Mia Dilberović: Trenerica sam, nogometašica i slikarica

Zagrebačka trenerica Mia Dilberović karijeru je započela kao nogometašica i igrala je za Dinamo, a potom se odlučila za fitness

Još od malih nogu uz brata sam igrala nogomet i zapravo nikad nisam prestala. Nogometom sam se bavila i profesionalno te sam došla u Zagreb gdje sam kratko igrala za ŽNK Dinamo. No ženama je u tom sportu jako teško i nisam s tim računala na duge staze. S druge strane, moja mama je 2009. godine otvorila teretanu na Pagu i cijeli život sam uz nju u svijetu fitnessa, pa mi je nekako to bio logičan nastavak – započinje osobna trenerica i kineziologinja Mia Dilberović (32), rođena Dubrovčanka koja živi i radi u Zagrebu.

Razlika između muškog i ženskog nogometa

Prisjetila se kako su prihodi nogometašica više nalik honorarima nego ozbiljnim plaćama.

– Samo od nogometa žene ne mogu živjeti i zato sve rade druge poslove. Mnoge moje kolegice zaposlene su u vojsci ili u policiji. Dečki u mlađem uzrastu postižu plaće veće nego seniorske cure – istaknula je Mia objašnjavajući kako su slaba ulaganja u ženski nogomet ujedno razlog zbog kojeg mnoge djevojčice odustaju od treniranja smatrajući da sport nema perspektivu.

– Recimo, kao trenerica koja se bavi i kondicijskom pripremom sportaša imam dječake u dobi od osam godina koji dolaze na trening, a za djevojke se klub koji ih prihvaća u tako ranoj dobi otvorio tek prije koju godinu. Ranije su na prve treninge stizale u dobi od 15 godina, kada je već kasno za stvaranje ozbiljnijih sportskih kapaciteta – kazala je Mia ističući kako je i zbog prirodne konstitucije velika razlika između mogućnosti muškog i ženskog tijela.

– Razlikujemo se i u hormonskoj slici, a žene su općenito deficitarne u gornjem dijelu tijela pa ne možemo biti brze kao muškarci. Treninzi su nam isti, bez obzira je li riječ o muškom ili ženskom nogometu, ali razlikuje se brzina rada nogu i sprinta – kaže Mia.

Sve su to razlozi koji su je nagnali na promjenu karijere. Dodatno, nakon završenog studija kineziologije došla je u Dinamo gdje je, tvrdi, shvatila ako se njezina karijera ne razvija u željenom smjeru.

Put prema fitnessu

– Besplatno sam trenirala dio kolegica nogometašica u Dinamu, a onda sam 2015. godine napravili stranicu na društvenim mrežama i počela objavljivati tjelesne transformacije. Iznenada je krenulo, počele su mi se javljati žene koje su željele smršavjeti ili definirati mišiće, pa su se pojavili rekreativci koji su željeli ozbiljnije poraditi na fizičkoj spremi. Kako sam već imala podlogu učeći od majke te sam stekla formalno obrazovanje, otvorila sam vlastitu teretanu – ispričala je Mia.

Kazala je kako zaposlenici u teretanama nerijetko imaju vrlo male plaće, no to nadoknađuju privatnim treninzima.

– Ipak, razlikuje se rad osobnog trenera u tuđoj teretani od onoga koji ima vlastiti prostor. Kao vlasnik na raspolaganju čovjek ima više mogućnosti. Zato sam prije dvije godine otvorila najprije manju teretanu koja je imala svega 50 četvornih metara, a kako je posao rastao, otvorila sam novu koja sad ima oko 100 četvornih metara. No nisam promijenila princip rada i ostala sam dosljedna. Naime, moja je teretana zatvorenog tipa i ondje radim isključivo sa svojim klijentima kao osobna trenerica – istaknula je Mia.

Rad s klijentima

Kaže kako ima širok raspon klijenata i njihovih interesa, pa tako obuhvaća rad s mladim sportašima u dobi od devet godina do umirovljenika.

– Treniram mlađeg brata koji je veliki talent i projekt HNK Rijeke tako da puno vremena i truda ulažem u njegov napredak. Najstarija klijentica mi ima 72 godine i riječ je o ženi koja želi živjeti aktivno. Razlog zbog kojeg ne vodim grupe i ne bavim se klasičnim teretanama leži u činjenici da se svakom svom klijentu želim maksimalno posvetiti. Istovremeno uvijek imam oko 50 klijenata i listu čekanja za one kojima ne mogu posvetiti vrijeme odmah. Princip rada je isključivo individualan i namjenski prilagođen ciljevima pojedinaca – kaže Mia.

Objašnjava kako to zahtijeva njezin osobni angažman, ali zato je sigurna u rezultate.

– Primjerice, klijentima šaljem plan prehrane s fiksiranim gramažama namirnica i nutrijenata. Potom od njih tražim da mi kroz određeni period šalju fotografije svakog svog obroka kako bih eliminirala moguće greške. Ne želim gubiti vrijeme i vrtjeti se u krug ako netko nije spreman uložiti napor i promijeniti loše navike, a ja sam spremna ulagati dodatni trud oko njegovih ciljeva – odrješita je Mia

Promjena navika

Priznaje ipak kako nije baš jednostavno promijeniti loše navike.

– Ako se netko doveo do položaja da je lošim navikama narušio zdravlje, on ne razmišlja puno i mijenja navike vrlo brzo. No problem je kod ljudi koji još nemaju zdravstvenih problema. Zato mi treneri moramo biti stalno prisutni, osluškivati kada će netko popustiti i biti im podrška na cijelom putu. Recimo, imam klijenticu koja je u šest mjeseci skinula 30 kilograma na zdrav način, uz dva treninga na tjedan i bez izgladnjivanja. Ljudi ne znaju kako jesti, smanjiti količine i prilagoditi namirnice koje im trebaju – upozorava Mia i ističe da mnogi zaboravljaju kako se obroci u danu planiraju i prilagođavaju.

– To znači da ako imate u planu neki rođendan ili druženje na kojem znate da ćete pojesti krišku torte ili komad mesa više, tog dana smanjite drugu hranu. Preskočite doručak, za ručak pojedite salatu i dnevni kalorijski unos će biti manji, što vam ostavlja prostora za komad cheesecakea na kraju dana bez straha od debljanja. Debljanje i mršavljenje je stvar kalorijskog unosa. Netko će isti broj kalorija unijeti jednim hamburgerom, a netko drugi će isti broj kalorija rasporediti u četiri pametno balansirana obroka – kaže Mia.

U tom kontekstu trenerica kaže da pojedinci imaju nerealna očekivanja, pa onda misle da će uz par dolazaka na trening skinuti 30 kilograma koje su nagomilali kroz godine, a pritom ne moraju mijenjati navike.

– Jako volim svoj posao i pobornik sam “old school” iskušanih pristupa. Bez obzira na kolege koji stalno smišljaju nove seminare i obrasce, osobno smatram da u kineziologiji i danas funkcionira na isti način ono što je funkcioniralo i prije 20 godina. Pokret, hrana i kvalitetan san elementi su koje ne može promijeniti nikakva novotarija ni trend – smije se Mia.

Mia Dilberović: Da nisam završila u sportu, sigurno bih slikala

Osim sportom, trenerica Mia bavi se i slikanjem pa joj je ta umjetnička crta pomogla u uređenju teretane i stana.

– Moj stariji brat je završio Akademiju likovnih umjetnosti. Da nisam upisala kineziologiju, sigurno bih pokušala na Akademiji, iako mi više odgovara pokret i fizička aktivnost. Od malih nogu sam uz brata uvijek crtala i to me ispunjavalo, a kasnije sam slikala. Danas više nemam toliko vremena, no ponekad izradim pokoju sliku na nagovor majke ili nekoga od klijenata. Najviše volim raditi portrete, no iskreno, i sport je svojevrsna umjetnost. Sve je to u simbiozi – zaključila je Mia.