Ana Orkić: Hvala dobrim ljudima, vratili su mi osmijeh na lice

Nedavno smo objavili članak u kojem hrabra Ana Orkić otkriva kako se bori protiv posljedica bolesti, ali i države koja joj ne želi pomoći

Ana Orkić preživjela je velike životne nepravde, a sad ste joj pomogli i ispravili makar mali dio nepremostivih prepreka s kojima se svakodnevno bori.

– Sanirali su mi krov, a baš danas su majstori počeli s radovima u interijeru. Još mi malo nedostaje da skupim novac i za fasadu. Iskreno i od srca hvala svim divnim ljudima koji su mi pomogli. Stvarno sam se iznenadila koliki se broj ljudi javio. Pitali su kako mi pomoći i podržali su me, rekli su mi da budem hrabra kao i do sad – smije se oduševljeno Ana Orkić (55) iz Bošnjaka.

Nakon niza životnih nedaća u velikoj oluji stradala joj je obiteljska kuća koja je pretrpjela značajna oštećenja. Ana nije mogla od svojih malih prihoda prikupiti potreban novac. Ispričala nam je za pomaknigranice.hr svoju nevjerojatnu životnu priču. U dobi od šest godina oboljela je od dječje paralize. Bolest joj je uništila tijelo i zdravlje.

– Tad nam je u kuću došla socijalna radnica i rekla je da me šalju u dom u Zagreb kako bih išla u školu za djecu s teškoćama. Imala sam sedam godina i ideja da me odvode iz kuće nije mi se svidjela, kao ni mojim roditeljima. Odbili su to, pa im je rekla da bi bilo najbolje da me drže doma da ne plašim drugu djecu. Nitko me nikad nije testirao kako bi provjerio trebam li zaista u školu za djecu s teškoćama i u kakvom sam stanju – prisjeća se Ana tvrdeći kako se više nikad nitko nije vratio niti je pitao za njezino školovanje.

Za državu je bila dovoljno zdrava i radno sposobna, no nitko je nije želio zaposliti. Nije uspjela dobiti invalidsku mirovinu, a jedno vrijeme živjela je u Zagrebu nadajući da se bi ondje mogla imati više sreće u pronalasku posla.

Ana Orkić htjela se obrazovati

U dobi od 37 godina završila je osnovnu, a potom i srednju školu za kuharicu. Specijalizirala se nacionalne slastice. Naučila je engleski, položila nekoliko prekvalifikacija, ali ništa nije pomoglo da dobije posao, pa nema ni dana radnog staža. Cijelu priču o Ani Orkić pročitajte OVDJE.

U međuvremenu joj se majka razboljela i preminula, pa je Ani ostao obiteljski dom koji dijeli s bratom. Velika oluja uništila joj je tu jedinu imovinu i trebala joj je pomoć. Nakon što smo objavili njezinu priču, kaže kako su joj se javili brojni dobri ljudi.

– Zbog radova spavam u stambenom prostoru u nizu kuće gdje imam i ljetnu kuhinju, a kako je vani toplo, može se izdržati. Sve ću istrpjeti, samo da se moj dvorac završi i popravi. Evo, majstori su sve pripremili i počinju s radovima. Zahvaljujući donacijama dobih ljudi kupili smo pločice, vrata i prozore. Javili su mi se poznati, ali i brojni nepoznati ljudi. Ponudili su mi i pravnu pomoć kako bih konačno od države dobila ono na što imam pravo. Mnogi su mi i pisali. Željela bih im svima poručiti: Ljudi, ako me negdje sretnete u gradu, molim vas – priđite mi i javite se kako bih vam osobno zahvalila – ganuta je Ana.

Kaže da joj nedostaje još malo novca kako bi popravila fasadu, i onda konačno može u miru uživati u svom malom dvorcu, kako od milja zove kućicu.