Dejan Nemčić: Teško se natjeram na trčanje kad sam umoran, pa je to velika pobjeda kad uspijem

Najpoznatiji hrvatski profesor geografije Dejan Nemčić kaže da ga trčanje odmara te uživa u boravku u prirodi i fizičkoj aktivnosti

Zagrebački profesor geografije Dejan Nemčić (38) motivacijski je predavač te svjetski putnik i dobitnik brojnih nagrada. Njegova je misija prenijeti znanje geografije djeci u školi, a životni cilj mu je već u petom razredu osnovne škole bio postati profesorom geografije. Istovremeno živi uzrečicu “U zdravom tijelu zdrav duh” pa je tako u djetinjstvu igrao nogomet u rodnoj Garešnici.

Aktivan život od djetinjstva

– Igrao sam za naš nogometni klub Garić i to mi je bila velika ljubav, a dolaskom na studij u Zagreb počeo sam s kolegama i prijateljima pomalo trčati. Moram priznati da zapravo najviše uživam u boravku u prirodi, pa sam često istraživao planine. Međutim, za to mi treba cijeli dan, a zbog brojnih obveza koje imam u školi i općenito u obrazovanju, nemam vremena za neke višednevne ture po planinama – priznaje prof. Dejan Nemčić objašnjavajući kako je stoga nastavio trčati i nakon diplome kao profesor.

Savski nasip kao omiljena destinacija

– Živim u blizini savskog nasipa i volim ondje provoditi vrijeme. Prilika je to da se isključim od mailova i mobitela te društvenih mreža, a ujedno trčanje doživljavam kao aktivni odmor. Tih sat vremena posvećen sam samo sebi i uživanju u zelenilu i u prirodi. Na nasipu ima drugih trkača koje volim promatrati, a kako volim životinje, susrećem pse i volim se s njima podružiti. Tih sat vremena na nasipu napuni mi baterije i zaista kroz zelenilo i prirodu osjećam kao da sam se odmorio. Zapravo, svi bismo se trebali malo češće odvojiti od mobitela i posvetiti uživanju u prirodi jer nam to daje mirnoću i omogućuje makar privremeno isključivanje iz užurbanosti svakodnevice – ističe prof. Nemčić.

Trčanje kao odmor od obveza

Kazao je da provodi i više od 15 sati na dan u sustavu obrazovanja u kojem se maksimalno trudi dati svoj doprinos i prenijeti znanje, pa trčanje doživljava kao proces u kojem ima priliku povezati se sa sobom kroz prirodno okruženje.

– Ako zbog obveza zapostavim trčanje, osjećam se loše i ljutim se sam na sebe što nisam u stanju izdvojiti ni sat vremena u danu za sebe. Općenito, ljudi znaju što je za njih dobro, ali komotnije je ležati doma i nepotrebno gledati vijesti ili društvene mreže. I meni je nekad teško natjerati se da trčim ako sam umoran, ali to mi je najveća pobjeda i ponosan sam na sebe kad to ostvarim – priznao je prof. Nemčić.

Trčanje kao relaksacija

Omiljeni profesor kaže da u prosjeku otrči 10 kilometara, ali nema posebnih trkačkih ambicija ni ciljeva.

– Od kuće do izabrane lokacije mi treba pet kilometara i isto toliko nazad. Nisam profesionalni trkač, pa ne vodim računa o opremi ni o gadgetima. Važno mi je samo da sam u prirodi, pa makar i u poderanoj majici. Ne želim se zamarati tim suvremenim globalističkim problemima o tome kako je tko odjeven za određenu aktivnost, nego se posvetim svojim mislima. Ponekad slušam glazbu dok trčim, a onda biram Erosa Ramazzottija čiji sam fan – kaže prof. Nemčić priznajući kako ne postavlja pred sebe neostvarive ciljeve i trudi se slušati vlastito tijelo.

– Ako tog dana ne mogu otrčati više od dva kilometra, nema tu razočaranja ni forsiranja. Otrčim ta dva kilometra i zadovoljan sam jer sam učinio nešto za sebe. Ne opterećuju me postavljeni ciljevi, a u cijeloj priči mi je najvažnije da se osjećam bolje i na kraju dana imam mirniji san – kaže naš sugovornik.

Dejan Nemčič: Nemam planova za maraton

Zbog svega navedenoga nije nikad planirao sudjelovati u nekim razvikanim i velikim utrkama.

– Sport je za mene odmor od opterećenja tako da nikad nisam doživio neku ozljedu niti tegobe, i htio bih da tako ostane. Zato nemam nekih planova za maraton, iako sam razmišljao o tome kako bih se jednog dana volio uključiti u neku humanitarnu utrku u kojoj bih svojim doprinosom pomogao pojedincu ili nekoj udruzi. No budući da pomičem svoje granice u poslovnom smislu, ne nalazim prostora za isto i u sportu – iskren je prof. Nemčić zaključujući kako je za njega trčanje aktivnost koja mu omogućuje zadržati osmijeh na licu i zato u svemu toliko uživa.