Josip Škarica: Fakultet nije dovoljan, trener mora stalno ulagati u svoje obrazovanje

Iako je sanjao nogometnu karijeru, Josip Škarica je zbog loma noge od nje morao odustati. Posvetio se kineziologiji i karijeri trenera

Univ. bacc.cin Josip Škarica (25) iz Duća kraj Omiša kaže kako ga je oduvijek zanimao nogomet i od malih nogu se posvetio lopti, najprije igrajući se s vršnjacima, a potom i u sportskom klubu.

– Bio sam jako dobar u nogometu i ništa osim toga me nije zanimalo, no kad sam imao 16 godina na treningu sam slomio obje potkoljenice baš uoči utakmice. Bio je to komplicirani prijelom obje kosti i oporavak je potrajao gotovo dvije godine, no bilo je jasno da nakon toga više neću nastaviti nogometnu karijeru. To me donekle demotiviralo – prisjeća se Josip dodajući kako je svako zlo za neko dobro, pa se umjesto sportu, posvetio knjizi.

Usredotočio se na formalno obrazovanje, iako ljubav prema sportu nije nestala. Cijelo vrijeme je trenirao u manjoj lokalnoj teretani u Omišu. Dapače, kad je trebalo odlučivati o zanimanju, Josip je odlučio upisati upravo studij kineziologije.

Josip Škarica počinje karijeru trenera

– Specijalizirao sam se za kondicijsku pripremu sportaša, a već na prvoj godini studija vlasnik teretane u kojoj sam trenirao u Omišu pitao me bih li želio raditi kao voditelj grupnih treninga te sam imao priliku raditi i s mlađim sportašima na njihovoj kondicijskoj pripremi. Kroz tu sam praksu dodatno zavolio svoj poziv, a uslijedili su i individualni treninzi – objasnio je Josip koji se tada susreo s različitim zahtjevima i željama pojedinaca.

– Posebno me privukao rad sa sportašima jer je to jako složen proces. Svatko od njih ima problema s ozljedama i uvijek žele pomicati granice. Usto nikad im iz prve ne prođe što su zamislili, a ključna je komunikacija između trenera i sportaša, kako doprijeti do njih i istinski im pomoći – priča Josip.

Kaže da ga zanima područje rehabilitacije donjeg dijela leđa i koljena te kuka.

Kvalitetna suradnja s klijentima

– Kod mladih sportaša i kod djece u mlađim uzrastima riječ je o učestalom problemu i tegobama koje javljaju u sportovima poput košarke gdje se mladi organizam susreće s puno naglih skokova i opterećenjima koja vode do upale patelarne tetive. Zbog vlastitih tegoba koje sam prošao mogao sam se poistovjetiti s klijentima i njihovim tegobama te sam ih dobro razumio – objasnio je Josip.

Kad je riječ o individualnim treninzima, najčešće mu se javljaju pojedinci kojima je cilj smršavjeti ili se žele vratiti u formu.

– Ljudi koji nisu dugo radili na sebi nemaju energije, osjećaju se loše u svom tijelu i žele biti bolja verzija sebe. Također, žele živjeti funkcionalnijim životom s opsegom pokreta koji su im nekad bili na raspolaganju. Kad je pak riječ o mršavljenju, imao sam uspjeha s klijentima koji su gubili od 15 do 30 kilograma, no to je kod onih koji su došli s ciljem – istaknuo je naš sugovornik objašnjavajući da je motivacija temelj svake uspješne transformacije.

– Ja sam tu da ih dodatno motiviram i podignem im razinu želje za promjenom, no promjena ne dolazi samo kroz trening. Valja promijeniti loše navike, paziti na unos hrane. Tek kad su složeni trening i prehrana može se postići značajne rezultate – objasnio je trener.

Preseljenje u Zagreb i novi početak

Kazao je i kako se promijenio stav javnosti o teretanama. On dolazi iz male sredine u kojoj je dugo postojala samo jedna teretana i u nju su uglavnom dolazili mladići koji su se željeli dovesti u formu za ljeto ili su trenirali neki od sportova. U međuvremenu, upoznao je djevojku iz susjednog Dugog Rata koja studira nutricionizam i živi u Zagrebu.

– Zbog većeg obima posla i boljih poslovnih prilika ionako sam mislio odseliti se u Zagreb, a veza je samo ubrzala moju odluku. Preselio sam se prije godinu i pol. Nisam imao nikakve veze ni kontakte, a posao sam tražio gotovo pola godine prije nego što sam dobio priliku zaposliti se u poznatoj teretani – objasnio je Josip koji se odlično snašao.

I dalje radi s rekreativcima i sportašima, a ističe kako posao trenera podrazumijeva stalan rad i ulaganje u nove spoznaje.

– Stalno idem na seminare, plaćam one koji me zanimaju jer moram ulagati u svoje znanje kako bih ljudima koji plaćaju moj rad osigurao najbolju uslugu. Danas nije dovoljno samo ono što ste naučili na fakultetu. Svakodnevno izlaze nova istraživanja i spoznaje. S druge strane, posebno me raduje što mogu učiti od iskusnijih kolega i u komunikaciji s njima stvarati poznanstva i temelje za još uspješniji rad – istaknuo je Josip.

Ističe da je sretan što radi posao koji voli te je zahvalan na prilici koju je dobio.

– Tako mogu raditi i pomagati profesionalnim sportašima poput košarkaša Ante Žižića ili tenisačice Bernarde Pera kako bi dostignuli višu razinu. Kroz sve to imam priliku pomoći rekreativcima da budu bolja verzija sebe i da im svakodnevica bude lakše – zaključio je Škarica.