Željka Stone: Znanstvenica sam i istražujem uragane – nije me strah uletjeti u srce oluje

Teorijska fizičarka Željka Stone Zagrepčanka je s američkom adresom u New Mexicu te istražuje kako se oluje razvijaju u razorne uragane

Dr.sc. Željka Stone među najbolje je plaćenim lovcima na oluje u svijetu, a njezini se motivi odnose na znanstveno istraživanje mehanizama koji vode do stvaranja razornih uragana. To znači da će ona i njezin tim neustrašivo sjesti u zrakoplov i njime odletjeti u srce najrazornijih uragana kako bi promatrali odnose tlaka, vlage, jačine vjetra i ostalih parametara.

Doduše, odrastajući u Zagrebu takve snažne oluje nije mogla doživjeti, a u djetinjstvu su je zanimale neke posve drukčije stvari. Razgovarali smo o profesionalnom putu, ciljevima i životu u SAD-u.

Kakvog se djetinjstva sjećate?

Odrasla sam u Zagrebu, na Trnju. Mama je bila bibliotekarka s doktoratom iz kroatistike pa sam odmalena puno čitala i voljela knjige. Tata je bio inženjer i radio je u Ina Naftaplinu. Preko INA-e smo išli na skijanje u 80 – tima iako smo bili jednako “siromašni” kao i svi drugi. Imam mlađu sestru Branku.

Što Vas je zanimalo u djetinjstvu?

Kako su oboje mojih roditelja radili, bila sam dijete produženog boravka, odnosno bila sam u školi dok mama i tata nisu došli doma s posla. Tako su Kauboji i Indijanci i slične igre bile dio mog odrastanja. Nedjeljom obavezno neki western film s, recimo, John Wayneom. Htjela sam naučiti jahati, ali nismo imali za to novaca. Negdje s 12 godina me ulovilo da želim biti privatni detektiv kad odrastem. Je li to bilo radi toga što sam previše čitala knjige o Sherlocku Holmesu ili zato što oduvijek volim misterije, ne znam. Ali sjećam se kako su mi se svi smijali.

Kako je teklo obrazovanje?

Dobro je išlo. Koji put je bilo dosadno. Znali su zvati mamu u školu jer sam gledala kroz prozor za vrijeme matematike, a to nije u redu. Ali mama je bila pametna, razumjela je i klimala glavom. Nisam razumjela zašto moram učiti čitati ćirilicu. Nije mi bilo jasno zašto uvijek dobijem vrlo dobar iz recitiranja pjesmica – sad znam da je za to “bil” zaslužan moj kajkavski naglasak.

A matematika?

Moja Njanja koja je odgojila moju majku bila je matematičarka i davala je instrukcije iz matematike i fizike. Bila je divna, prirodno talentirana ne samo za matematiku nego i kao učiteljica. Odmalena smo sestra i ja učile matematiku kroz igre s kartama ili zadatke na papiru. Tu je započela moja ljubav prema matematici. U srednju sam išla u Jezičnu gimnaziju u Križanićevoj. Namjerno nisam išla u MIOC jer sam znala da ću studirati nešto s matematikom i nisam htjela da mi prerano dosadi. U četvrtom razredu srednje škole bila sam exchange student u Americi.

Kako je pala odluka o studiju teorijske fizike?

Jako sam voljela matematiku ali i dalje sam se brinula da će mi dosaditi, iako sam se kasnije u životu udala za matematičara, pa sam radije odabrala studirati fiziku kao područje gdje mogu primijeniti matematiku i saznati nešto novo. Mislila sam da će mi fizika pomoći razumjeti život, svemir, našu ulogu u tome svemu. No do pred kraj faksa zapravo nisam našla nikakav smisao u svemu sto sam učila. A onda je ušetala profesorica Sinik u predavaonicu i krenula nas učiti Dinamičku meteorologiju i ja sam se konačno pronašla u spoju primijenjene fizike i matematike.

Kako ste se snalazili u tome?

Htjela sam dalje na doktorat na PMF-u ali mi je bilo rečeno da kao žena nisam za ozbiljno istraživanje jer ću se udati i imati djecu. Tako sam završila u Americi na doktoratu. Zapravo mi je taj “ne” učinio veliku uslugu. Možda da dodam da sam bila trudna s trećim djetetom, Larom, kad sam branila doktorat. Sin Martin je tad imao pet godina, a kći Sara tri.

Kako Vas je privukla veza stvaranja oblaka i uragana?

Još na faksu u Zagrebu sam naučila da je najteže raditi istraživanje atmosfere ako se ozbiljno uključe oblaci. Konvekcija koja je odgovorna za uragane, superćelije i slične ekstremne pojave, vertikalni je razvoj oblaka koji se događa na malim skalama, kaotičan je i jako težak proces za prognoziranje. Pa što bolje? Prava misterija. Neće mi biti nikad dosadno!

U istraživanjima ste dobivali velike grantove, a jedno od njih je uključivalo vožnju NASA-inim avionom u srce oluje. Kako je to izgledalo?

Do sad sam letjela u oluje i iznad uragana na Atlantiku i Tihom oceanu s NASA-om, NCAR-om i HRD (Hurricane Research Division) NOAA-om. Najveći grant mi je bio 5.4 milijuna američkih dolara. Famozno mi je letjeti kroz oluje. Puno adrenalina, ali i iskrene duboke ljubavi prema prikupljanju podataka koji će nam pomoći razumjeti fiziku oluja. Nije uvijek frka pa se znamo zabavljati. Recimo, ja radim malo joge svakih pola sata, a piloti rade sklekove. Najljepše je kad sjedim u pilotskoj kabini i gledam izravno u što letimo. Radari i satelitske snimke mi puno pomažu pa me uglavnom nije strah – znam zašto se tresemo i poniremo.

Jeste li se kad suočili s ozbiljnom opasnošću?

Malo smo se jedanput zaigrali, žurili smo se sletjeti, pa umjesto oko jednog kumulonimbusa proletjeli smo kroz njega. Bila sam u pilotskoj kabini i svi papiri su poletjeli, kava se prolila, baš smo napravili nered. Zato je zaista jako bitno biti vezan. Na našim letovima ima puno drugih mjera sigurnosti. Primjerice, japanke su zabranjene jer nam je avion pun instrumenata, pa da ne zapnemo. Uvijek moramo biti sa slušalicama u kontaktu s pilotima…

Pojedini klimatolozi u najavama kažu kako bi zbog klimatskih promjena slika ipak mogla biti drukčija u Hrvatskoj budućnosti, a već smo svjedočili razornim olujama. Kolika je vjerojatnost da doživimo uragan većih razmjera?

Uragani s kojima se ja susrećem nisu mogući u Hrvatskoj niti uz klimatske promjene. Jadran je premali za to. Međutim Medicanes (Mediterranean Hurricane) se kod nas mogu razvijati i naravno, s klimatskim promjenama bit će veća vjerojatnost za njihovu pojavu. Kao i sve više superćelijskih oluja.

Kako ste upoznali supruga, čime se bavi?

Moj prvi suprug je Hrvat, upoznali smo se malo prije mog odlaska na doktorat u Ameriku. On je došao za mnom. Stigla su nam djeca, Martin, Sara i Lara. Nakon doktorata smo se preselili u Split gdje sam radila na PMF-u. Najljepše uspomene iz Splita su Festival znanosti koji je postao popularan jer je moja kćer Sara izjavila da želi biti pjevačica, pa sam se silno potrudila da ona i ostala djeca dožive i znanost kao nešto fora.

A kako ste postali Željka Stone?

Moj sadašnji suprug Bill je matematičar na istom faksu na kojem i ja radim. Zanimljivo je da smo se davno upoznali – on je bio jedan od mojih profesora kad sam radila doktorat. I nakon 15 godina evo mene kao Željka Stone, iako sam rekla da se nikad više neću udavati. A Bill, nakon što je odgojio svoje troje djece, završio je s moja tri tinejdžera!

Čime Vam se bave djeca?

Martin je završio ekonomski faks u kalifornijskoj Pomoni i sada živi u Kopenhagenu. Sara je upravo ljetos diplomirala na Emory and Henry College, Virginija. Stekla je business degree. Ondje se natjecala u jahanju za taj fakultet. Kad već ja nisam jahala kao dijete, moje kćeri jesu. I naravno, njezin prvi posao uključuje konje – rehabilitacija i retraining konja. Lara koja uskoro puni 18 godina na trećoj je godini faksa na UNM-u, New Mexico (završila je srednju s 15 godina). Što Lara studira? Matematiku. želi biti učiteljica matematike i pokazati djeci da matematika može biti super zanimljiva. Hm. Možda je na mene, a možda je i Bill imao malo utjecaja. Nitko od moje djece ne voli fiziku, ali fora im je što mama leti u uragane. Svi vole turbulenciju, kažu da ih uspava.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zeljka Stone (@zeljka.stone)

Kada ste se preselili u SAD?

Ponovno smo preselili u SAD 2015. godine.

Je li preseljenje trajno, planirate li se vratiti u Hrvatsku?

Ne znam.

Kažu da ste lovkinja na uragane. Što to znači i koliko ste ih “ulovili”?

Lovkinja na uragane – zgodno mi je to. Meni to znači da svim srcem radim na istraživanju uragana. Trenutačno analiziramo preko 100 slučajeva uragana gdje smo pametno letjeli i prikupili izvrsne podatke. Nisam bila na svakom letu.

Što učiniti u slučaju uragana, kako se zaštiti ako nas zatekne?

Iako nema uragana, u Hrvatskoj može biti tornada, medicanesa, jakih konvektivnih oluja. Za uragan je najbitnije biti spreman na duge staze jer uragan je spor, količina kiše ogromna, vjetar jak. Treba slušati upozorenja i ići u sklonište, imati dovoljno namirnica za par dana i naravno, evakuirati se ako je tako rečeno. Svake godine vidimo sto se događa kad ljudi ne slušaju upozorenja. S tornadom je teže jer je brži, ali isto vrijedi – skloniti se.

A u Hrvatskoj u kojoj nema takvih razornih oluja?

Mislim da u Hrvatskoj ljudi koji žive sa zemljom znaju što raditi. Svjesni su da ne treba biti vani ako puno sijeva, a znaju i da se ne treba sklanjati pod drvo. Znaju sto znači poplava. Mi u gradovima smo to možda zaboravili i trebamo se podsjetiti da je priroda nevjerojatna i nezaustavljiva. Treba je poštovati. Voljela bih napomenuti i da danas većina ljudi vjeruje u klimatske promjene i nepotrebno ih je stalno i dodatno plašiti. Treba izvještavati profesionalno i češće objasniti da su jednadžbe na kojima se temelji meteorologija, odnosno fizika fluida atmosfere, jednadžbe na kojima je otkrivena teorija kaosa. Prema tome, nisu savršene i naše prognoze nisu savršene. Radimo puno na tome da postanu bolje.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Opet puno čitam – djeca su odrasla i imam više vremena. Jašem kad stignem i svaki dan plivam te radim jogu. Navečer čaša vina… Iako mi je jako lijepo u Americi i poslovno i osobno, koji put mi fale Split, more i moji prijatelji.

I na kraju – gdje su Vas istraživanja odvela, koja ste nova saznanja o olujama otkrili?

Mislim da smo baš u zadnjih 15 godina jako puno naučili. Naučili smo kako konvekcija mijenja okolinu i kako okolina mijenja konvekciju. Određeni termodinamički parametri su se iskristalizirali kao bitni i sada kreće uključivanje istih u prognostičke modele. U zadnjih pet godina smo puno naučili o tzv. rapid intensification uragana – odatle većina od tih 100 letova s izvrsnim podacima. Time dobivamo bolje prognoze, a to se pogotovo vidi kad uragan ide prema naseljenom kopnu i kad letimo intenzivno danima prije. Nažalost, ne mogu sve zemlje letjeti pa je tako uragan Otis 2023 jako iznenadio kad se eksplozivno razvio u kategoriju 5 prije nego što je pogodio Acapulco. Modeli to nisu predviđali, a nije bilo podataka jer se nije letjelo.