Bacanje hrane globalni je problem, a u Hrvatskoj bacimo više hrane nego ostale zemlje EU

Prema istraživanjima, u riziku od siromaštva u Hrvatskoj živi oko 752.000 ljudi, ali bacanje hrane redovita je praksa za 40 posto kućanstava

Nedavno ovogodišnje istraživanje Europske komisije pokazuje da potrošači u Europskoj uniji bacaju oko 10 posto hrane, a istovremeno je 37 milijuna onih koji si ne mogu priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan. U Hrvatskoj, prema istraživanju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, čak 40 posto hrane koju su ljudi mogli konzumirati završi u smeću.

Najmanje se baca u Slavoniji i Sjevernoj Hrvatskoj, a najviše u Istri, Primorju i Gorskom Kotaru – čak 61 kilogram po stanovniku.

Najčešće se baca ostatke kuhane hrane

Lani je jedna od vodećih hrvatskih kompanija povela istraživanje o navikama potrošača koje je pokazalo da se u svakom desetom kućanstvu hrana redovito baca, a najviše je riječ o mladima i obiteljima s djecom. Tek oko četvrtina građana nikad ne baca hranu, a riječ je najčešće o populaciji u dobi od 50 do 65 godina te o samcima. Čak 65 posto ljudi baca ostatke kuhane hrane, 46 posto ih baca kruh i peciva, a oko 25 posto ih baca voće i povrće.

– Najčešći razlozi su slabo planiranje, loše skladištenje hrane i neprepoznavanje ili nerazumijevanje oznaka “najbolje iskoristiti do” i “iskoristiti do”. Rok trajanja proizvoda veže se uz oznaku na deklaraciji, pa tako “najbolje iskoristiti do” podrazumijeva datum do kojeg hrana zadržava svoja svojstva po pitanju izgleda, mirisa i drugih svojstava ako se čuva na odgovarajući način. “Iskoristiti do” oznaka je za datum do kojeg je hrana sigurna s mikrobiološkog stajališta – objasnila je nutricionistica Katarina Zupančič dodajući kako nije naodmet prije nego što se baci takva hrana mirisom ili kušanjem komadića hrane ustanoviti je li još jestiva.

– Nerijetko proizvodi vrijede puno dulje nego što piše na deklaraciji – ističe Zupančič.

Planiranje kupnje

Dodala je kako je za mnoge ljude velik korak osvijestiti problem bacanja hrane i potrebu planiranja jelovnika.

– Obično kad s ljudima radimo planove prehrane, preporučujemo im smanjeni broj odlazaka u trgovinu kako bi smanjili rizik od kupnje nevažnih i nepotrebnih stvari te gomilanja viška hrane. Primjerice, jedanput do dvaput na tjedan sasvim je dovoljno za kupnju namirnica za cijeli tjedan. Naravno, prije odlaska u kupovinu valja sastaviti makar okvirni popis namirnica, a to podrazumijeva da imate ideju o tome što ćete kuhati tijekom tjedna. Nema smisla da se u višečlanim kućanstvima kuha za svakog pojedinačno,pa u dogovoru s ukućanima osmislite jelovnike koji su prihvatljivi svima i držite se popisa – preporučila je nutricionistica Zupančič.

Skladištenje i zamrzavanje

Objasnila je i kako već kod kupnje valja pripaziti na rokova istaknute na pojedinim namirnicama, a svakako valja izbjegavati gomilanje lako kvarljive robe.

– Iako mnogi ljudi zaziru od zamrzavanja hrane i strah ih je konzumirati zamrznute gljive ili krumpir, znanost kaže da su u krivu. Gotovo sva se hrana može smrznuti, osim one kojoj bi proces mogao promijeniti strukturu i svojstva, poput, primjerice, jaja. No sve drugo što skuhamo i vidimo da nam ostane viška, u što kraćem vremenskom roku valja ohladiti i zamrznuti. Čak se i krumpir može jesti hladan jer ga ionako jedete hladnog u francuskoj salati i čak je takav bolji za probavu jer sadrži više inulina i rezistentnog škroba što pogoduje zdravlju crijeva – istaknula je nutricionistica dodajući kako je vrlo važno nakon odmrzavanja prokuhati hranu.

– Razlog ne leži samo u činjenici da ćete tako uništiti eventualne bakterije, nego prokuhana hrana ima puno bolji okus, pa je veća vjerojatnost da ćete uživati u jelu kao da je svježe pripremljeno – savjetovala je naša sugovornica.

Smrznuta i konzervirana hrana

S druge strane, ostaci hrane ne moraju se nužno zamrznuti, nego ih se može pretvoriti u novo jelo uz dašak kreativnosti.

– Tako od starog povrća u hladnjaku možemo pripremiti juhu, od ostataka rižota napravite slasne polpete, a meso pretvorite u paštetu. Nadalje, ljudi imaju averziju prema konzerviranoj hrani smatrajući da je nezdrava i puna aditiva, a to uopće nije istina. Dapače, kad ljudima pomažem savjetima o tome kako konzumirati više povrća, preporučujem im konzervirano povrće jer ne sadrži dodatne kalorije, šećere, soli ni aditive. Većinom je riječ o pasteriziranim namirnicama dodanim i slanu vodu – istaknula je nutricionistica.

Kaže kako je stoga konzumacija konzerviranih namirnica vrlo sigurna, a isto vrijedi i za smrznuto voće i povrće.

– To je posebno važno izvan sezone, pa nam zalihe smrznutog voća i povrća omogućuju konzumaciju važnih nutrijenata i onda kad prirodno nisu dostupni. Istraživanja su pokazala da su smrznute namirnice jednako vrijedne kao i svježe kad je riječ o nutrijentima. S druge strane, valja staviti na vagu i činjenicu da pojedino voće i povrće putuje kontejnerskim transportom i po mjesec dana da polica naših trgovina. Po čemu bi ono moglo biti bolje ili zdravije od onog koje je odmah nakon branja smrznuto – pita se Zupančič.

Inicijative i društvena odgovornost

Da je bacanje hrane globalno važna tema potvrđuju brojne inicijative koje ukazuju na posljedice neracionalnog gospodarenja hranom. Europska komisija ističe da je bacanje hrane glavni krivac za 16 posto svih stakleničkih plinova iz prehrambenog sustava EU, a zbog proizvodnje i prijevoza hrane nastaje 8 posto više globalnih emisija stakleničkih plinova.

– Parlament je osmislio ciljana rješenja za smanjenje rasipanja hrane, kao što su promicanje voća i povrća neatraktivnog izgleda, praćenje nepoštenih tržišnih praksi, pojašnjenje označivanja datuma i doniranje neprodane, ali jestive hrane – rekla je izvjestiteljica Anna Zalewska obrazlažući stajalište Parlamenta o toj temi u ožujku ove godine.

Mnogi smatraju da bi ljudi odgovornije postupali s hranom kad bi bili svjesni što njezino bacanje znači za planet i ekonomiju te u kojoj mjeri takvi postupci utječu na potrošnju energije i u konačnici na cijenu namirnica.