne opterećuje donji dio leđa ni koljena, a da bi se izveo na odgovarajući način, postoje tri pristupa ili načina kako postaviti šipku u odnosu na ruke. Naime, jedna od grešaka je ako su laktovi usmjereni prema dolje, pa je šipka prenisko postavljena. Među češćim je greškama i prevelik pretklon pri izvođenju vježbe, kao i savijanje leđa, pogrešan položaj koljena i odizanje peta od podloge – objašnjava dipl. kineziolog i osobni trener Josip Habljak.

Ističe kako je česta pogreška i ako vježbač prenisko postavi šipku u odnosu na ramena te je pridržava bliže korijenu dlana umjesto vrhovima prstiju i prema ključnoj kosti na kojoj bi šipka zapravo trebala stajati, a to je rezultat nedovoljne fleksibilnosti ruku i ramenog obruča.

– Zato je preporuka da početnici krenu s tzv. zombie squatom, sa ispruženim rukama kako bi naučili ispravan položaj šipke. Slijedi tzv. bodybuilding squat koji je najmanje stabilan, a podrazumijeva ukrštene ruke i pridržavanje šipke vrhovima prstiju, dok dizački čučanj podrazumijeva držanje šipke vrhovima prstiju i rukama podignutih laktova. U svakom slučaju, na ovaj način je preporuka raditi s manjim težinama, a tijekom vremena i uz napredak moguće je dodavati težinu na šipku – zaključio je Habljak.