Grčki Solun jeftino je odredište, ali bez “wow” efekata

Zagrepčanin Michel Stepanić posjetio je Solun te podijelio svoje dojmove o turističkim znamenitostima i hrani u ovom drevnom grčkom gradu

Solun ili Thessaloniki osnovao je 315. godine prije nove ere makedonski kralj Kasandar, a romantičnom gestom imenovao ga je po svojoj supruzi Tesaloniki, inače polusestri Aleksandra Velikog. Od velike romanse danas nije ostalo ništa osim naziva grada, a sudeći prema turističkom dojmu našeg sugovornika Michela Stepanića, taj drugi najveći grčki grad ne nudi puno ni kad je riječ o drugim aspektima.

– Osim ako vas ne zanimaju povijest i noćni život, ovaj grad vam ne bi trebao biti visoko na listi prioriteta za putovanje. Nema nekih “Wow” efekata, znamenitosti, pejzaža, arhitekture… Po mojem skromnom sudu, postoje znatno bolje opcije gdje možete pobjeći za vikend – započinje Stepanić ističući da je riječ o jeftinoj i lako dostupnoj destinaciji.

Troškovi putovanja

– Povratna zrakoplovna karta je oko 50 eura. Grad je krcat low budget hotelima i privatnim smještajem, pa bez većih problema možete pronaći smještaj u središtu grada za manje od 50 eura po noćenju. Prijevoz od zračne luke do grada koje udaljen oko 40 minuta vožnje platit ćete manje od dva eura – priča Stepanić.

Građevine i spomenici

Iako se u gradu nalaze brojni spomenici i građevine iz ranokršćanskog, osmanskog i bizantskog razdoblja te je na UNESCO-vom popisu mjesta svjetska baštine, Stepanić kaže da grad nije uložio u taj veliki turistički potencijal kako bi ga približio posjetiteljima.

– Grad je krcat građevinama iz doba dok je još Isus pretvarao vodu u vino, no dobio sam dojam da Grci “don’t give a shit about history”. Tako kod većine tih znamenitosti nema gotovo nikakvih normalnih tekstualnih pojašnjenja ili su ona pisana grčkim “hijeroglifima” pa će vam dobro doći Google – priča Stepanić donoseći popis lokaliteta koje je posjetio.

Solun kroz povijesnu arhitekturu

1. Bijela kula (Lefkos Pyrgos)

– Povijesni simbol Thessalonikija s panoramskim pogledom i muzejom posvećenim povijesti grada. Ulaz je oko tri eura, unutra nema ništa pametno osim super pogleda s vrha, a sve je tako loše prilagođeno posjetiteljima da vam sugeriram da radije zapijete te pare – kaže Stepanić.

2. Galerijev slavoluk (Kamara)

– Impozantni rimski luk iz 4. stoljeća koji je dio nekadašnjeg kompleksa cara Galerija. Nažalost, za Grke su ovo samo neke cigle koje smetaju na križanju – prokomentirao je naš sugovornik.

3. Rotonda Svetog Jurja

– Monumentalna građevina koja je bila rimski mauzolej, crkva, pa čak i džamija – kaže Zagrepčanin.

4. Crkva Sv. Dimitrija (Agios Dimitrios)

– Najveća i jedna od najvažnijih crkava u Grčkoj, posvećena zaštitniku grada. Ništa posebno. Jedino su fora katakombe ispod same crkve. Općenito, grad je krcat poviješću i gotovo je nemoguće da prođete 200 metara a da ne naletite na “nešto”. Nažalost, ništa od toga nije prezentirano kako bi trebalo biti – kritizira Stepanić navodeći kako grad ipak nudi opcije i za one koje ne zanima povijest.

Zabava

1. Šetnica uz more

– S jedne strane birtije, a druge strane tankeri u daljini, a električni skuteri u plićaku. Ne znam zašto, no očigledno ih je tamo najlakše “sparkirati”. Doslovno na svakih 50 metara imate barem jedan skuter koji je netko poslao na kupanje – opisuje on.

2.Ladadika četvrt

– Povijesna četvrt prepoznatljiva je po tradicionalnim tavernama, modernim barovima i živahnoj atmosferi, kaže Google. U prijevodu, tu se toči alkohol. I igra disko! Piva u baru je oko četiri eura, a upad u disko, kao i piće, je okruglih 10 eura. Pa ako se namjeravate “oduzeti”, učinite to prije samog izlaska. U neposrednoj blizini je glavna ulica Tsimiski s restoranima, buticima, kafićima – objasnio je Stepanić.

3. Kapani i Modiano tržnice

– Tradicionalne tržnice sa svježim proizvodima, začinima, lokalnim delicijama i autentičnom atmosferom. Prva navedena tržnica izgleda poprilično neugledno, zadnja investicija u nju bila je vjerojatno još dok je Zeus bio živ – nasmijao se naš sugovornik.

4. Trgovi, muzeji…

– U Grčkoj nema tko nije “jamio”: od Turaka, Rimljana, Atile, Bizanta. Svašta nešto se tu izdogađalo pa ako brijete na to, ovdje vam sigurno neće biti dosadno. Većina trgova nosi ime neke znamenite osobe. Nažalost, Grcima se nije dalo napisati nešto o tome – kaže Stepanić.

Fina jela i slasni deserti

Iskušao je i gastronomsku ponudu te prenio svoje dojmove opisujući što je sve jeo.

– Souvlaki i Gyros s nogu. Meso pečeno na okomitom ražnju (slično kebabu, no zdravije i finije), servirano u pita kruhu s lukom, rajčicama i tzatzikijem (tradicionalni grčki umak). U njih ide i pomfrit! Imate ga na svakom uglu, porcija je oko 5,5 eura. Grčka tradicionalna kuhinja nadaleko je poznata (Saganaki, Dolmades, Fava, Grčka salata…), no kako je za većinu restorana potrebna rezervacija, Gyros je bio jedina opcija – opisuje Michel.

Kazao je i kako je velika ponuda deserata, no dominiraju baklave.

– Samo njihove su znatno manje veličinom i slatkoćom te siromašnije orasima od “naših”. Osobno su me najviše oduševile grčke fritule (Loukoumades). Tijesto je slično našem, no Grci to fino umoče u sirup od šećera i meda, cimeta, pa na sve to natrpaju čokoladni namaz i ostale điđe – kaže Stepanić uz smijeh sugerirajući da bi bile popularnije od ovogodišnjeg adventskog hita, Dubai čokolade.

U Grčkoj ne nedostaje ni alkoholnih pića, a naš sugovornik je kušao ouzo – tradicionalno piće s aromom anisa te Tsipouru, piće slično rakiji.

– Općenito, grad je poprilično čist, no na dosta derutan i neodržavan. Čak i u nekim modernijim četvrtim možete naleti na neki prastaru kuću bez krova koja strši. Grafiti su na svakom uglu. U prizemlju gotove svake zgrade nalazi se neka trgovina i obrt, no i dobar dio tih prostora odavno stoji prazan. Javni prijevoz se čini poprilično dobro organizirana, većih gužvi nismo vidjeli. A imaju čak i metro – zaključio je Stepanić.