Hernija diska ne podrazumijeva bol, a operacija nije uvijek rješenje

Iako mnogi smatraju da hernija diska označava bolno stanje, fizioterapeut Leon Rogina kaže da to nije točno te objašnjava sve o toj dijagnozi

Hernija diska ili discus hernia prema stručnim navodima javlja se najčešće u dobi između 30. i 50. godine života s većom učestalošću kod muškaraca. Iako ljudi kralježničke diskove zamišljaju kao vrlo krhke strukture, mag. fizioterapije Leon Rogina iz Osijeka kaže da je to pogrešna predodžba.

– Disk je struktura koja spaja gornji i donji kralježak i služi za ublažavanje sile i transfer opterećenja, odnosno ublažava trenje kosti tijekom neke radnje poput trčanja ili hodanja. Sastoji se od dva dijela – vanjskog omotača i unutrašnjeg dijela. Možete ih zamisliti kao traktorsku gumu napunjenu žvakaćom gumom. Točno je takve konstitucije. Diskovi nisu mekani, ne sadrže tekućinu i nisu krhke strukture – opisuje mag. Rogina.

Stupnjevi hernije diska

Hernija ima nekoliko stupnjeva, ovisno o tome koliko je diska izašlo iz okvira kralježaka i to su nazivi koje ćete moći pročitati na nalazu.

– Protruzija se odnosi na stanje kad unutarnji dio diska malo viri, ali vanjski je omotač održan. Ekstruzija znači da je unutarnji dio probio vanjski omotač, a sekvestracija znači da je vanjski omotač probijen, a unutarnji dio se posve odvojio. Simptomi su vrlo kompleksni i uopće nisu pokazatelj jer možete imati male kompresije s velikim bolovima, ili pak velike kompresije bez ikakvih tegoba. Zato je važno rehabilitaciju prilagoditi stanju pojedinca – ističe fizioterapeut Rogina.

Objašnjava također da je vrlo raširena zabluda kako hernija diska podrazumijeva operaciju za sanaciju problema.

– Prije svega, hernije diska mogu spontano zarasti bez ikakvih operacija i rehabilitacija. Fizioterapija, naravno, ubrzava taj proces. Ishodi operacije nisu bolji od ishoda neoperativnog pristupa, a ponekad su čak i gori. Može se pojaviti tzv. “failed back surgery”, stanje poznato unazad 20 godina kad se nakon zahvata situacija vrati na isto stanje ili čak pogorša – objasnio je Rogina dodajući da je riječ o vrlo ozbiljnoj operaciji kralježnice koja uključuje rezanje mišićnih i drugih tkiva, invazivna je i zahtjeva dug oporavak.

– Problem je što se i kod takvih bolesnika provodi pasivna rehabilitacija, odnosno pacijentu se ne pruža edukacija kojom možete smanjiti osjećaj straha niti čovjeku objasne što su diskovi i kako se ponašaju. Također, mnogi zaboravljaju na prilagođene pokrete i vježbe te aktivnosti koje su smislene za tog pojedinca uz progresiju. Recimo, da biste stigli do deadlifta prvo morate moći sagnuti se, a na tome treba raditi – poručuje fizioterapeut.

Hernija diska i uzroci

Razlozi i uzroci nastanka hernije su brojni i postoje brojan istraživanja koja su se bavila tom temom. Zaključci pak nisu donijeli specifičan pojedinačni uzrok kojeg bi se moglo proglasiti glavnim krivcem.

– Znanstvenici su provodili neka istraživanja na jednojajčanim blizancima u dobi od 30 do 50 godina koji su imali različite poslove, u smislu da je jedan radio fizičke poslove, dok je drugi bio zaposlen u uredu. Slikali su im kralježnice i obje su izgledale jednako, bez obzira na razinu njihove aktivnosti. To znači da nasljedni faktor igra veliku ulogu. Nadalje, hernija diska može nastati i kao posljedica mehaničkog oštećenja i velike sile, odnosno nesreće – kaže mag. Rogina.

– Ljudi također krivo misle da do diska hernije dolazi jer su napravili krivi pokret kad su se sagnuli. Činjenica je da se kod sportaša javljaju bolovi u leđima, ali ta je šansa za bol još izraženija kod neaktivnih ljudi. I jedno i drugo podrazumijeva guranje tijela ispod ili iznad granica normalnog funkcioniranja. Sportaši se prenaprežu kako bi postigli što bolji rezultat, dok ljudi koji se ne kreću premalo aktiviraju potrebne sustave. U oba slučaja tijelo stvara bol – kaže naš sugovornik.

Rogina također objašnjava da veličina hernije nije povezana sa simptomima i razinom boli te ni na koji način ne utječe na težinu i ozbiljnost stanja.

– Bez obzira na veličinu, hernija se može sama povući. Životni uvjeti mogu diktirati hoće li se uz nju pojaviti bol, a to znači aktivnost s najmanje dva do tri treninga na tjedan s opterećenjem uz kardio treninge. Valja održavati zdravu tjelesnu težinu, jesti pravilno te izbjegavati alkohol i cigarete. Tu su uključeni i psihološki faktori, odnosno pitanje koliko se netko dobro osjeća u vlastitom tijelu uz dobre socijalne kontakte – nabraja Rogina ističući kako je riječ o idealiziranoj slici koju tek rijetki mogu postići, te zaključuje kako bi većina ljudi trebala težiti tome da uspije ostvariti makar dio ovih preporuka.