London: Konzumeristički melting pot s dobrim smislom za humor

Uz pametnu strategiju putovanja, skupi London može se pretvoriti u prihvatljivo obiteljsko putovanje koje će vas obogatiti novim iskustvima

S gotovo devet milijuna stanovnika i poviješću dugom više od 2.000 godina, glavni engleski grad London definitivno ima što ponuditi svakom putniku koju u njega stigne, bez obzira na motive dolaska. Kupovina, zabava, kultura, luksuz – ovaj grad nudi sve ovisno o platežnim mogućnostima. No i to se može zaobići.

Najbrži i najlakši način za dolazak je zrakoplovom, a kako postoje izravne linije, može se uhvatiti akcijskih letova po sniženim cijenama. Ako niste spremni odmah po dolasku istraživati javni prijevoz, najjednostavniji način je rezervirati taksi do smještaja, pa to svakako uračunajte u troškovnik putovanja.

Za mene i moju obitelj najisplativija opcija smještaja bio je najam apartmana, a jedino nam je bilo važno da se nalazi u blizini javnog gradskog prijevoza tj. podzemne ili autobusa. Pronašli smo slatki studio apartmančić u predgrađu, a do stanice metroa trebalo je ravno tri minute šetnje – pun pogodak.

Kako putovati kroz London

Podzemna željeznica ima vrlo razgranate linije koje pokrivaju doslovno cijeli grad i sva važna odredišta koja želite posjetiti kao turist. Trebat će vam Oyster kartica koju možete nadopuniti prema vlastitim željama i potrebama, a vrijedi za metro i za autobus. Za tjedan dana boravka po osobi je dovoljno oko 60 funti, a prednost je i u tome što na kraju nakon zadnje vožnje na automatu na stanici možete tražiti povrat novca koji je ostao na kartici.

Divna stvar je što u Londonu ima puno muzeja, a za dio njih ulaz je slobodan. Nacionalni, Povijesni, Suvremeni, Prirodoslovni, Tehnički i slični muzeji posve su besplatni. Iako nije nužno, ako ste rezervirali kartu na internetu to će vam uštedjeti vrijeme jer ulazite gotovo bez čekanja. Svaki od njih nudi neprocjenjive eksponate iz cijelog svijeta, uključujući sporne artefakte koje su “posudili” od drugih država. Ljubitelji kulture na raspolaganju imaju i sve druge vrste umjetničkog izražaja i stvaralaštva, a moj osobni favorit je Frameless Immersive Art, iskustvo nalik poznatom zagrebačkom Festivalu svjetla. Frameless se smjestio u četvrti West End koju dijeli s više od 40 kazališnih kuća.

Frameless kao posebno iskustvo

Kroz zvuk, glazbu i digitalnu transformaciju, najveća djela svjetskih umjetnika možete doživjeti na posve drugačijoj razini i doslovno uroniti u Van Gogha, Dalíja, Moneta, Klimta i druge. U kratkim crtama, grafički i digitalni umjetnici oživljavaju scene najvećih svjetskih djela i vraćaju im pokret i živost trenutka projicirajući ih na zidove soba koje postaju platno i prozor u neki drugi svijet. Da bi doživljaj bio potpun, projekcije prate zvukovi, glazba i svjetlosni efekti. Više je dvorana s različitim temama i projekcijama te doista vrijedi svakog penija za ovo iskustvo umjetnosti izvan okvira.

Odmah uz Frameless slavni je Hyde park, jedan od 3.000 londonskih parkova. Impresivan veličinom, u središtu grada nudi uživanje u prirodnim ljepotama i šteta je ako ga zaobiđete. Inače, londonski su parkovi prave oaze za ptice, vjeverice i druge životinje koje su navikle na ljude i ne boje se prići im. Kad uđete u neki od njih, kao da ste se teleportirali u neku drugu dimenziju. Ovdje vladaju mir i tišina, za razliku od svijeta preko ograde u kojem svi žure i trče.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Frameless London (@framelessldn)

Doduše, rekreativci trče i kroz te parkove, a posebno su popularne obale uz Temzu. Ili ispod nje. Pješački tunel povezuje Greenwich i Isle of Dogs, a postoji od 1902. godine i zanimljivo je iskustvo proći kroz tih 370 metara ispod rijeke Temze. Isle of Dogs poluotok je na kojem se smjestilo tzv. Kanarsko pristanište, dio velike londonske luke na Temzi i dio grada u kojem je danas snažno poslovno središte.

Ipak, poznatija je poslovna četvrt The City u kojoj su se arhitekti natjecali u tome tko će napraviti neuobičajenije poslovne zgrade. Stvar je ukusa sviđaju li se nekome ili ne, no činjenica je da staklena čuda poput The Gherkina ili Leadenhalla, kojeg od milja zovu Ribež – jer baš tako izgleda, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Posebna imena pubova

Odatle se možete zaputiti u laganu šetnju do Spitalfieldsa i puba The Ten Bells u kojem su se navodno okupljale žrtve Jacka Trbosjeka. Kad smo već kod pubova, prepoznat ćete ih po šarenom cvijeću kojim su ukrašeni te drugačijom bolom pročelja.

Vlasnici se trude nadjenuti što bizarnije ime, pa tako odskaču Old red cow, Bag of nails, The Bishop’s finger, Mad bishop and bear, Dirty dicks… Ako ste se nadali u nekom od njih kušati tradicionalni fish and chips, što je samo fancy naziv za pohanog oslića s pomfritom, imajte na umu da po porciji stoji od 17 funti na više. Isto jelo u nekom od tzv. food courtova dobijete za prosječnih 10 funti. Kad smo već kod hrane, engleske mesne pite ne smijete propustiti, osobito u kombinaciji s pire krumpirom i umakom.

Obiteljski restoran Goddards at Greenwich u tom je smislu pravi dragulj u kojem rade simpatične tete koje kupce nazivaju “love” i za prosječnih 6 – 7 funti možete birati između desetak pita s različitim vrstama mesnih nadjeva, a nude i slatke pite. Ne, nismo kušali jegulje.

Kad smo već kod hrane, za one koji ne planiraju previše trošiti, idealni su kineski restorani u Chinatownu. ” Pojedi koliko možeš” nahranit će i najzahtjevnije za iznose od 10 – 15 funti po osobi. Viša cijena znači samo veći izbor jela. U kineskoj četvrti je i puno malih obiteljskih trgovina s azijskim začinima i hranom, kao i pekara u kojima možete kupiti tradicionalne kineske slastice poput mjesečevog ili osmanthus kolačića.

Osobno sam se nadala u nekoj od brojnih pekara po gradu pronaći lokalne slastice poput malih slasnih “minced” pita. Obično se izrađuju u božićno vrijeme, a nadjev se sastoji od suhog voća s alkoholom. Nažalost, jedini primjerak bili su konditorski kolačići u lancu trgovina. Ondje također po bitno jeftinijoj cijeni možete pronaći kekse koji su trenutačno totalni hit. Riječ je o velikim Chocolate Chip keksićima koji u pekarama stoje i po pet funti – u trgovini stoje funtu i nisu ni po čemu lošiji.

Hit su i krafne koje se prodaju na gotovo svakom uglu i prave su kalorijske bombe s mnoštvom glazura, preljeva i dodataka. Za one nesklone istraživanju, tu je poznati lanac brze hrane s klasičnim jelovnicima u rasponu od 5 funti na više. Gladni turisti nemilice tamane sve pred sobom i to je stvarno grad u kojem se puno jede, troši, konzumira u svakom mogućem smislu.

Londonske tržnice

Dodatno, skoro svaka četvrt ima svoje tržnice. Neke od njih su, poput Borough marketa, vezane uz prostor. S druge strane, neke tržnice su otvorene samo vikendom i prostiru se ulicama četvrti na kojima doslovno preko noći izniknu štandovi s robom. Deviza “Sve za kunu” ovdje se može pretvoriti u “Sve za pet funti”. Nisu jeftini, a kvaliteta je ista kao na klasičnim tržnicama. Nađe se tu i second hand marketa ili pak malih zanatskih u kojima ljudi prodaju rukotvorine. Iako sam se nadala obilju nikad viđenog egzotičnog svježeg i sušenog voća i povrća te multinacionalnih proizvoda ili začina – ništa od toga. Preskupo i ništa posebno. I da, voće se prodaje na komad, čak i u trgovinama.

Lutajući po kvartovima, možete pronaći kuću u kojoj je živio autor Petra Pana čija je skulptura u parku Kensington Gardens, otkriti šest brončanih konja koji galopiraju kroz grad ili sjesti na klupicu kraj medvjedića Paddingtona koji je dobio ime po stanici podzemne željeznice. Tu su i Mr. Bean, Batman, Mary Poppins i drugi. Najslavniji detektiv svih vremena, Sherlock Holmes, također je ispred postaje metroa nedaleko od Baker Streeta dobio svoju skulpturu uz koju se rado slikaju turisti, a malo uporniji će pronaći i Florin Court, zgradu čije je pročelje postalo sinonim za stan slavnog Herculesa Poirota.

Na željezničkoj postaji King’s Cross možete se fotografirati uz platformu 9 3/4 kao mali čarobnjak na putu u Hogwarts, ali imajte na umu da je samo riječ o reklami za trgovinu Harry Potter memorabilija. Iskreno, puno je fascinantnija zgrada preko puta, viktorijanska željeznička postaja St. Pancras u sklopu koje se nalazi i hotel.

Ako posjećujete Buckinghamsku palaču, Big Ben i ostale takve lokalitete, pripremite se na odgovarajuću gužvu, zastoje i čekanje. Isto vrijedi za trgovine u kojima se prodaje kao da nema sutra – od Forbidden Planeta do Lego dućana.

Ako ste među onima kojima nije žao potegnuti i negdje dalje radi novog iskustva, svakako je preporuka posjetiti BAPS Shri Swaminarayan Mandir, hinduističko svetište u Londonu koje oduzima dah nevjerojatnom vještinom izrade ornamenata.

Sastoji se od 23.000 različitih kamenih komada koje je u Indiji rezbarilo 650 klesara tijekom dvije godine, a na kraju je hram sastavljalo više od 3.000 volontera. Ulaz je slobodan bez obzira na vjeroispovijest, izvana možete fotografirati koliko želite, no u svetištu je fotografiranje zabranjeno.

Od jutarnjih šetnji praznim gradom koji se ne budi prije 9 sati, do uspavljivog truckanja u podzemnoj na putu do Wansteada u kojem smo boravili, nije bilo dovoljno ni da kroz devet dana stignemo pogledati sve što smo željeli. Možda nekom drugom prilikom.