Budimir Šobat Buda: Moji klijenti stvorili su snažnu naviku vježbanja
Budimir Šobat Buda poznati je trener i sportaš koji se bavio nizom aktivnosti, a usto je oborio Guinnessov rekord za djecu s autizmom. Skromno kaže kako ne drži do certifikata nego do odnosa s ljudima
Kad si mlad i zgodan trener, to ti je prednost da dobiješ puno klijenata. Ugodna vanjština trenera je poželjna. Zvuči banalno, ali činjenica je i čak postoje istraživanja da u nesrećama s teškim posljedicama uvijek najprije pomažu djeci i fizički privlačnim ljudima. To je ljudska priroda, i zato bih mladim trenerima poručio neka to iskoriste dok su mladi, ali da s vremenom uče. Privlačna vanjština nije vječna, a i ja sam se morao mijenjati i prilagođavati s vremenom kako bih opstao – priča Budimir Šobat Buda (58) koji je u Zagrebu završio višu trenersku školu, ali i niz certificiranih tečajeva i edukacija te je ronilački instruktor.
Budimir Šobat Buda roni i trenira
Bavi se ronjenjem na dah te je među top 10 svjetskih ronilaca, a ujedno je Guinnessov rekorder u držanju daha pod vodom gdje je ostvario zavidan rezultat od 24 minute i 33 sekunde. Pritom radi kao osobni trener za sportaše i rekreativce, a posebno pomaže djeci i mladima s teškoćama.
– Moj posao se promijenio i ljudi moraju razumjeti da kao trener ne možeš imati istu šprancu za sve. Ne moraš urlati na svakoga. Moj trener nikad nije dignuo glas na mene jer zna da mi može dati zadatak, otići do Teherana i nazad, a ja ću i dalje raditi ono što mi je zadao. S druge strane, postoje sportaši i rekreativci koje stalno treba poticati. O treneru i njegovoj procjeni ovisi kako će se postaviti prema klijentu. S druge strane, valja imati na umu i da puno toga ovisi o mjestu na kojem radite. Ako ste trener u maloj dvorani, imate manje klijenata. Ako radite u frekventnijoj dvorani, logično je i da imate više klijenata. To ne znači da si dobar ili loš trener. Mislim da o kvaliteti najbolje govore situacije poput korone koja je mnogima naštetila. Ja je nisam ni osjetio jer sam zadržao sve klijente – ističe Buda dodajući kako je odlučujući faktor i strpljenje trenera.
Predaje se onome što radi
– Nikad ne bih mogao voditi veliku grupu kao neki moji kolege. Dobio bih slom živaca i stalno trčao od jednog do drugog vježbača te ispravljao njihove greške. Ne bih se mogao kvalitetno posvetiti svakome od njih, i brzo bih izgorio. Zato se divim kolegama koji to mogu. Kod mene su stvari obično crne i bijele, nema sivila i u potpunosti se predajem onome što radim. To me naučila moja kći Saša – kaže Šobat.
Saša ima 24 godine i živi s autizmom, a Budimir i supruga Sandra posvetili su godine svakodnevnom vježbanju s njom kako bi mogla prohodati i biti funkcionalna. Duboko osviješten po pitanju problematike života djece i mladih s teškoćama, Šobat je prilikom osnivanja vlastite fitness dvorane 2012. godine omogućio da upravo takve skupine vježbača mogu besplatno trenirati dvaput na mjesec.
– U ta dva dana je teretana bila zatvorena za građanstvo, a otvorena za djecu i mlade s teškoćama i mogu reći da je bila velika gužva te su ljudi prepoznali potencijal. Kada sam 2015. godine zatvorio teretanu i počeo raditi individualno, mnogi od njih su mi se javili sa željom da nastave vježbati. Zahvaljujući mom radu i trudu oko Saše, stekao sam znanje koje mi omogućuje da prepoznam kapacitete i mogućnosti ljudi koji mi dolaze. Nije svaki čovjek s invaliditetom istih mogućnosti. Netko se bori s manjim fizičkim oštećenjima, drugi uz to ima i mentalne tegobe. Stanja se razlikuju. Treba znanja i iskustva za kvalitetnu suradnju, no imam širinu da odaberem s kim želim raditi i hoće li to biti pro bono ili uz naplatu – ističe Šobat dodajući kako je riječ o njegovoj diskrecijskoj odluci.
– Tu čak više nije stvar novca. Smatram da društvu moraš nešto dati da se zatvori krug. Saša dobiva invalidninu. Ona u mojem financijskom planu ne znači puno jer dobro živim od nagrada i ronjenja, ali drugima bi ta invalidnina itekako dobro došla. Stoga pokušavam zatvoriti krug tako da odradim pro bono treninge za pojedince kojima je takva aktivnost ključna, a nisu imali financijske uvjete. To mi je misao vodilja: da bi se krug zatvorio, većina se mora truditi dati više nego će uzeti. Ako svi grabimo, nije dobro – poručuje Buda dodajući kako klijenti kod njega ostaju godinama.
– Ne mislim da sam nešto posebno i čini mi se da je više riječ o navici. Da su drugi uvjeti u igri, sigurno bi prešli kod drugog trenera – zaključio je Buda.