Josip Habljak: Posao trenera ne radi se zbog novca, nego zbog ljubavi
Sport je od malih nogu sastavni dio života Josipa Habljaka (33) iz Zagreba. Roditelji su ga još u vrtiću upisali na judo, a s početkom osnovne škole okušao se i
[...]Sport je dio mene i oduvijek sam znao da ću se njime baviti, bez obzira o kojoj razini je riječ. Još tijekom gimnazijskih dana znao sam da ću upisati Kineziološki studij i za mene tu nije bilo dvojbi ni alternativnih planova. Najprije sam upisao studij s usmjerenjem za profesora tjelesnog odgoja, no već nakon dva tjedna sam uvidio pogrešku i shvatio da to nije za mene – priznaje Luka Ištvančić koji se sljedećih godinu dana ozbiljnije posvetio nogometu i zapustio je studij.
– Nakon godinu dana upisao sam uz studentski rad smjer za kondicijsku pripremu sportaša računajući da ću tako, bez obzira na to što nosi budućnost, ostati u nogometu. Međutim, tad mi se dogodila velika prekretnica u kojoj sam se razočarao u nekim aspektima nogometa i odlučio odustati od toga. Paralelno s tim, nisam se više nalazio ni u studiranju – kaže Ištvančić.
Rasterećenje od teške situacije je pronašao u teretani, mjestu koje je posjećivao rado i često.
– U teretanu sam dolazio još u dobi od 16 godina, no nisam smatrao da će mi to biti budućnost. Teretana je poligon za rad na sebi i nije povezana samo s fizičkom promjenom, nego ljudima omogućuje da se posvete sebi i svojim mislima te razmisle o životu. U teretanu dolaze ljudi koji žele napraviti promjenu, a ta promjena nije uvijek vidljiva i fizička, nego je često i mentalna – prisjetio se trener objašnjavajući kako se i sam na isti način suočavao s vlastitim dvojbama.
Nakon završetka sportske karijere zaposlio se kao konobar, no nije bio zadovoljan. Kroz redoviti rad na sebi u teretani prepoznao je svoj kapacitet fitness trenera i tada je odlučio poduzeti korake koji će ga odvesti u tom smjeru.
– Javio sam se poznatom trenerskom mentoru Marinu Bašiću koji mi je puno pomogao savjetima i usmjerio me. Kod njega sam upisao brojne edukacije i paralelno sam počeo učiti i čitati nadopunjavajući znanje koje mi je nedostajalo. Ubrzo sam to počeo primjenjivati u radu s prijateljima i poznanicima. Nedugo potom je poznata teretana zapošljavala trenere i javio sam se na natječaj – prepričava Ištvančić koji je uspio dobiti posao u konkurenciji od 50 trenera koji su se javili na isti oglas.
– Za mene je to bilo kao dobitak na lotu jer sam dobio sigurnost i mjesto na kojem mogu napredovati, učiti i rasti bez straha za egzistenciju. Rad u teretani mi je pružio širinu zahvaljujući različitim potrebama klijenata. Svaki sat mi je bio drugačiji jer sam se susretao sa raznim profilima ljudi sa specifičnim zahtjevima kroz različite načine rada – grupni, poluindividualni, individualni treninzi. Sve to tjeralo me da još više učim i širim područje interesa – objašnjava Ištvančić koji je isprva mislio baviti se kao osobni trener ljudima koji žele transformaciju u smislu gubitka kilograma ili rasta mišića.
– A onda sam shvatio da ne želim odbijati klijente koji se ne uklapaju u moju sliku, nego da moram dodatno uložiti u znanje kako bih mogao pružiti kvalitetnu informaciju svima koji mi se obrate za pomoć. Zato sam se educirao na području nutricionizma, rehabilitacije i fizioterapije dodajući u sve to certifikate iz weightliftinga i crossfita kojim se i sam bavim – nastavlja Ištvančić.
Kaže da se crossfitom počeo baviti prije godinu dana jer je tražio nove izazove u vježbanju i pomicanju vlastitih granica.
– Privukla me raznolikost sporta koji traži napredovanje na više područja i osjetio sam da je to za mene. Treniram s trenerom i grupom prijatelja, a prije više od mjesec dana smo sudjelovali na najvećem natjecanju u regiji Beogradu na kojem sam među 130 sudionika ostvario visoko 10. mjesto u svojoj kategoriji. Nisam očekivao takav uspjeh i premašio sam vlastita očekivanja, to me motivira za dodatni rad i ulaganje u sebe i nova znanja – kaže Ištvančić.
U međuvremenu se osamostalio te nudi paletu usluga osobnog trenera u zagrebačkoj teretani, no sanja da će jednog dana imati vlastiti prostor.
– Većinom su mi klijenti mladi roditelji u dobi između 30 i 40 godina. U početku nisam bio svjestan obveza koje imaju, no surađujući s njima ubrzo sam uvidio koliko je snage i volje potrebno da bi uz sve obveze ubacili i nekoliko treninga na tjedan balansirajući između poslovnih obveza, braka, djece, kućanskih poslova i svih zadataka. Iskreno, skidam im kapu što uz sve pronađu vremena i volju dva do tri puta na tjedan doći na trening – objašnjava Ištvančić koji drži da psihofizičke ravnoteže klijenata, pa kaže da u pojedinim situacijama razgovor znači više od fizičkog napora treninga.
– Pojedinci dođu u takvom stanju da im puno više znači i treba razgovor, pa tih sat vremena umjesto vježbi razgovaramo i ni ne zakoračimo u teretanu. Nije sve samo u treningu. Recimo, s kolegom ove godine organiziram u Dubrovniku fitness kamp u kojem ljudima ne nudimo samo aktivni odmor kroz tjelovježbu, nego i edukaciju o zdravom životu uz upoznavanje svih znamenitosti Dubrovnika te uživanje u lokalnim specijalitetima – zaključio je Ištvančić.
Sport je od malih nogu sastavni dio života Josipa Habljaka (33) iz Zagreba. Roditelji su ga još u vrtiću upisali na judo, a s početkom osnovne škole okušao se i
[...]Goran Golubić (38) kao dječak u dobi od šest godina bavio se plivanjem i nogometom, no zdravstvene teškoće spriječile su ga u ozbiljnijem nastavku sportske karijere. Upravo ga je to
[...]Ivan Bronić (32) ponosno kaže da je zaposlenik HEP proizvodnje i radi odgovoran posao na hidroelektrani, ali zadnjih pet godina se koncentrirao i na fitness. – Od djetinjstva sam u
[...]