Dragan Primorac: Bez obzira jesam li u New Yorku ili Pittsburghu, uvijek uz sebe imam tenisice

Ugledni znanstvenik svjetskog glasa, Dragan Primorac, unatoč gustom poslovnom rasporedu uvijek uspije pronaći vremena za fizičku aktivnost

Prof.dr.sc. Dragan Primorac (58) pedijatar je, forenzičar i subspecijalist medicinske genetike s uspješnom znanstvenom karijerom u zemlji i svijetu. Bio je ministar znanosti u razdoblju od 2003. do 2009. godine, a istodobno je tijekom više od 40 godina razvijao i uspješnu sportsku karijeru.

Naime, prof. Primorac je bio juniorski viceprvak bivše države u taekwondou kao član TKD kluba Centar iz Zagreba te je osnovao prvi taekwondo WTF klub u južnoj Hrvatskoj.

– Za mene taekwondo nikada nije bio samo sport, bio je puno više od toga, a prijateljstva vezana uz taekwondo traju mi od djetinjstva. Filozofija taekwondoa koja njeguje filozofiju mudrosti, učenja, strpljivosti, poštivanja drugoga te daje naglasak na moralnim vrijednostima, usmjerila je moj životni put. Baveći se taekwondoom, prvenstveno upoznajete sebe, pravovremeno naučite važnost i vrijednost kontinuiranog rada, samokontrole, ali iznad svega naučite biti odgovoran kako prema sebi tako i prema drugima. Koncem 1987. sam osnovao TKD klub Kocunar-Topers u Splitu koji je imao golemi utjecaj na razvoj taekwondoa, a početkom Domovinskog rata cijeli prvi tim kluba se uključio u obranu Hrvatske – objasnio je prof. Primorac koji je nositelj crnog pojasa 7. dan i zlatne medalje Word Taekwondo Europe, a primili su ga i u američku Kuću slavnih tekvondoa (Hall of Fame).

– Zahvalan sam vodstvu američke Kuće slavnih taekwondo-a, i predsjedniku Gerardu Robbinsu što su prepoznali moj rad. Posebice sam zahvalan predsjedniku Europske taekwondo federacije Sakisu Pragalosu na dodijeljenom pojasu i zlatnoj medalji WTE – kazao je prof. Primorac ističući kako su sport i fizička aktivnost i dalje obvezni dio njegove svakodnevice.

– Uz medicinu, znanost i akademski rad, sport je nedjeljiv dio moga života. U sportu sam od najranijeg djetinjstva, a već s osam godina u Splitu sam počeo trenirati borilačke sportove. Kasnije sam se priključio podmlatku nogometnih klubova Split i Solin te HNK Hajduk. U srednjoj školi, nekoliko godina sam trenirao atletiku u AK Split 80, a moje discipline su bile 1.000 i 1.500 m. Osnove košarke sam naučio u KK Dalvin gdje sam se zadržao kraće vrijeme – nastavio je prof. Primorac objašnjavajući kako uvijek u raspored uspije uklopiti sve aktivnosti kojima se želi baviti.

– Radni dan mi započinje oko 5:00 ujutro, i nevažno jesam li u New Yorku, Pittsburghu, Tel Avivu, Coburgu ili Ahmedabadu, tenisice su uvijek sa mnom. Ako ne iskoristim svaki slobodni trenutak za trening, osjećam grižnju savjesti. Međutim, istina je da bez kontinuiranog treninga ne bih mogao izdržati ritam zahtjevnog intelektualnog rada kojem sam izložen zadnjih 30-ak godina. Duboko vjerujem da su genetika, prehrana, tjelovježba i životni stil neki od ključnih faktora koji određuju ne samo kvalitetu, već i duljinu našeg života – kaže prof. Primorac.

– Aktivnosti na otvorenom za mene su prioritet. Južna strana splitska Marjana mi je toliko motivirajuća da uvijek napravim intenzivniji trening od onog koji sam predvidio. Isto je i sa Sljemenom. Prijatelji i ja godinama smo išli Bikčevićevom stazom, a odnedavna krećemo sa Šestina preko Kraljičina zdenca, uz potok Kraljevec prema vrhu Sljemena. Trening na otvorenom, ništa ne može zamijeniti. Osim toga, više od 20 godina s prijateljima iz MUP-a u hodu dogovaramo treninge teretani. Ipak, s dolaskom proljeća, sretan sam kad iz garaže izvučem moj cross bicikl i krenem s vožnjama u podsljemenskoj zoni. Prije 20-ak godina golf mi je postao otkrićem i uistinu je predivno biti u prirodi na golf-igralištu, a jedini nedostatak je zapravo vremenska zahtjevnost, posebice kad odlučimo odigrati 18 rupa – smije se prof. Primorac koji ne skriva ni svoje oduševljenje dizanjem utega. Amaterski se, naime, bavi weightliftingom.

 

– Uglavnom je to slučaj kad sam u Splitu s dragim prijateljima iz kluba dizača utega Split, kojeg vodi dragi prijatelj Boško Čavka, trener brojnih olimpijaca i vrhunskih sportaša, uključujući i osvajača olimpijskog zlata Nikolaja Pešalova iz Sydneyja. Dizanje utega je iznimno dinamičan i zahtjevan sport. Mnogi izvrsni sportaši tek kad se suoče s dizanjem utega shvate koliko je ovaj sport kompleksan, bez obzira na njihovu spremnost, posebice kad se radi trzaj i izbačaj utega. Što se mene tiče, držim se težina kojima preveniram nastanak ozljeda i koje mi omogućuju rad na poboljšanju tehnike – kaže prof. Primorac.

Objasnio je da se trudi trenirati redovito, ali i učestalo.

– U mojem slučaju, broj treninga je obrnuto proporcionalan duljini treninga. To je jednostavno zbog toga što mi životni ritam i učestala putovanja ne dozvoljavaju dugotrajne treninge. Stoga mi je apsolutni prioritet kontinuitet, bez obzira na duljinu treninga. Vježbe s vlastitom težinom su mi prioritet, a tu definitivno prednjače zgibovi koji su stvarni pokazatelj moje spremnosti. Tijekom ljeta sam posebno motiviran, jer tada sam najviše na otvorenom prostoru, kombiniram plivanje, trčanje, zgibove, biciklizam, i za “gušt” kako bi rekli u Dalmaciji, često zaigram mali nogomet – opisao je prof. Primorac otkrivajući kako pozitivne učinke treninga doživljava kroz značajno povećanje radne energije, duhovnog mira, motiviranosti i osobnog zadovoljstva.

– Moj cilj je zadržati postignuća koja sam imao prije 20-ak godina, a to je stvarno izazovno, no istodobno i motivirajuće. Ipak, uvijek je važno imati mjeru u svemu što u životu radimo pa tako i u sportu. Kad je riječ o spremnosti, zahtjevne vježbe poput zgibova te istrčavanje određenih dionica su mi najbolji indikator moje spremnosti – kazao je prof. Primorac priznajući kako i on ima dana kada nije baš raspoložen za trening, ali ima i učinkovitu metodu kojom može premostiti nedostatak volje.

– Važno je da naše negativne misli ne postanu naša djela, jer na žalost ona postaju navikom. Inače, moja životna filozofija je da odustajanje nije opcija. Tako je i s treninzima. Zapravo, najdraži su mi treninzi oni od kojih sam već bio odustao, no koje sam snagom volje ipak odradio – zaključio je prof. Primorac.