Beč: Grad sjaja i raskoši proizašao iz incesta i duboke tuge

Ako planirate kratak izlet koji će vas napuniti pozitivnom energijom, svakako povedite obitelj u Beč jer će djeci i odraslima biti jednako zanimljivo

Beč je blizu, autoceste su izvrsne, a za vrlo pristojne cijene može se pronaći odgovarajući smještaj. Ne morate jesti u skupim restoranima jer su na svakom koraku trgovine ili pak fast foodovi kao i štandovi s uličnom hranom, tako da ukupni trošak puta nije bitno veći od odmora na, primjerice, nekoj destinaciji na Jadranu.

Ako imate obitelj, djecu će oduševiti razne atrakcije dok će ljubitelji umjetnosti uživati u eksponatima poznatih muzeja. No to nije ono o čemu ću pisati jer ćete u svakom boljem vodiču pronaći detalje koji vas zanimaju. Ono čime ću se baviti u ovom i sličnim sljedećim tekstovima je moj osobni doživljaj grada koji posjećujem kroz detalje koji su me osvojili. Ili ne.

Ne kažu uzalud da je Zagreb mali Beč, posebno kad znate da nam je dobar dio građevina kojima se hvalimo sagradila upravo Austro – Ugarska. Imaju tramvaj i autobus, ali i fantastičnu podzemnu željeznicu koja će vas u nekoliko minuta prebaciti u koji god dio grada želite. Inače, podzemna je jako uredna i sustav naplate je krajnje jednostavan preko automata. Metro dolazi doslovno svake dvije minute, tako da čak i u špici nije nepodnošljiva gužva. To znači da svoj automobil bez problema možete ostaviti u nekoj od gradskih garaža tijekom cijelog boravka i opustiti se uz javni gradski prijevoz – ne brine vas promet ni traženje parkinga ili snalaženje u nepoznatom gradu.

Još jedna fascinantna strana Beča je čistoća. Ulice su iznimno uredne i nema grafita na zgradama u užem središtu zgrada. Doslovno ih nema. Ipak, kad se odmaknete od središta, već imate dojam kao da ste doma i kreativci sa sprejevima u ruci dali su si oduška. Također, riječ je o jednom od najzelenijih gradova na svijetu gdje se otpad uredno sortira. Ipak, za razliku od Zagreba, ondje se kontejneri redovito prazne. Primjerice, bili smo smješteni u apartmanu u širem središtu grada te smo smeće odlagali, kao i stanari, u kontejnere u posebnom prostoru u dvorišnom dijelu zgrade. Svi kontejneri se prazne svakog jutra. Vole točnost i preciznost, a tome svjedoči i činjenica da su opterećeni satovima. Na svakom uglu je sat, omiljeno mjesto sastanaka je kod Ankeruhr na trgu Hoher Markt, a imaju i najpoznatiju svjetsku kolekciju satova u, naravno, Muzeju satova.

Zapravo, u Beču ćete pronaći muzej čega god se sjetite. Recimo, vrijedi pogledati Vojno – povijesni muzej u kojem ćete se prisjetiti i naše, hrvatske povijesti koja je neraskidivo povezana sa Bečom te steći možda drugačiji dojam o banu Josipu Jelačiću ili barunu Trenku čije su memorabilije ondje izložene. Čuvaju i automobil u kojem se u Sarajevu 1914. godine vozio Franjo Ferdinand kad je na njega pucao Gavrilo Princip. Vide se rupe od metaka na vratima automobila, a par koraka dalje je i oružje iz kojeg je Princip pucao, kao i uniforma koju je nadvojvoda nosio, sa osušenom krvlju na prsima. Iako se ne mogu pohvaliti kolekcijom kočija kao što to može muzej u Lisabonu, u Beču su također sačuvali važne carske kočije, od onih namijenjenih za vjenčanja i krunidbe, do pogrebnih kočija.

Središte grada je i dinamikom nalik zagrebačkom centru, s nizom trgovina, manjih restorana i štandova, uz neizbježnu gužvu. Ogroman je red za kupnju Sacher torte u slavnom Hotelu Sacher koji jedini ima pravo na originalnu recepturu, pa tu činjenicu itekako iskorištavaju. Krišku slavne torte ljubitelji će platiti 9,50 eura. Kad je već riječ o hrani, na obližnjim uličnim štandovima nudi se veliki izbor raznih vrsta kobasica po cijenama od nekoliko eura, a tu su i brojni fast food restorani s cijenama kao i u Hrvatskoj. Trgovački lanci također nude gotove obroke po vrlo povoljnim cijenama, čak i u samom središtu grada.

Valja istaknuti i kako je Beč grad na Dunavu, a za svega pet do 10 minuta gradskim prijevozom se od središta grada može stići do Bečkog Nacionalnog parka Dunav – Auen koji su uredili kao kupališta s plažama i oazu za brojne biljne i životinjske vrste. Paralelno uz Dunav iskopali su rukavac, zapravo kanal, koji nazivaju Novim Dunavom i po njemu voze brojna plovila s različitim turističkim ponudama. Ipak, taj dio nam je bio manje atraktivan jer je kanal doslovno omeđen visokim zidinama punim grafita i djeluje zapušteno.

Naš obiteljski bečki izlet kombinirao je posjet kulturnim i povijesnim atrakcijama te onima koje su primjerene djeci, tako da nam se isplatio Vienna Pass. Većina turističkih destinacija u svijetu posjetiteljima nudi neku opciju Passa, gradske kartice u čiju je cijenu uključen besplatan ulaz u neke od najpoznatijih gradskih atrakcija, a obično uključuje i panoramsku vožnju turističkim autobusom ili brodom, ovisno o prirodnim resursima grada. Cijena Passa niža je nego da kupujete pojedinačne ulaznice za sve što želite vidjeti, posebno ako to uključuje velik broj muzeja. Informacije o opcijama možete pronaći u turističkom uredu.

Raskoš nekadašnjeg središta velikog carstva i danas je vidljiva na svakom koraku, a zapanjujuće je s koliko su ljubavi i pažnje naraštaji uspjeli sačuvati brojne predmete i umjetnine svojih vladara. Dvorci su danas muzeji, a u njima imaju originalan namještaj, umjetnine i osobne predmete vlasnika tih zdanja. Kad se to usporedi s našim oronulim i opljačkanim dvorcima, proradi emocija i postavlja se pitanje kako je moguće da mi to ne možemo. Nije da nemamo.

Zanimljiva je, primjerice, i poveznica austrijske prijestolnice s nekadašnjim ugarskim dijelom carstva, makar kroz spomenik velikom Eugenu Savojskom. Princ Eugen bio je karizmatični vojskovođa koji je svojim djelovanjem utjecao na brojne narode ovih prostora. Bečki Belvedere bio je njegov dvorac, u Beču su mu ispred Hofburga postavili spomenik, a identični takav stoji i u Budimpešti kao vječni podsjetnik na to da je zaustavio Osmanlije u pohodu na Europu. U to vrijeme, baš radi straha od osmanlijskih osvajanja, Budimpešta nije bila ugarski glavni grad nego je prijestolnica na nekoliko stoljeća bila preseljena u Bratislavu. Ne znam ima li Eugen svoj spomenik u Hrvatskoj, no upravo je on osnivač baranjskog Bilja u kojem je sagradio i dvorac. Na nesreću, tijekom Drugog svjetskog rata došao je na loš glas jer se poznata SS jedinica zvala Prinz Eugen. Nije imao djece ni nasljednika, pa je njegov Belvedere danas nacionalna galerija.

Habsburgovci su Austrijom vladali od 15. do 20. stoljeća, a kako bi zadržali i utvrdili vlast, ženili su se članovima obitelji i incest im nije bio stran. Podijelili su se na austrijsku i španjolsku lozu, a incestuozni brakovi rezultirali su brojnim zdravstvenim tegobama djece proizašle iz takvih zajednica.

Posebno su bili poznati po istaknutoj donjoj vilici, deformitetu koji se često naziva habsburškom bradom. Nepogrešivo ćete na portretima povijesnih ličnosti prepoznati Habsburgovca. U tom kontekstu, posebno je zastrašujuće koliko su pomno već u djetinjstvu određivali sudbinu pojedinih članova obitelji. Primjerice, poznata je serija portreta španjolske infante Margarete Terezije koju je slikao znameniti Diego Velázquez.

Zamislite kao da su to zapravo bile fotografije koju je obitelj slala njezinom ujaku, budućem suprugu Leopoldu I. Infanta je bila kći Leopoldove sestre koja se udala za svog nećaka, španjolskog kralja Filipa IV. Živjeli su u Madridu. Leopolda je zanimalo kako izgleda buduća supruga, pa su mu slali u Beč njezine portrete u različitim fazama odrastanja. Udala se za njega u dobi od 15 godina, rodila je troje djece i umrla u dobi od 21 godine. I nije baš neki život, bez obzira na prijestolje. Neke od Velázquezovih slika infante danas se mogu vidjeti u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti, no kad znate kontekst, nije više riječ samo o portretima, nego o jezivoj sudbini.

Nije bilo lakše ni drugim ženama koje su se našle uz austrijsko prijestolje, bilo kao supruge vladara ili pak vladarice. Recimo, Marija Terezija koja je od 1740. godine vladala narednih 40 godina, bila je velika reformatorica i donijela je mnogo dobra svojoj zemlji, uključujući i Hrvatskoj koja je tada bila u sastavu carstva. No u tom periodu bila je trudna 16 puta. Dakle, rodila je petoricu sinova i 11 kćeri. Nisu ta djeca stigla zbog velike ljubavi prema suprugu Franji Stjepanu, nego kao odraz potrebe za utvrđivanjem vlasti koju su obilježili ratovi i borba za nadmoć. Njezina kći Marija Antoaneta postala je francuskom kraljicom i skončala je na giljotini.

Marija Terezija je, kao i njezini prethodnici, obožavala dvorac Schönbrunn te ga pretvorila u svoje remekdjelo nadogradnjama i uređenjem. Impozantna palača danas je muzej i među najvećim je austrijskim atrakcijama. Vrt dvorca podijelili su na manje cjeline koje uključuju ZOO vrt i brojne paviljone. Za obilazak vam treba cijeli dan, a nije teško zamisliti dokone dvorske dame koje su prije par stotina godine ondje kratile vrijeme između obroka šetnjom drvoredom i perivojem ili pak odmorom uz fontane i tračanjem.

Ondje je rado boravila i Elizabeta iz Bavarske tj. Sisi koju mnogi opravdano smatraju Lady Di onog vremena. Udala se za Franju Josipa 1854. godine i postala je austrijskom caricom i ugarsko – hrvatskom kraljicom. Iako je plijenila ljepotom, nije bila sretna ni u braku ni u stranoj zemlji. Usto, bila je opsjednuta vježbanjem i spravama za vježbanje koje i danas čuvaju u svakom dvorcu u kojem je boravila. Može se reći da je Sisi imala prve kućne teretane prije nego što su se pojavile, a vjerojatno je bila i prva koja se suočila s bigoreksijom – iskrivljenom slikom tijela koje želi “popraviti” tjelovježbom. Prezirala je debele ljude.

Svakako posjetite Muzej Sisi u kojem dio eksponata čine porculan i pribor za carske večere, no dio se odnosi na njezinu osobnu kolekciju predmeta i odjeću. Kad kažu da je imala tanak struk, nisu lagali. Njezine izložene haljine to dokazuju. Inače, rodila je četvero djece, no u drugoj godini života od ospica je umrla kći Sophie, a prijestolonasljednik Rudolph imao je 31 godinu kad se ubio u Mayerlingu. Nakon toga je pala u depresiju, a ubio ju je talijanski anarhist u Ženevi 1898. godine – naravno, čuvaju i haljinu u kojoj je stradala. Kad je već riječ o čudnim kolekcionarskim predmetima, u bečkim muzejima čuvaju razne bezoare tj. mase neprobavljenih materijala iz želuca koza ili ljama, a kojima su se pripisivale čarobne moći pri otklanjanju medicinskih tegoba od melankolije do epilepsije. Imaju i rog jednoroga te koplje kojim su na križu proboli Isusa.

Beč je, dakako, grad glazbe u kojem su stvarali Mozart, Haydn, Beethoven, Strauss i mnogi drugi. Ondje je na adresi Domgasse 5 kuća u kojoj je Mozart živio i skladao dok je boravio u tom gradu. Dok šećete sobama i prisjećate se omiljenih melodija, možete zamišljati najljepše i najteže životne trenutke ovog istaknutog skladatelja. Za klince će pak možda biti zanimljiva Haus der Musik u kojoj možete istraživati zvuk i različite instrumente, naučiti nešto o skladateljima ili dirigirati orkestrom.

Središnje bečko groblje, Zentralfriedhof, značajno je jer su ondje pokopani značajni klasični glazbenici poput Beethovena, Brahmsa ili Schuberta. Mozartov grob, suprotno prikazu u popularnom filmu, nije neoznačen u nekoj zajedničkoj grobnici, nego je na drugom groblju, Sankt Marxer Friedhof. Ipak, odali su mu počast i ovdje smjestivši memorijalni stup s njegovim imenom na prostor koji okružuju ostali glazbeni velikani. Nešto dalje je i grob neprežaljenog glazbenika Falca, a dok šećete vječnim počivalištem na kojem nisu rijetkost natpisi na jezicima s ovog područja, za oko bi vasm mogli zapeti i neki grandiozni pothvati. Bečko je groblje vrlo prostrano, odlično održavano i  uređeno.

Od ostalih destinacija za djecu, uz ZOO vrt u Schönbrunnu odlična je investicija Kuća leptira (Das Schmetterlinghaus), tropska oaza u središtu grada. Uz razne tropske biljne vrste, glavna atrakcija su, naravno, prekrasni, šareni veliki leptiri koji slobodno lepršaju oko vas.

Također, mališane će oduševiti ogromni akvarij Haus des Meeres tj. Kuća mora koji na više katova uz akvarije sa slatkovodnim i tropskim morskim vrstama nudi mini ZOO vrt u kojem su neke od životinja slobodne, poput, primjerice, papigica. Prater je pak ogromni sajam, pa ovisno o uzrastu i hrabrosti djece, možete birati niz različitih atrakcija i vožnji. Odmah uz Prater je i slavni Madame Tussauds muzej, pa za nekoga tko želi izbliza doživjeti susret s kraljicom Elizabetom II, Arnoldom Schwarzeneggerom, Freddyjem Mercuryjem ili drugim slavnima imaju priliku to učiniti ondje.

Dobra je stvar u Beču što na svakom koraku čujete hrvatski ili srpski jezik, tako da nismo imali problema sa snalaženjem gdje god smo došli. Od blagajnica u trgovinama do čuvara, zaštitara, pa čak i vozača turističkog autobusa, svi su govorili nekim od poznatih jezika i bili su spremni pomoći traženim uputama.

Sve u svemu, Beč se pokazao kao predivna destinacija za koju četiri dana definitivno nisu dovoljna, a u prijestolnici povijesti i kulture ima se još puno, puno toga za doživjeti i vidjeti. U nastavku je naš plan puta koji objavljujem vjerujući da će nekome možda pomoći i ubrzati planiranje svog posjeta Beču, a svakako prije konačne odluke provjerite kada su radni dani ustanova koje posjećujete.

1. dan

Naturhistorisches Museum Wien

Kunsthistorisches Museum Wien

MozartHaus

Haus des Meeres

2. dan

Tiergarten Schönbrunn

Kaiserliche Wagenburg Wien – Schönbrunn Palace

Madame Tussauds

Prater

Haus der Musik

3. dan

Hofburg, Riznica

Sisi Museum

Das Schmetterlinghaus

Albertina

Heeresgeschichtliches Museum

Belvedere

4. Dan

Šetnja po gradu, znamenitosti na otvorenom

Naschmarkt

Povratak