Josip Habljak: Posao trenera ne radi se zbog novca, nego zbog ljubavi

Kineziolog te fitness i osobni trener Josip Habljak iz Zagreba kaže kako se kod klijenata fokusira na njihove potrebe i ciljeve

Sport je od malih nogu sastavni dio života Josipa Habljaka (33) iz Zagreba. Roditelji su ga još u vrtiću upisali na judo, a s početkom osnovne škole okušao se i u brojnim drugim sportovima.

– Nikad me nisu prisiljavali na nešto i imao sam potpunu slobodu birati što želim. Osim juda, išao sam na karate, nogomet, rukomet i odbojku, no tek u petom razredu osnovne škole se iskristaliziralo da mi je košarka najdraži sport. Kao dijete vas privuče igra i zabava, a to je ono što sport u osnovi i jest. Košarku sam igrao 12 ili 13 godina i dogurao sam do ozbiljnih rezultata. Igrao sam seniorski A1 i A2 rang u KK Gorica. S druge strane, u školi sam bio odličan učenik nadaren za matematiku i prirodne znanosti. Iako su mi mnogi sugerirali da bih trebao upisao tehničku školu Ruđera Boškovića, nisam se povodio pritiscima i upisao sam gimnaziju. A onda je došao upis na fakultet – prisjetio se Josip priznajući kako je oduvijek želio studirati kineziologiju, no ovog je puta popustio pod pritiscima okoline.

– Upisao sam FER i već nakon prvog predavanja došao doma i bacio stvari rekavši da me to apsolutno ne zanima. Sljedeću godinu sam upisao Kineziološki fakultet, a u međuvremenu sam zaigrao australski nogomet i dobio poziv njihovog kluba u Adelaideu da im se pridružim. Proveo sam ondje dvije godine, a potom se vratio u Hrvatsku i nastavio se baviti svojom strukom – objasnio je Josip dodajući kako je sretan svojim životnim izborima jer ga trenerski posao u potpunosti ispunjava.

– Sve ovisi o tome koliko voliš raditi s ljudima i koliko ti se sviđaju specifičnosti rada. Ako uđeš u taj posao isključivo zbog novca, nećeš naći neku sreću. Ne kažem da nema novca jer je tržište veliko i može se dobro zaraditi, ali treba krenuti s ljubavlju prema fitnessu i ciljem da pomogneš ljudima. To je početak i misao vodilja, a onda tek kasnije financije prate ovo prvo. Ne ide obrnuto – upozorio je Josip ističući kako često nema radno vrijeme i raspored može biti vrlo nepredvidljiv, pa nerijetko na poslu boravi od jutra do mraka.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Josip Habljak (@josip_habljak)

– To treba prihvatiti kao dio posla i ako ga voliš, ništa ti nije problem. U teretani vodim grupne treninge i radim kao osobni trener. Ne mogu reći je li mi nešto lakše. Odlična mi je kombinacija koju imam jer svaki trening ima prednosti i mane pa nema zasićenja u samo jednom smjeru. Recimo, dok osmišljavam trening za grupe, moram uzeti u obzir puno faktora koji sjednu na svoje mjesto znanjem i iskustvom. Važno je koliko je ljudi na treningu, koliko je dostupnih rekvizita, kakvo je iskustvo vježbača, kakva im je motivacija… Za grupe je to nezgodnije jer kad je riječ o više ljudi svatko ima neke svoje specifične potrebe. S druge strane, kad je riječ o osobnim treninzima, kroje se individualni programi namijenjeni baš za napredovanje tog klijenta čijim se potrebama lakše prilagoditi nego onima veće grupe – objasnio je Habljak.

Ističe kako nema specifičnu skupinu vježbača ili vrsta treninga koje preferira te da mu se sviđa upravo raznolikost koja mu omogućuje suradnju s rekreativcima i profesionalnim sportašima.

– Fitness uključuje jako širok spektar koji se može prilagoditi velikom dijapazonu ljudi. Kao osobni trener najviše mi se sviđaju promjene koje moji klijenti doživljavaju. Pojedinci dolaze jer, primjerice, godinama trpe bol u ramenu i kroz trening smo uspjeli postići da je bol nestala. Netko drugi je došao skinuti višak kila, netko je došao povećati mišićnu masu. Najdraže mi je vidjeti te pozitivne promjene koje utječu na kvalitetu života ljudi – zaključio je Josip.