Ivan Matozan: U Otok kraj Vinkovaca doveo sam prvi fitness, a uskoro ću otvoriti i teretanu

Nakon završetka studija u Mostaru, Ivan Matozan vratio se u rodni Otok kako bi sumještanima prenio svoju ljubav prema fizičkoj aktivnosti

Kao većina njegovih vršnjaka, Ivan Matozan (34) iz Otoka kraj Vinkovaca s prvim se sportskim iskustvima susreo u djetinjstvu.

– Igrao sam nogomet u Omladinskoj školi NK Otok. Počeo sam u dobi od 7 godina i time sam se bavio rekreativno. Bili su mi zabavni treninzi dvaput na tjedan i utakmice vikendom i već sam tada uživao u sportu – prisjeća se trener Matozan koji je nakon završene osnovne škole upisao Srednju ekonomsku školu u Vukovaru.

Ivan Matozan u đačkom domu

– Preselio sam se u drugi grad te sam ondje živio u đačkom domu, a unutar doma bila je mala teretana. Iako sam upisivao srednju školu računajući da će mi pružiti veću paletu mogućnosti i zanimanja, već u prvom razredu sam postao svjestan da me srce ipak više vuče prema sportu. Dodatno, u toj domskoj teretani sve sam češće vježbao. Bilo nas je unutra četiri generacije, a oni stariji su nas mlađe podučavali nekih osnovnim tehnikama vježbanja – prisjeća se Matozan i kaže da nakon svega za njega nije postojao drugi izbor karijere nego studij kineziologije.

– U to vrijeme su postojali samo studij u Zagrebu i u Splitu te su mi oba grada bila daleko. S druge strane, nekoliko je mojih sumještana već bilo u Mostaru, a neki od njih su studirali kineziologiju. Kad sam sve stavio na vagu, zaključio sam da se ionako moram seliti radi studija, pa kad već idem u novu sredinu, bolje je da to bude negdje gdje nekoga poznajem. I tako je pala odluka da to bude Mostar – prisjetio se Matozan koji je već tijekom studija imao stručnu praksu te je upoznao sve aspekte rada u teretani, a onda se nakon treće godine studija opredijelio za rekreaciju.

– Mnogi moji kolege birali su kineziterapiju, kondicijski trening i slično, a ja sam se baš našao u fitnessu i u teretanama. Dodatno, u mojoj sredini u Otoku nitko se time nije bavio, a i više me privlačio rad s vlastitom težinom nego dizanje utega, bučica ili drugih tereta. Imao sam viziju jednog dana pokrenuti posao u Otoku, i toga sam se držao – prepričava naš sugovornik koji je prepoznao priliku da tako ostane u struci.

Otvorenje fitness centra

Nakon diplome 2014. godine vratio se u Otok i odmah je ondje otvorio fitness centar.

– Najprije sam stažirao jer mi to je to trebalo kako bih mogao položiti stručni ispit i za rad u školi jer sam mislio najprije početi raditi kao nastavnik, a usput se baviti fitnessom. No život je krenuo u drugom smjeru, i zapravo je fitness od kojeg sam imao mala očekivanja, postao ozbiljan posao. Sjećam se kako su mi pojedinci govorili da to nikad neće uspjeti i da mi je ideja loša. Dakako, bilo je i onih koji su me podržavali, no sretan sam što sam uspio – ponosan je Matozan i objašnjava kako danas ima više od 80 članova koji redovito dolaze i vježbaju.

– Moji programi su namijenjeni ženama i djeci. Dječji fitness sastoji se od dvije grupe podijeljene po uzrastima, pa je tako mlađa grupa namijenjena djeci u dobi od 7 do 9 godina, a starija za djecu od 10 do 13 godina. Do osnivanja dječjeg fitnessa došao sam slučajno jer sam radio u NK Otok i često sam djecu, kad je bilo loše vrijeme, vodio da vježbamo kod mene u fitness centru radije nego da propuste trening – priča Matozan koji je potom došao na ideju da bi centra trebao otvoriti i za djecu koja se ne bave sportskim aktivnostima.

Njegova odluka oduševila je roditelje i ubrzo su se obje grupe popunile.

– Radimo razne poligone s podnim ljestvama, čunjevima ili provlačenjem. Učim ih pravilnom izvođenju osnovnih vježbi poput čučnja ili upora, a usto nudim i kardio vježbe te zabavu i igru na kraju treninga. Unazad godinu dana koliko postoji dječji fitness, mlađa grupa okuplja 13 djece dok ih je starijoj 8. Redoviti su na treninzima, a od roditelja čujem samo lijepe riječi – zadovoljan je trener objašnjavajući kako se nada da je kod najmlađih probudio interes za sport.

Dodao je kako ima velikih planova do kraja godine te želi otvoriti teretanu.

– Puno muškaraca izrazilo je želju da se i oni uključe u vježbanje. Fitness centar ne zahtijeva toliko prostora ni sprava kao teretana, a upravo je to najveći problem. Adekvatni prostor je rijedak i skup za najam, a velika je investicija ako čovjek ide u samostalnu gradnju. Nadam se ipak da ću uspjeti sve realizirati do kraja godine – zaključio je Ivan Matozan.