Sanja Starešinić: Mindfulness vježbe pomažu u svim aspektima života

Promjene se vide već u prvom tjednu primjene, instruktorica kaže da bi mindfulness vježbe trebalo provoditi svakodnevno za mentalnu higijenu

Mindfulness je pojam koji se posljednjih godina sve češće susreće u javnom prostoru, a mnogi nisu sigurni što on točno obuhvaća. Sanja Starešinić iz Karlovca certificirana je instruktorica i za naše čitatelje je objasnila o čemu je točno riječ.

– Mindfulness je u osnovi pozornost i temelji se na vježbanju te pozornosti. Pozornost je širi pojam od fokusa. Primjerice, sjedite doma i čitate knjigu. Fokusirani ste na čitanje knjige i ne primjećujete ništa izvan toga. Pozornost podrazumijeva da primjećujete i sve što se događa oko vas i u vama, no vraćate se na ono što vam je važno – kaže Sanja Starešinić (45), mindfulness trenerica i NLP praktičarka iz Karlovca.

– Istraživanja su pokazala da pozornost ljudima postaje sve kraća. Kažu da je 2012. naša pozornost bila 20 sekundi, a danas je to svega 10 do 12 sekundi. No bez pozornosti nismo svjesni trenutka u kojem živimo i puno toga prolazi pored nas jer živimo na autopilotu. Dobra je stvar što postoje vježbe kojima se to može promijeniti i čovjek tako stječe bolju pozornost, jači fokus, postaje proaktivniji i više energije – kaže Sanja.

Top 3 mindfulness vježbe za jačanje pozornosti

1. Svjesno jedenje

– Kad idete jesti, odvojite se od mobitela. Promotrite tanjur i hranu ispred sebe. Pomirišite jelo. Pogledajte oblike. Uzimajte zalogaj po zalogaj i žvačite polako. Obratite pozornost na zvukove, a zatim dobro prožvakanu hranu polako gutajte. Pokušajte biti potpuno uronjeni u to što radite – kaže Sanja.

2. Usmjerite pozornost na jednu točku na tijelu

– Odredite da je ta točka, primjerice, korijen nosa. Sjednite i zažmirite, ali imajte na umu da to nije vježba opuštanja tako da nemojte pokušavati odmoriti se ili zaspati. Cilj je biti aktivno prisutan. Koja god distrakcija, misao, miris, senzacija u tijelu ili zvuk dođu tijekom 10 minuta koliko traje vježba, primijetite tu distrakciju i pozornost vratite na točku korijena nosa. Osobno takvu vježbu radim svaki dan od 2017. godine – kaže Sanja.

3. Um početnika

– Riječ je o vježbi kojom pokušavamo osvijestiti da je svaki trenutak poseban, unikatan i neponovljiv. Ako svaki dan u sedam ujutro pijete kavu, pijete je automatski, na autopilotu. Ako ste u rutini, nema svjesnosti. Zato treba sam sebi reći – ova kava koju pijem jutros, to je jedinstveno iskustvo jer se ovaj datum i ovaj dan nikad više neće ponoviti, pa i ja kao takva na ovaj dan. Ovakve vježbe u ljudima mogu stvoriti nelagodu jer shvate da je sve prolazno, ali istovremeno počinju puno više uživati u životu jer puno više cijene svaki trenutak.

Rezultati vježbi

Vježbe bi, kaže Sanja, trebalo provoditi svakog dana u trajanju od 10 do 20 minuta. Rezultat će biti bolja pozornost, bolji fokus, više energije, veća proaktivnost i osjećaj mira i općenito veće zadovoljstvo životom. Svoje polaznike na radionicama kroz šest tjedana Sanja uči upravo kako provoditi slične vježbe i tako pronaći put do sebe. Kaže da se rezultati osjete već nakon tjedan dana.

– Kažu mi polaznici da već u prvom tjednu imaju više snage za borbu sa stvarima koje su odgađali, rješavaju zadatke kojima se nisu htjeli baviti, bolje spavaju i više osjećaju zadovoljstvo. Međutim, uvjet za to je predana vježba – ističe Sanja koja je završila više tečajeva, a po struci je diplomirana građevinarka.

Sanja Starešinić i životno raskrižje

Naime, iako je otišla u posve drugom smjeru, Sanja je od malih nogu sanjala upravo posao u građevinskoj struci.

– Nakon gimnazije nisam htjela ni jedan drugi fakultet osim građevine. Upisala sam najprije višu i zatim visoku školu. Nisam završila u roku, štoviše, studirala sam 10 godina. Gledajući iz današnje perspektive, činjenica da se studij odužio već je bila sumnjiva, no bila sam uporna i diplomirala sam 2008. godine. Poslije sam upisala i magisterij, no odustala sam s tri ispita prije kraja nakon spoznaje da to nije za mene. Naime, kad sam počela raditi, već nakon dvije ili tri godine javio se neki osjećaj nezadovoljstva. Borila sam se s neriješenim emocijama i anksioznošću te sam potražila pomoć i počela raditi neke tehnike kroz coaching – prisjetila se Sanja dodajući kako tada svoje stanje nije povezivala s poslom jer je bila uvjerena da radi posao koji je željela. Dapače, radial je za poznate i velike tvrtke u Hrvatskoj.

Pomaganje drugima

– Kroz suradnju s coachem te alatima i tehnikama koje smo koristili, dogodio mi se klik u glavi i osupnula me spoznaja da ja zapravo uopće ne želim raditi u građevini. Imala sam tada 32 godine. Za mene je to bio jako velik šok. Iako nisam imala pojma što zapravo želim, ideja da mi se uopće ne sviđa ono što sam mislila da je moj cilj za mene je bila vrlo teška. Kako nisam imala drugih ideja, sama sebi sam rekla da će se valjda dogoditi nešto što će me odvesti u željenom smjeru – prisjetila se Sanja.

Kaže da je kroz dvije do tri godine osvijestila ideju da zapravo želi pomagati drugima, doći do nekih spoznaja, uvida, uvjerenja i vrijednosti, no tada još nije znala kako bi to pretvorila u svoj životni poziv.

Put do coachinga

– Početkom 2016. godine pokrenula sam stranicu na Facebooku i pisala o nekim svojim promišljanjima. I dalje sam radila isti posao čekajući da se nešto dogodi, a onda sam 2017. godine otkrila mindfulness. On mi je pomogao da počnem raditi konkretne korake prema svom cilju i da umirim misli i emocije vezane za tu veliku promjenu. I tek tada sam bila spremna za veliki rez. Tijekom 2018. godine sam planirano ostala trudna i imala sam plan da se nakon porodiljnog više neću vratiti u firmu – nastavila je Sanja.

Tada je već imala 39 godina. Počela se educirati na radionicama mindfulnessa te je s prijateljicom počela voditi i organizirati vlastite tečajeve.

– I onda je došla korona. Meni je porodiljni završavao u lipnju, ali ni na kraj pameti mi nije bio povratak u firmu. Presjekla sam i jednostavno dala otkaz. I onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Kako smo se svi prebacili na online svijet i Zoom, moje online radionice su postale još posjećenije i počeli su se javljati naši ljudi iz svih dijelova svijeta – objasnila je Sanja koja je u konačnici uspjela ostvariti svoj san.

Dobila je sredstva za samozapošljavanje i pokrenula vlastiti obrt te se posvetila radu s ljudima na način na koji je to zapravo željela. Kaže da je danas zadovoljna i sretna, a u svemu joj pomaže i trčanje.

Prisutnost u prirodi

– Sa suprugom i djetetom sam živjela u Zagrebu, no nakon potresa i u vrijeme korone bilo mi je dosta nelagodno ondje živjeti. Istovremeno, suprug koji je podrijetlom iz Karlovca, ovdje je imao kuću u kojoj smo još ranije uredili prizemlje i nazivali je vikendicom. Večer poslije potresa smo se spakirali i jednostavno odselili iz Zagreba u Karlovac. Danas je moja svrha mijenjati živote drugima i inspirirati ih da se oslobode blokada i ispune svoj potencijal – ističe Sanja koja je u Karlovcu razvila i neke nove interese.

Konkretno, počela je trčati. Trčala je još 2013. godine kad je vikendom dolazila u Karlovac.

– Oduvijek sam bila aktivna i rekreativni sport je bio dio mojeg života. Išla sam u teretanu, bavila sam se rekreativno boksom, no kad sam smanjila treninge boksa na dvaput na tjedan, bilo mi je premalo. Suprug me jednog dana pozvao da idem s njim trčati. Taj prvi put bilo je užasno i pitala sam se što mi je to trebalo, no već sljedećeg dana sam opet trčala, pa i onog nakon toga. Ni sama ne znam kako, ali to mi je postala navika – smije se Sanja koja kaže da je kretanje ljudima zapravo prirodno.

– Osim toga, kad trčite kroz prirodu, vi ste prisiljeni biti u tom trenutku, sada i ovdje, i nema ništa drugo osim toga. To mi je odlično. Tračala sam neke trail utrke, bila sam i na nekim cestovnim utrkama, a najviše sam trčala polumaratone. Imaš ispred sebe taj 21 kilometar i korak po korak, ako misliš stići do cilja, razmišljaš samo o onome što proživljavaš sada. Ako kreneš misliti o tome koliko još ima do kraja, nikad nećeš završiti utrku – zaključila je Sanja.