Biljni burgeri imaju više soli od mesnih, ali su bogatiji vlaknima i željezom

Na tržištu su sve popularniji biljni burgeri i drugi proizvodi koji imitiraju meso, pa su stručnjaci usporedili njihov nutritivni sastav

Pojesti biljni burger umjesto mesnog zvuči kao osviještena odluka pojedinca koji ne misli samo na svoje zdravlje, nego i na okoliš. Kako su biljni burgeri sve popularniji i posljednjih godina ravnopravno stoje u vitrinama s mesom u trgovačkim lancima, znanstvenici su u studiji razmatrali nutritivni profil hamburgera biljnog podrijetla te su ga usporedili s tradicionalnim hamburgerom od goveđeg mesa.

Dodatno, zbog rastućeg broja ljudi koji se odlučuju na biljnu prehranu, nutricionisti su istaknuli pitanje udjela minerala u biljnim burgerima te su lani u časopisu Nutrients objavili studiju koja se bavila upravo tim problemom.

Udio nutrijenata se razlikuje

– Životinjski proizvodi bogat su izvori željeza i cinka, a biljna hrana mogla bi biti deficitarna u tim mineralima. Glavni cilj bio je analizirati mineralni sastav i apsorpciju niza hamburgera biljnog podrijetla bez mesa i usporediti ih s tipičnim burgerom od goveđeg mesa – objasnili su autori studije.

Utvrdili su da je sadržaj minerala značajno varirao među hamburgerima.

– Osim za hamburgere od soje i mikoproteina, ukupni sadržaj željeza i cinka u pljeskavicama biljnog podrijetla bio je značajno niži od onih iz govedine. Isto tako, bioraspoloživost cinka bila je znatno niža od hamburgera biljnog podrijetla, dok je bioraspoloživost željeza bila usporediva između hamburgera koji su sadržavali meso i onih koji su zamjenjivali meso. Stoga, pojedinci koji jedu biljnu prehranu moraju biti svjesni ne samo hrane koja je bogata željezom i cinkom, već i hrane koju treba jesti zajedno kako bi se povećala bioraspoloživost minerala. Samo je hamburger na bazi mikoproteina pokazao bioraspoloživost cinka usporedivu s govedinom, te bi stoga mogao biti prikladna alternativa tradicionalnom hamburgeru koji sadrži meso. Buduće studije sada bi trebale istražiti prehrambene i zdravstvene učinke zamjena za meso – preporučili su autori studije.

Slična studija objavljena u Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics usporedila je nutritivni sastav biljnih alternativa mljevenom mesu u odnosu na mljevenu govedinu dostupnu na tržištu SAD-a te su procjenjivali sadržaj kalorija, proteina, masti, vitamina i minerala.

Biljni burgeri imaju manje kalorija, a više vlakana

Nalaze tako da burgeri na biljnoj bazi u prosjeku imaju oko 153 kcal, u usporedbi s prosječnih 230 kcal za hamburgere od goveđeg mesa. Zasićene masti u burgerima biljnog podrijetla činile su 4 posto preporučene dnevne vrijednosti, što je niže od 20-30 posto u mljevenoj govedini. Dijetalna vlakna u mesu biljnog podrijetla čine 15 posto dnevne vrijednosti, dok govedina nema vlakana. Biljni hamburgeri sadržavali su manje proteina, cinka i vitamina B12 od mljevene govedine. Burgeri na biljnoj bazi bili su bogati folatom, niacinom, željezom, fosforom, manganom i bakrom. Samo 3 od 37 ispitivanih uzoraka burgera biljnog podrijetla obogaćeno je vitaminom B12. Burgeri na biljnoj bazi sadrže fitinsku kiselinu, prirodnu komponentu koja može spriječiti apsorpciju željeza i cinka.

Većina prerađenih biljnih hamburgera također ima više natrija nego hamburgeri od svježe govedine, što znači da nisu najbolji izbor za ljude s visokim tlakom ili drugim bolestima i tegobama koje zahtijevaju smanjeni unos soli. Goveđi hamburgeri sadrže oko 60 miligrama natrija, a biljni burgeri u prosjeku 350-450 miligrama što ovisi o načinu obrade i pripreme.

Nutricionisti ističu umjerenost u prehrani pa preporučuju uz mesne burgere konzumirati više svježeg povrća, a iako su biljni burgeri bolja opcija za očuvanje okoliša i smanjenje utjecaja na klimatske promjene, valja pažljivo čitati deklaracije proizvoda kako biste znali što točno jedete.