Nutricionistica: Uređaji koji mjere sastav tijela mogu odstupati i do 20 posto

Ne morate plaćati skupe uređaje da biste procijenili sastav tijela jer će vam u procjeni stanja pomoći i mjerenje opsega struka

Kilogrami nisu jedini pokazatelj općeg zdravstvenog stanja pojedinca, kao ni njegove uhranjenosti. Uključeni su brojni parametri poput visine, a posljednjih godina brojni stručnjaci to stanje utvrđuju uz pomoć tzv. indeksa tjelesne mase (BMI) koji se temelji na odnosi tjelesne mase i kvadrata visine. Visok BMI pritom upućuje na prekomjernu tjelesnu masu i rizik razvoja metaboličkih bolesti, dok nizak BMI može ukazivati na pothranjenost. Međutim, sve je više stručnjaka koji ističu kako nije riječ o preciznom načinu procjene budući da zastupljenost različitih tkiva može pokazati pogrešan rezultat.

Primjerice, netko s visokim udjelom mišića može imati isti BMI kao i netko s većim udjelom masnog tkiva, a utjecaj na zdravlje je posve drugačiji. Stoga, drže neki, u procjenu stanja organizma valjalo bi uključiti i procjenu sastava tijela.

– Riječ je o mjerenju koje govori o tome koliko imamo mišićne mase, kostiju, vode i masnoća. Na sastav tijela podjednako utječu prehrana i trening, jer bez obzira koliko besprijekorna bila prehrana, bez treninga ne možemo izgraditi mišiće. Problem je što je teško precizno izmjeriti sastav tijela. To činimo uz pomoć skupih uređaja kakve ima možda pet ustanova u Hrvatskoj. Ono što većina nudi su biovage sa ručkama koje su vrlo neprecizne i odstupanja mogu biti i do 20 posto, što je dosta velika razlika – objašnjava mag.nutr. Đurđica Mijanović.

Cilj je takvih uređaja dobiti uvid u to koliko imamo mišićnog ili masnog tkiva te kako je to tkivo raspoređeno. Naime, potkožno masno tkivo lakše se gubi i nalazi se odmah pod kožom, dok se visceralno masno tkivo nalazi dublje u tijelu i obavija organe te predstavlja daleko veći rizik za zdravlje. Prekomjerno visceralno tkivo, osobito u području trbuha, povezano je s rizikom razvoja niza kroničnih bolesti.

– Kako je ipak najčešće riječ o mjerenjima koja su zapravo ključna za sportaše i njihovu izvedbu, za rekreativce i druge skupine postoji i treća, najjeftinija opcija koja nudi uvid u stanje tkiva, a to je kaliper. Riječ je o aparatu kojim mjerimo potkožno masno tkivo. Vrlo je precizan, ali stručnjak koji obavlja mjerenje mora znati kako rukovati tim aparatom, mora mjeriti uvijek ista osoba i na istim mjestima. Ako se to sve napravi na dobar način, rezultati mogu biti ključni u praćenju zdravstvenog stanja i napretka. No bez obzira na brojne reklame, prosječnom čovjeku zapravo ne treba ništa od toga i dovoljno je da mjeriti opseg struka i bokova – preporučila je nutricionistica.

Opseg struka je mjera obujma trbuha u visini pupka, iznad pojasa i ispod rebara. U one s niskim rizikom za razvoj kroničnih bolesti spadaju žene sa strukom opsega do 88 centimetara, dok su one s opsegom iznad 88 centimetara u skupini visokog rizika. Muškarci u niskom riziku su oni koji imaju struk opsega manjeg od 94 centimetra, a u visokom ako je taj struk veći od 102 centimetra.

– Visceralno masno tkivo najčešće se gomila u području trbuha i zato te mjere mogu ukazivati na moguće zdravstvene rizike. S druge strane, ostalo masno tkivo uglavnom više utječe na izgled i estetskog je karaktera. To znači da ako žena ima izraženije bokove, grudi ili stražnjicu ne znači da ima problema sa zdravljem – zaključila je Mijanović.