Lažna stvarnost društvenih mreža na pojedince može utjecati vrlo negativno i mijenati njihovu percepciju vlastitog tijela te voditi u poremećaj
Trendovi se mijenjaju i pitanje ljepote ovisi o trenutku. Međutim, na društvenim mrežama već godinama se prikazuju nerealni standardi ljepote ljudskog tijela i to podjednako utječe na žene i na muškarce u svim dobnim skupinama. Kod mlađih muškaraca posebno je na cijeni isklesano mišićavo tijelo nalik antičkim skulpturama, pa se pojedinci koji ne zadovoljavaju takve proporcije često osjećaju manje vrijednima i smatraju da s njima nešto nije u redu. Kako bi se promijenili, opsesivno vježbaju stvarajući patološku ovisnost – bigoreksiju.
– Riječ je o poremećaju percepcije, slike vlastitog tijela, no nerijetko se bigoreksija svrstava u poremećaje hranjenja. Odnosi se na patološku ovisnost o tjelesnoj aktivnosti. Najčešće su to vježbe poput body buildinga ili ovisnost o odlasku u teretanu, a definira se kao takvom u trenutku kada vježbanje prijeđe normalne granice. Javlja se kada osoba konstantno ima opsesivne misli o svom tjelesnom izgledu i želji da svoje tijelo dovede do savršenstva – objašnjava dr.sc. psihologije Anđela Đinđić.
Kaže kako se poremećaj u žargonu nerijetko naziva Adonisovim kompleksom, budući da je u antičkoj mitologiji Adonis predstavljao poluboga idealne ljepote, a njegovo tijelo ultimativnom građom muškog tijela.
– Iako je češći u muškoj populaciji, od ovog poremećaja mogu patiti i žene. Ljudi s bigoreksijom često se osjećaju neraspoloženo, manje vrijedno te gube samopouzdanje. Tipični simptomi ovog poremećaja suprotni su onima kod anoreksije, pa se tako u ovom slučaju osobe percipiraju kao premršave i nedovoljno mišićave i kada su postigli “atletsko” tijelo. Glavna karakteristika ovog poremećaja je veliko nezadovoljstvo i konstantna opterećenost tjelesnim izgledom što budi neumjerenu želju za stalnim vježbanjem. Kao i kod svih ovisnosti i poremećaja, posljedice su velike, a jedna od njih je i radikalna promjena svakodnevice. Glavni prioritet postaje bavljenje sportom, mijenjaju se očekivanja i većina vremena se posvećuje upravo toj aktivnosti. Posljedično, društveni život pati te nerijetko može doći i do zapostavljanja poslovnih obveza – upozorila je dr. Đinđić dodajući kako bigoreksija utječe i na prehrambene navike.
– Pojedinac bira samo zdravu hranu, hranu bogatu proteinima kako bi se mišićna masa mogla razvijati dok su ugljikohidrati i masti strogo zabranjene. Često se u prehrani nađu i dodatci prehrani koje osoba percipira na pogrešan način kao osnovu za stvaranje mišića i za snagu koja je potrebna kako bi se probile i vlastite granice. Bigoreksija pogađa najčešće osobe u dobi od 15-23 godine i to u većini slučajeva one muškog spola – objasnila je dr. Đinđić.
Stalno provjeravanje izgleda u ogledalu, kompulzivno treniranje i skrivanje tijela ukazuju na mogući problem. Stručnjaci kažu kako je on nastao kao rezultat niskog samopoštovanja zbog čega pojedinac svoju vrijednost procjenjuje samo temeljem vanjskog izgleda. Potreba za percepcijom i postizanjem ideala stvara podlogu za stalno nezadovoljstvo postignućima, pa tako postoji uvijek razlika između željenog izgleda i onoga kako se takvi pojedinci vide u ogledalu. U vrtlogu nikad dostižnog cilja, takvi pojedinci uništavaju tijelo i mentalno zdravlje te im je potrebna stručna pomoć kako bi se othrvali.