Ana Štajduhar: Evo kako sam prvi put u životu otrčala trail utrku

Specijalistica prodaje medijskih rješenja iz Zagreba, Ana Štajduhar, odvažila se prvi put u životu otrčati trail utrku po Medvednici

Zapravo, više od 20 godina sanjam o tome da se uključim i otrčim neku utrku. Ovo je prva godina druge polovice mog života i odlučila sam kako je vrijeme da si počnem ispunjavati želje – započinje Ana Štajduhar (46) objašnjavajući kako je odlučila otrčati Medvednica trail pridruživši se prijateljici koja godinama trči slične utrke.

Kaže da se nije prethodno pripremala za utrku, no valja znati kako je Ana sportski tip žene zaljubljene u aktivnost, a rezultati koje ostvaruje u rekreativnom bavljenju sportovima vrlo su blizu profesionalnim uspjesima. Tako, primjerice, bez problema svakog dana otpliva po četiri kilometra i još odradi trening u teretani na kojem se neće ni oznojiti.

Izbor tenisica za utrku

– Unatoč tome, zadnji put sam trčala prije više od 20 godina. Od tada vučem ozljedu koljena koju sam zaradila bacajući kuglu i trčanje definitivno nije među sportovima kojima se bavim. Zato sam ljestvicu očekivanja postavila vrlo nisko i jedina želja bila mi je stići do cilja – objašnjava Ana koja je usto i velika ljubiteljica tenisica te ima zavidnu kolekciju različitih vrsta, a među njima su i tenisice za trčanje.

– Odabrala sam najbolje koje sam imala za trčanje jer sam htjela da mi noga ima dobar oslonac i da budem sigurna na stazi. Sve ostalo je stvar mentalnog sklopa i kako ćete se postaviti prema izazovu. Ako čovjek dosegne stanje uma u kojem kaže da nema kompromisa osim stići do cilja, onda će to i postići – objašnjava naša sugovornica.

Odabir staze

Ističe kako je Medvednica trail sudionicima ponudila više staza različitih dužina, pa je mogla birati između onda od pet, 15, 30, 45 i 60 kilometara.

– S obzirom na moju fizičku spremnu činilo mi se da mi pet kilometara neće predstavljati izazov, ali s obzirom na ozljedu koljena 15 mi se činilo kao vrlo realan broj. Par tjedana prije utrke malo sam pojačala treninge snage i jakosti zglobova te mobilnosti i malo sam više hodala i to mi je bila priprema. Kad sam stigla na stazu, moram priznati da sam očekivala lakšu dionicu – priznala je Ana dodajući kako je često nailazila na nasipani šoder koji je smetao trčanju jednako kao i blato ostalo od kiše prethodnog dana te se trudila ne poskliznuti i ostati na nogama.

Teškoće trčanja

– Ispalo je da je staza prilično zahtjevna i zbog uzbrdica. Trčala sam samo na nizbrdicama i ravnim dijelovima, dok sam uzbrdice prehodala kao i 90 posto sudionika. Mislim da samo oni u top formi mogu trčati uzbrdo, ali oni nisu išli na ovu kratku utrku nego su vjerojatno birali 45 ili 60 kilometara – opisuje Ana.

Ističe kako se cijelim putem pokušavala usredotočiti na disanje i na vlastito iznenađenje uspjela je ući u cilj u prvoj grupi sudionika.

Ana Štajduhar stigla je na cilj

– Trebalo mi je 2 sata i 13 minuta i ja sam presretna, Nisam ganjala superrekord, nego sam samo htjela doći do kraja, a ispalo je da sam pritom među boljima. Strateški sam birala kraću utrku, no sad nakon ovog iskustva planiram doći i sljedeći put, a tada ću probati otrčati 30 kilometara – planira naša sugovornica.

Kaže kako ne treba čuditi želja i motivacija za još jednom takvom utrkom jer većina sudionika dijeli mišljenje.

– Cijeli taj mindset i energija koju čovjek osjeća trčeći kroz šumu, pa onda i spoznaja da si završio nešto za što si se odlučio prvi put u životu, pa energija ljudi oko mene – sve mi je to stvorilo nenadmašnu sliku ovog događaja zbog čega jednostavno želim sudjelovati u još kojoj sličnoj utrci – nasmijala se Ana.

Zbog blatnjave staze one tenisice s početka priče nisu ostale čiste, no poslužile su svrsi jer Ana kaže da nije bilo žuljeva ni drugih tegoba.

– Osjećala sam tek blagu upalu mišića, ali riješila sam je tako što sam odmah nakon utrke otišla na bazen i otplivala tri kilometra – malo sam se štedjela u odnosu na druge dane – zaključila je ona.