Psiholog Škrinjarić: Perfekcionizam je dvostruka oštrica

Težnja za savršenstvom prisutna je u sportu i u svakodnevici, no valja znati kad perfekcionizam pomaže ostvarenju ciljeva, a kad postaje smetnja

Kad se spomene riječ perfekcionizam u poslu, ljudi nerijetko zamišljaju odlučne pojedince sigurne u svoje znanje koji su vrlo uspješni u onom što rade. Kad je pak riječ o perfekcionizmu na privatnom planu, mnogi od njega zaziru jer vjeruju da je takav čovjek previše kompliciran i zahtjevan.

– Mislim da su vrhunski sportaši uvijek perfekcionisti, ali postoji pozitivni ili adaptivni te negativni ili neadaptivni perfekcionizam. Bez obzira o kojem je riječ, ljudi teže savršenstvu i žele biti najbolji u onome što rade. Razlika je u tome što negativni perfekcionisti postavljaju previsoke ciljeve koji su nerealni ili teško ostvarivi, a ako ih i uspiju postići, često ih omalovažavaju: “Nije to tako teško”, “Ma svatko to može”. I odmah potom postavljaju pred sebe nove ciljeve, stepenicu više – kaže Luka Škrinjarić, mag. psych.

Ističe kako to vodi u začarani krug iz kojeg ne mogu izaći zadovoljni ljudi, jer neminovno će se u nekom trenutku dogoditi neuspjeh.

Začarani krug

– A onda će okrivljavati sebe i isticati da su se trebali više truditi, a potom takav stav može voditi u anksioznost i slične tegobe. S druge strane, pozitivni perfekcionisti postavljaju ostvarive ciljeve iako su teški, a kad ne uspiju u tome, onda traže područja u kojima mogu napredovati kako bi popravili greške. Revidiraju put do cilja i krenu dalje. Dakle, i jedni i drugi očekuju savršenstvo, ali se razlikuje način i put kojim će ga postići – nastavio je Škrinjarić.

S druge strane, sport svakodnevno napreduje i pred sportaše se neminovno postavljaju sve veći i veći zahtjevi, pa neuspjeh postaje svakodnevica mnogih.

– To je teško, posebno za mlade sportaše i njihove roditelje te valja uložiti puno rada. Često mladi gledaju samo rezultat, jesam li ili nisam uspio, jesam li ostvario svoj cilj ili ne. Međutim, nemaju dovoljno iskustva da bi znali niti im je netko drugi to stigao objasniti, da ništa ne dolazi odmah i da je puno važnije usmjeriti fokus i trud na angažman, nego na rezultat. Angažman i trud vode do rezultata, ali bez njih neće ga postići – kaže Škrinjarić objašnjavajući da gubitak u sportu djeluje na osjećaj samopouzdanje.

– Ako je pola moje piramide samo rezultat, ona se urušava ako nisam postigao cilj. No ako je rezultat samo vrh piramide, a sve ostalo odnosni se na trud, rad i zalaganje kao bazu piramide, onda stvari izgledaju drukčije. Ne smije se zaboraviti da za sportaša tu bazu čine i nutricionizam, tehničke taktike i sve ostalo. Ako radi sve što treba i baza je čvrsta, s vremenom će se doći do cilja i rezultata – zaključio je Škrinjarić.

Kako usmjeriti perfekcionizam

Perfekcionizam stoga, ako je prisutan, valja usmjeriti na zdraviji način i kroz širu sliku koja ne uključuje samo onaj zadnji, konačni cilj. Svi mali koraci koji vode do tog cilja način su koji će voditi do rezultata, a to je prostor u kojem pozivni perfekcionizam može doći do izražaja. Zašto ne biti najbolji na treningu, biti ustrajan u prehrani, najbolji u oporavku i u svim segmentima koji čine sport, a nisu samo onaj rezultat.

Takav perfekcionizam može biti pametno postavljena stepenica koja će olakšati ili ubrzati put do željenog uspjeha, a ujedno nije svrha sam sebi nego je tek doprinos u stvaranju dugoročnih i održivih rezultata. To se može podjednako primijeniti na svijet profesionalnog sporta i na svakodnevicu.

Razmislite o ciljevima i kako ih želite postići, a potom provjerite jesu li realni i ostvarivi. Što ćete učiniti ako ne uspijete postići zacrtane ideje i hoćete li nešto naučiti iz tih pogrešaka ili ćete okrivljavati sebe smatrajući da ste mogli dati više? Takvo će razmišljanje odrediti kako ćete doživjeti sve na što ćete naići na putu i u kojoj mjeri ćete iz svojih grešaka učiti. Ako ne znate kako to postići, potražite savjet stručnjaka koji će vas usmjeriti na tom putu.