Josip Habljak: Posao trenera ne radi se zbog novca, nego zbog ljubavi
Sport je od malih nogu sastavni dio života Josipa Habljaka (33) iz Zagreba. Roditelji su ga još u vrtiću upisali na judo, a s početkom osnovne škole okušao se i
[...]Filip Matijević (30) za sebe kaže da je odrastao u obitelji u kojoj su cijenili sport i sportaše, pa se i on bavio raznim aktivnostima od malih nogu.
– Tata je radio u policiji i imali smo u ulici streljački klub, tako da sam među rijetkom djecom koja su se bavila streljaštvom u dobi od 12 godina. Kombinacija talenta i truda brzo me je dovela do dobrih rezultata te sam bio prvak i viceprvak Hrvatske. No bavio sam se i boksom, košarkom i nizom drugih sportova – priča Filip koji je upisao srednju elektrotehničku školu Nikola Tesla.
Objašnjava kako je tijekom srednje škole pokušao paralelno trenirati boks, no to nije bilo jednostavno jer su se nekad preklapali termini nastave i treninga.
– Škola je bila prioritet, pa sam počeo tražiti nešto drugo čime bih se mogao baviti umjesto boksa, a teretana je mjesto na koje ste mogli doći trenirati u bilo koje doba. Počeo sam dolaziti sve češće i osmišljavao sam treninge, a sve me to poprilično zainteresiralo i želio sam naučiti što više. Posebno su me privukli utezi – prisjeća se Filip priznajući da je isprva želio razviti mišiće i to je bio primarni razlog njegovog interesa, no ubrzo su se stvari promijenile i postale puno ozbiljnije.
– Kako sam produbljivao znanje i počeo bolje razumijevati trenažne procese, shvatio sam da je u Hrvatskoj powerlifting u to vrijeme bio potpuno nerazvijen. Te 2015. godine osnovao sam powerlifting klub u Zagrebu, Gumeni medvjedići, koji i danas vodim. Završio sam Fitness učilište i powerlifting akademiju – prisjeća se Matijević objašnjavajući kako je ideja iza naziva kluba obojena humorom.
– Osim što smo tijekom treninga znali često jesti gumene medvjediće, htjeli smo za naš klub neko originalno ime. Također, cilj je bio zavarati protivnika jer smo bili svjesni svojih kapaciteta, pa smo htjeli stvoriti dojam da smo slabi, a onda pomesti konkurenciju. Točno se tako odigralo, jer smo na prvom natjecanju u Hrvatskoj bili najbolji – smije se Matijević zadovoljan što je uspio ostvariti cilj, ali i sretan što je klub opstao do danas te stvorio brojne šampione.
– Kao klub nekoliko smo godina bili fokusirani isključivo na natjecanja, a onda se pojavila potreba osnivanja Zagrebačkog powerlifting saveza koji bi okupio druge klubove, a to bi nam omogućilo i sudjelovanje na gradskim natječajima za financiranje. Stoga sam osnovao savez čiji sam predsjednik. Kad bih morao procijeniti kako nam ide, mogu spomenuti za usporedbu podatak da je na prvom powerlifting natjecanju u Zagrebu bilo ukupno 25 prijavljenih natjecatelja. Danas je taj broj 200 i više natjecatelja – pohvalio se Matijević dodajući da nije sve samo njegova zasluga nego je dio toga i organski razvoj ovog sporta kroz godine koji je također doveo do većeg broja natjecatelja.
A prednosti koje on donosi, ističe naš sugovornik, nebrojene su.
– Iz moje perspektive, powerlifting je najbolji sport jer ga može trenirati svatko, bez obzira na dob i spol.. Nije zahtjevan, a za postizanje rezultata dovoljno je da imate šipku i utege. Možete trenirati bilo gdje, pa i u podrumu. Također, nije tehnički zahtjevan, a rezultate možete pratiti i opipljivi su, pa to djeluje kao odlična motivacija – priča Matijević objašnjavajući da u Hrvatskoj ima ljudi starijih od 60 godina koji su u ovom sportu vrlo uspješni.
Unatoč tome, u društvu postoje brojne predrasude povezane s dizanjem utega, među ostalim i ona da se čovjek može ozbiljno ozlijediti.
– Fizioterapeut Leon Rogina nedavno je radio istraživanje o powerliftingu i ozljedama te je pokazao da je učestalost ozljeda izrazito mala. Riječ je o sportu u kojem možete puno toga kontrolirati te izbjeći ozljede. Kod kontaktnih i ekipnih sportova uvijek postoji rizik da će vas nenamjerno ozlijediti netko drugi. Također, ljudi zaboravljaju da profesionalni nogometaši ili skijaši trpe ozljede zbog kojih su mnogi prekidali karijere ili išli na operacije, dok će u powerliftingu tek jedan na njih 100 završiti s nekom ozljedom i to tek nakon 30 godina karijere, a ne nakon pet – ističe Matijević ističući kako je u powerliftingu lako prepoznati gdje su vlastite granice i kapaciteti te je moguće opreznije trenirati i izbjeći svaki rizik od ozljede.
Možda je to sve doprinijelo boljem pozicioniranju ovog sporta koji, iako amaterski, unazad nekoliko godina pobuđuje sve veći interes potencijalnih sponzora.
– Unazad godinu dana na natjecanjima su se pojavile novčane nagrade. Nije to novac koji omogućuje da od njega možete živjeti, ali čovjeka veseli. Ostaje činjenica da svi koji se žele baviti powerliftingom moraju imati puno veći motiv od novca i nešto što ih ispunjava dok se time bave, inače neće postići nikakve rezultate – zaključio je trener Matijević.
Sport je od malih nogu sastavni dio života Josipa Habljaka (33) iz Zagreba. Roditelji su ga još u vrtiću upisali na judo, a s početkom osnovne škole okušao se i
[...]Od malih nogu Krešo, kako ga zovu prijatelji i klijenti, bavio se sportom. Igrao je rukomet, bavio se veslanjem, a onda i kickboxingom te je dvaput bio juniorski prvak Hrvatske.
[...]Marina Cvetnić (38) iz Zagreba kaže da se od malih nogu rekreativno uvijek bavila sportom i kretanjem, pa je tako trenirala košarku i bavila se plesom. Uključila je tijekom vremena
[...]