Anela Novak: Ovo su proizvodi na tržištu koji mogu poslužiti kao zamjena za šećer

Endokrinologinja i dijabetologinja dr. Anela Novak detaljno je opisala što na tržištu može poslužiti kao zamjena za šećer i kako koristiti sladila

Konzumni bijeli šećer posljednjih je godina na listi nepoželjnih namirnica te stručnjaci različitih profila, od liječnika do nutricionista, ističu negativne strane pretjerane konzumacije smatrajući da je zamjena za šećer bolje rješenje. Slatka hrana sama po sebi nije loša niti je treba demonizirati, no neumjerenost u konzumaciji rezultira brojnim kroničnim bolestima koje su danas na listi najčešćih uzroka smrti.

– Slatka hrana je bogata energijom. Do prije nekoliko desetljeća nije je bilo u izobilju. Evolucija je stoga okusom motivirala ljude da traže energiju, da prežive, a u slatkoj hrani ima puno koncentrirane energije. Međutim, danas kad su nam resursi hrane dostupni u velikim količinama, a fizički smo manje aktivni, prekomjerno jedenje, posebno slatke hrane dovodi do nakupljanja masti, odnosno debljanja – kaže doc. dr. sc. Anela Novak, specijalistica internistica-subspecijalistica endokrinologinja i dijabetologinja u KBC Split te predsjednica Hrvatskog dijabetološkog društva i potpredsjednica Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju HLZ.

Umjerenost je ključna u očuvanju zdravlja, pa iako je teško potpuno izbjegavati slatke namirnice, danas su na tržištu dostupne brojne zamjene koje će omogućiti isti užitak slatke hrane, ali s puno manje negativnih učinaka.

– Dok si zdrave osobe mogu nešto češće priuštiti konzumaciju slatkog, osobe sa šećernom bolešću trebaju biti oprezne jer slatka hrana uzrokuje porast glikemije. Ne postoji inzulin ili tablete koje mogu spriječiti skok šećera u krvi nakon konzumacije slatke hrane. Dugotrajno povećanje šećera u krvi može dovesti do razvoja kroničnih komplikacija, zbog čega je važno održavati razinu glukoze u predviđenim intervalima (3,9 – 10,0 mmol/l) – objasnila je dr. Novak dodajući da su zamjene za šećer stoga za ljude s dijabetesom važan dio prehrane koji pomaže u kontroli bolesti.

Zamjena za šećer

– Šećer ima najviše ugljikohidrata bez dodatnih nutritivnih kvaliteta. Bijeli šećer zadnji je na listi poželjnih sladila – kaže dr. Novak.

Agavin, javorov i kukuruzni sirup

– To su prirodna sladila koja nisu dobra alternativa bijelom šećeru jer imaju prosječno 76 – 90 g ugljikohidrata na količinu od 100 grama i nemaju značajniju količinu vitamina i minerala. To znači da nema nekih posebnih prednosti od uvođenja ovih sirupa u prehranu osoba sa šećernom bolesti – kaže dr. Novak.

Med

– Med u 100 grama sadrži prosječno 80 grama ugljikohidrata, ali nutritivno je kvalitetniji od agavinog i drugih sirupa pa ga možete pojesti s vremena na vrijeme, ali ne u velikim količinama. Dovoljno je, primjerice, pojesti povremeno jednu čajnu žličicu – objašnjava dr. Novak.

Šećerni alkoholi

– To su umjetna sladila pod nazivima maltitol, sorbitol, ksilitol ili brezin šećer. Njihovi nazivi uvijek završavaju na “ol”. Oni imaju prosječno 60 – 100 grama ugljikohidrata, ne apsorbiraju se u potpunosti i djelomično su neprobavljivi što je “plus”, ali su manje su slatki od šećera pa su potrebne veće količine da se neka hrana zasladi. Njihov utjecaj na zdravlje još je predmet znanstvenih diskusija tako da ih treba konzumirati u manjim količinama – preporučila je naša sugovornica.

Eritritol

– Od šećernih alkohola jedino eritritol ima vrlo malo kalorija i ugljikohidrate koji su neprobavljivi pa ih zato zanemarujemo. Zbog toga ga svrstavamo na drugo mjesto preporuka, odmah iza stevije. Njegov utjecaj na zdravlje još je predmet znanstvenih diskusija tako da ga je za sada ipak važno konzumirati u manjim količinama – kaže dr. Novak.

Valja istaknuti da eritritol, kao većina šećernih alkohola, u velikim količinama može prouzročiti probavne smetnje u smislu grčeva, proljeva ili nadutosti.

Sladila s malo ili bez kalorija

– Primjeri su saharin, aspartam, acesulfam K, ciklamat i sukraloza. Umjetna su sladila višestruko slađa od bijelog šećera zbog čega se koriste u izrazito malim količinama. Neka umjetna sladila još su predmet znanstvenih diskusija zbog kojih im ne možemo dati ni zeleno ni crveno svjetlo tako da ih je važno nastaviti konzumirati u minimalnim količinama – upozorava dr. Novak.

Šećer kokosovog cvijeta

– Šećer kokosovog cvijeta je sve popularnija zamjena bijelom šećeru, za koji se tvrdi kako ima niži glikemijski indeks i da je bogat mineralima poput željeza, cinka, kalcija i kalija. Međutim, kao i kod drugih prirodnih sladila, potrebno je biti oprezan. Iako ima nešto niži glikemijski indeks i sadrži prebiotik inulin, kokosov šećer sadrži čak 93 grama ugljikohidrata na 100 grama. U usporedbi s bijelim šećerom, koji na 100 grama sadrži 387 kcal, kokosov šećer sadrži tek nešto manje – 360 kcal. Kada je riječ o unosu minerala, uvijek je bolje osigurati ih iz nutritivno bogatijih izvora, a ne iz šećera – preporučila je dr. Novak.

Aluloza

– Aluloza ili D-psikoza je oblik šećera prirodno prisutan u različitim namirnicama kao što su grožđice, smokve ili pšenica, obično u malim količinama. Aluloza dostupna na tržištu najčešće se dobiva sintezom iz fruktoze, a ne izoliranjem iz prirodnog izvora. Ono što joj ide u prilog je činjenica da je Američka agencija za hranu i lijekove smatra sigurnom. Ima slatkoću približno sličnu stolnom šećeru (saharozi) i vrlo slabo se apsorbira u tijelu zbog čega je pogodna kako za dijabetičare tako i za osobe koje žele smanjiti ukupni kalorijski unos – priča dr. Novak navodeći da aluloza sadrži minimalnu količinu kalorija i ugljikohidrata, no ne valja pretjerivati u konzumaciji.

Više od 30 grama aluloze u obroku može rezultirati proljevom i drugim probavnim smetnjama.

Stevija

Stručnjaci se slažu kako je stevija najbolji odabir kad je riječ o zamjeni za šećer.

– Dosadašnja istraživanja sugeriraju da bi stevija, kao prirodni nenutritivni zaslađivač, bila najbolji izbor kod osoba sa šećernom bolešću. Dobiva se kao ekstrakt iz listova istoimene biljke Stevia rebaudiana porijeklom iz Paragvaja. Slatka komponenta koja se dobiva iz listova stevije, steviol-glikozid, do 300 puta je slađa od šećera, nema kalorijsku vrijednost i nema ugljikohidrata – zaključila je dr. Novak.