Hrana i emocije: Za grickalicama žudimo kad smo pod stresom, a za kremastom hranom kad nam treba utjeha

Mnogi su svjesni da su hrana i emocije povezani, ne samo kroz ispunjavanje fizioloških potreba nego i kroz regulaciju osjećaja

Hrana i emocije su neraskidivo povezani na više razina. Ono što osjećamo utječe na ono što jedemo, kao što i hrana koju jedemo utječe na to kako se osjećamo. Temelj te poveznice je vagus živac, najduži živac u našem tijelu koji povezuje mozak i crijeva. Doživljaj hrane senzorima dolazi do mozga, a konzumiranjem hrana stiže u probavni sustav i omogućuje tu interakciju – objasnila je dr.sc. psihologije Anđela Đinđić dodajući kako u tom kontekstu postoje dva vrlo važna pojma, a to su emocionalno jedenje i emocionalno prejedanje.

– Ponekad nam je potrebna mala utjeha ili emocionalna podrška u obliku čokolade, pa je u redu ako je u takvim rijetkim situacijama konzumiramo. No u trenutku kad jedenje prerasta u prejedanje i kad hrana postaje alat za popravljanje emocionalnih stanja, imamo problem. Primjerice, ne znamo se nositi sa stresom drugačije nego da se prejedamo. Emocionalno prejedanje je specifično jer u kratkom vremenskom roku unosimo velike količine, obično visokokalorične hrane. Slijedi osjećam srama ili krivnje. Ljudi često to opisuju na način da žele u takvim trenucima pobjeći od stvarnosti, da ih hrana potpuno obuzme i zaslijepi sve druge osjećaje. Mehanizmi su zapravo slični kao kod ovisnosti jer raste dopamin što rezultira trenutačnom ugodom, no potom slijedi kriza – objasnila je dr. Đinđić.

Usto, ističe kako je mnogim ljudima danas teško razlučiti osjećaj stvarne od emocionalne gladi, osobito ako se pojave istovremeno pa mogu izazvati zbunjenost.

– Fizička glad uvijek može pričekati i zadovoljava se bilo kojom vrstom hrane. Emocionalna glad hranu traži odmah i sad, a pritom je velika žudnja za specifičnom vrstom hrane. Obično je riječ o masnoj ili slatkoj hrani koja će preplaviti osjete. Razlikuje se hrana koju želimo kad smo pod stresom. Primjerice, tada žudimo za grickalicama koje su strukturom hrskave, kako se napetost zbog stresa obično manifestira na području vilice, osjećaj da žvakanjem nešto drobimo ili meljemo omogućuje osjećaj opuštanja napetosti. S druge strane, slatki, kremasti kolači, pudinzi i torte daju dozu utjehe kad se borimo s usamljenošću, osjećajem praznine i sličnim neugodnim emocijama – objasnila je dr. Đinđić.

Nakon prejedanja takvom hranom, slijedi osjećaj krivnje, osobito ako ste među onima koji hranu dijele na lošu i dobru ili zdravu i nezdravu. Tada se javlja i dodatno samookrivljavanje, a sve zajedno rezultira restrikcijom, bilo na kalorijskoj razini ili je riječ o restrikciji određene hrane. Naša sugovornica objašnjava kako nakon takve faze slijedi ponovno prejedanje potaknuto uskraćivanjem, pa je zapravo riječ o začaranom krugu iz kojeg se čini da nema izlaza. No to nije točno. Valja naučiti kako na ispravan način upravljati emocijama i regulirati stanja koja iz njih proizlaze.

– Emocija traje samo 90 sekundi i nije riječ o stalnom, nego o prolaznom stanju. Ljudi nerijetko potiskuju negativne emocije, pa je stoga važna redovita mentalna i emocionalna higijena. Ne potiskujte emocije, nego si dopustite da ih osjetite. Procesuirajte emocije, a ako niste sigurni kako ih preispitati, pišite dnevnik. Ljudima često pomaže kad stave na papir ono što ih tišti i o čemu razmišljaju, pa se na taj način nekako lakše razriješe razne situacije. I u konačnici, ako vam to ne pomaže, svakako potražite stručnu pomoć psihologa i stručnjaka za mentalno zdravlje. Oni će vas naučiti korisnim alatima i tehnikama koje će pomoći da se samostalno nosite s emocijama i naučite zadovoljiti svoje potrebe – poručila je dr. Đinđić.