Neda Parmać: Trčim od 12. godine i za mene je to vrsta meditacije

Feminnemka Neda Parmać ispričala nam je zašto trči i kako joj izgledaju treninzi u teretani te koje vježbe joj nisu na listi omiljenih

Pop pjevačica i članica grupe Feminnem Neda Parmać (39) vodi vrlo aktivan život jer trči najmanje jedanput na tjedan, a potom redovito vježba i u teretani. Kaže da je aktivnost njezin način života, a sve je počelo u dobi od 12 godina.

– Nisam se ranija bavila sportovima, iako sam uvijek bila vrlo vješta. I onda su u školi najavili neki cross kad sam imala 12 godina. Svidjela mi se ideja i imala sam osjećaj da mi sport leži i da je to neki smjer u kojem bih se možda mogla razvijati. Trčanje je bila jedna od disciplina. Počela sam trenirati trčanje, a iako sam na cilj došla druga, nisam odustala od trčanja – prisjetila se pjevačica.

Trčanje i upravljanje stresom

Kaže kako je nastavila trčati i tijekom odrastanja, a onda je u jednom trenutku shvatila da više nije riječ samo o sportskoj aktivnosti.

– Moje trčanje je preraslo u naviku i postalo je puno više od rekreacije. Tijekom trčanja meditiram, čistim glavu od gluposti, a nakon što sam završila autogeni trening, počela sam raditi autogene treninge dok trčim. Tako je trčanje prestalo biti dio kondicijskog treninga i postalo je vrsta meditacije i čišćenja – objašnjava naša sugovornica dodajući kako redovito trči u svim vremenskim uvjetima i bez obzira na godišnje doba.

Neda Parmać trči i zimi

– Zimi mi je važno da pokrijem vrat i stavim preko usta zaštitu za dišne puteve, ali hladnoća mi ne smeta. Dapače, neki put dobro dođe da razbistrim glavu. Tijekom ljetnih mjeseci ipak obično trčim u večernjim satima zbog vrućina. Kad je riječ o nekom rasporedu treninga, zapravo nemam pravilo – otkriva Parmać i tvrdi da u nekim trenucima spontano odlučuje otići trčati.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Neda Parmac Klacar (@nedaparmac)

– Jednostavno navučem tenisice i to je, bez obzira je li riječ o jutarnjem ili večernjem terminu – kaže pjevačica.

Nikad nije doživjela nezgodu ni ozljedu tijekom trčanja, no priznaje da se pribojava radi obiteljske genetike i sklonosti problemima sa zglobovima.

Loša genetika

– Moj otac ima problema s koljenima, a sestra s kukovima, tako da imamo genetsku predispoziciju za loše zglobove. Zato trčanje za mene nije najbolja opcija, a nakon poroda sam primijetila da me češće bole kukovi, iako se trudim trčati pravilno i pretežito po mekom terenu. S obzirom na to da kraj stana nemam baš puno adekvatnih terena, investiram u bolje tenisice i nadam se da time kompenziram činjenicu da trčim po asfaltu – iskrena je naša sugovornica.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Neda Parmac Klacar (@nedaparmac)

Priznaje kako za trčanje ni za teretanu ne brine o odjeći koju nosi, a pritom joj je važno jedino da je riječ o udobnim majicama i hlačama koje neće smetati.

– U teretanu idem tri do četiri puta na tjedan prvenstveno jer sam primijetila da mi se trčanjem ne aktiviraju svi mišići, a poznato je i  da s godinama gubimo tonus. Preferiram grupne treninge i imamo odličnu trenericu Vanju s kojom radimo sveobuhvatne vježbe za cijelo tijelo, a ne samo za jedno područje. To bude jako zabavno i baš se veselim grupama – uz smijeh priča Neda dodajući kako ipak ne voli baš sve vježbe na repertoaru.

Vježbe u teretani

– Ne volim bugarski čučanj, kao ni vježbe sa šipkama na ramenima jer imam laganu skoliozu i to mi smeta. No svejedno ih radim. Od ostalih vježbi nemam posebne favorite. Volim one koje se fokusiraju na noge, a malo su mi manje drage one za ruke – kazala je Neda kojoj su vježbe u teretani pomogle učvrstiti mišiće i poboljšati joj trčanje.

– Kad trčim, ne biram duge destinacije kako se ne bih zasitila. Ne želim da mi to postane tlaka, pa tako najviše trčim 5 do 6 kilometara. U svemu mi je jedino važno da uživam u treningu. Davno sam istrčala i neki polumaraton, no problem je što se takve utrke održavaju vikendom kad radim, pa ne stignem na njih – objasnila je Neda.

Utrka preko Pelješkog mosta

Ipak, jedna utrka zauzima posebno mjesto u njezinom srcu.

– Prošle godine sam na Pelješkom mostu otrčala prvu utrku i tome sam se jako veselila jer je to bio početak mog godišnjeg odmora. Trčali smo pet kilometara, ali osjećaj je bio fantastičan. Teško je opisati kad prvi put pješice prijeđete takav most. Više sam slikala i snimala nego što sam trčala, ali ću definitivno pamtiti taj doživljaj – zaključila je Feminnemka.