Martin Jovanović je trener mlade generacije i uspio je ostvariti značajne uspjehe kakve mnogi njegovi kolege čekaju godinama. Trenirao je vrhunske sportaše poput tenisača koji su nastupali na Australian Openu, s klijentima je ostvarivao nevjerojatne transformacije, a neki su gubili i po 100 kilograma zahvaljujući njegovim uputama i pomoći. Međutim, on je svoj put u fitnessu tražio i pronašao s druge strane teretane, u upravljanju. Razgovarali smo o tome, ali i o dolasku velikih lanaca u Hrvatsku te promjenama koje će prouzročiti na tržištu.
Bilo je to 12. rujna 2017. godine.
Da, jer sam od prvog dana raspisivao svaki trening u bilježnici te sam se pripremao i savjetovao s drugim vježbačima, pa imam zapisano kad sam počeo. Tada sam imao 17 godina, a već godinu poslije bio sam siguran da je to karijera kojom se želim baviti, pa sam još ozbiljnije prionuo proučavanju treninga. Dapače, osmislio sam neke vlastite programe te sam ljudima omogućio besplatno sudjelovanje na njima kako bih stekao iskustvo.
Moja mama je kineziologinja, profesorica tjelesnog odgoja, tako da nisam imao izbora. Bilo je tu svega – tenis, veslanje, taekwondo, a tri ili četiri godine bavio sam se odbojkom. No sve je to bilo rekreativno, a tek ulaskom u teretanu počeo je ozbiljan trening.
Upisao sam studij kineziologije, ali kad sam pokrenuo posao, stao je na četvrtoj godini i ondje ostao, dok je posao napredovao. Zapravo, pohađanjem različitih edukacija i seminara upoznao sam svog sadašnjeg poslovnog partnera. Prepoznao je moju ambiciju i pružio mi priliku pa sam tako u segmentu poslovanja i vođenja teretane otkrio još veći interes nego kad je riječ o treningu. Tako zadnje dvije godine nisam s klijentima uopće surađivao vodeći treninge nego sam se posvetio isključivo vođenju teretane.
Da, nije uobičajeno da netko mojih godina radi takav posao, ali ni moj put nije bio uobičajen. Iskustvo sam u početku skupljao radeći s klijentima te sudjelovanjem na brojnim edukacijama. Zapravo sam svaki zarađeni novac ulagao u edukacije. Usto, puno sam čitao, pa sam tako uživao u knjigama mog idola, poduzetnika Alexa Hormozija. Objašnjavao je kako povećati poslovanje malih teretana. Htio sam otvoriti svoju teretanu, ali nisam za to imao novca. Moj poslovni partner prepoznao je moje ciljeve i činjenicu da razmišljam kako od jedne teretane napraviti njih 40 na Balkanu te me postupno uputio u poslovanje i danas smo partneri.
U trenutku kad sam preuzeo poslovanje bio sam najmlađi trener, a usto smo prošli neke promjene cijene, usluge i koncepta rada pa je to nekima teško palo i nisu bili spremni to prihvatiti. U tom trenutku nisam imao škole ni iskustva kojima bih mogao dokazati da će moja vizija funkcionirati, a iza sebe sam imao tek radnu etiku. Unazad četiri godine, koliko sam na ovoj poziciji, radim između 12 i 15 sati na dan. Tu sad dolazi pitanje kako je netko tako mlad dospio na takvu poziciju – sve je to povezano.
Da. Postali smo dovoljno veliki da možemo kupiti edukaciju upravo ranije spomenutog Alexa Hormozija i lani smo se ubrzano razvijali, a prije mjesec dana sam s poslovnim partnerom bio u SAD-u u Orlandu gdje sam konačno upoznao mog “mentora” Hormozija te sam mu mogao stisnuti ruku i slušati njegova predavanja.
Početkom sljedeće godine planiramo otvoriti još jednu teretanu i novi tim trenera dok paralelno raste ova postojeća teretana.
Kod nas postoje dva načina poslovanja teretana. Makro lanci nude izuzetno jeftine članarine i pune prostor teretane mimo kapaciteta s 10 ili 12 puta više ljudi nego što ondje stane. Za njih je idealan klijent onaj koji kupi godišnju članarinu i ne dolazi na treninge. S druge strane, postoje manje teretane zatvorenog tipa koje nude široku paletu usluga, malu zajednicu u kojoj ljudi brinu jedni za druge i teretana nije samo mjesto na kojem se koristi oprema za vježbanje, nego je to duh koji spaja korisnike.
Od lanca teretana sigurno smo puno skuplji, ali nudimo drugačiji model rada. U tom kontekstu mislim da hrvatsko tržište nije zasićeno teretanama i konkurencija nije problem. Marketinški gledano, da biste u SAD-u dobili jednog klijenta koji plaća istu cijenu teretane kao i kod nas, morate potrošiti i do 300 eura. Mi za istog klijenta trošimo 15 eura. Kod nas fitness još nije na toj razini i ima prostora za napredak.
Mikroteretanama je važno ozbiljno vodstvo sa željom za rastom u poslovnom smjeru, a činjenica je da su kod nas voditelji teretana ljudi koji su bili treneri i to im je u fokusu, a poslu su se priučili tek toliko da opstanu. Ako netko želi rastom, mora stvarati financijski suvišak da može zapošljavati ljude, stvarati nove korisnike i prenositi sustav vrijednosti na klijente.
To je istina. Uglavnom žive sjedilačkim životom, imaju dovoljno novca da jedu loše i nemaju dovoljno edukacije o prehrani da bi se hranili zdravo. To je taj nesretan splet okolnosti. No promjena se događa. Prije 100 godina debljina je kao statusni simbol bila vezana uz imućne ljude, a danas se veže uglavnom uz siromašne, pa se i ta percepcija promijenila. Nitko ne želi imati višak kila niti u tome uživam i odgovorno tvrdim da je svatko tko ima 40 kila viška duboko nesretan čovjek.
Kroz posao koji radim te širenje posla mogu imati značajnu ulogu otkrivajući ljudima kako mogu živjeti od ovog posla, kako se motivirati da budu profesionalniji i stručniji u onom što rade i tako motivaciju prenijeti na druge.
Da, naravno, to je moj ulog za zdravlje i izuzetno pazim na trening i prehranu. To nije nužno zbog izgleda nego da bih mogao biti produktivniji na poslu, je ro meni ovisi devet zaposlenih i njihove obitelji, ali i klijenti kojima želim ponuditi najbolje što mogu. A preduvjet je da za to budem fizički jak i snažan duhom. Nije bez veze ona poslovica “U zdravom tijelu zdrav duh”.
Poprilično, ali sve je stvar kako se vi postavite prema problemu. Puno je pritisaka, ali smatram da dobro rješavam stres jer sam ga prihvatio kao dio posla. Od 18. godine sanjam da ću biti uspješan i voditi veliku tvrtku te sam to doživio kao svoj poziv. S tim pod ruku dolazi i velika količina stresa i odgovornosti. Svaki novi moment, nova vrsta stresa, dokaz je da se penjem na novu poslovnu razinu. Stres je nužan i netko tko želi napraviti velike stvari ne može to postići bez stresa.
Imam djevojku i katolik sam, pa sanjam o velikoj obitelji i ne planiram to previše odgađati. Da bi se čovjek u potpunosti ostvario, mora se ostvariti i na poslovnom i na obiteljskom planu kroz ulogu supruga i roditelja.
Anđelina Solin Novaković (32) odrastala je u Cerni, mjestu između Vinkovaca i Županje i prisjeća se kako je sport oduvijek bio dio njezinog života, a u petom razredu osnovne škole
[...]
Kad si mlad i zgodan trener, to ti je prednost da dobiješ puno klijenata. Ugodna vanjština trenera je poželjna. Zvuči banalno, ali činjenica je i čak postoje istraživanja da u
[...]
Odrastajući u Županji, Damir Senjić (34) od malih nogu bavio se sportom. Igrao je nogomet u NK Graničar do 18. godine te je ondje pohađao nogometnu školu, no po završetku
[...]