Valentina Plemenčić: Speleologinja sam i istražujem špilje i jame u Hrvatskoj

Zagrepčanka Valentina Plemenčić kroz petodnevnu avanturu spustila se na dno jame Nedam, druge najdublje jame u Hrvatskoj

Valentina Plemenčić (32) iz Zagreba kaže kako su njezini roditelji zaljubljenici u planine i speleologiju, a upoznali su se upravo u speleološkoj školi te je kroz djetinjstvo s braćom i sestrama puno vremena provodila s njima u prirodi.

– Vodili su nas uglavnom na planinarenje, osobito na Sjevernom Velebitu. Sjećam se jedanput, imala sam 10 godina, tata nas je odveo do Lukine jame i rekao da je to najdublja jama u Hrvatskoj. Nisam bila fascinirana, i zapravo sam tijekom odrastanja kao svaka buntovna tinejdžerica govorila da se time nikad neću baviti i da me speleologija ne privlači – smije se Valentina.

Završila je školu za hotelijera, ali nikad se time nije bavila. Više su je privlačile cirkuske vještine, pa se tako sedam godina bavila plesom na svili i kao trenerica je educirala zainteresirane klijente. Plesala je i na trapezu, aerial ringu i hammocku.

Radovi na visini

– Nisam se bojala visina kao mala. Zato sam osnovala i svoj obrt za radove na visini. Nema nas puno žena u tome, ali sve koje znam odlične su poslu koji rade. Riječ je o zanimanju učestalom među penjačima jer spajamo hobi i posao – objasnila je naša sugovornica koja se tom poslu posvetila prije osam godina uz druge poslove, a isključivo time bavi se unazad tri godine.

– Tad sam doživjela neke važne životne promjene i razmišljala sam čime bih se mogla baviti. U svemu tome shvatila sam da mi speleologija uopće nije nezanimljiva kako sam mislila. Zapravo, prestala sam biti tinejdžerica. Rekla sam tati da bih upisala speleološku školu i oči su mu se tad ozarile od sreće. Od tada, speleologija mi je važan dio života kao hobi, a ovisno o tome kako si posložite život, može vam oduzeti puno vremena – kazala je Valentina.

Biolozi i geolozi koji se bave speleologijom u najmračnije špilje i jame ulaze zbog znanstvenih istraživanja, a Valentina je među onima koji istražuju poneseni društvom i željom za edukacijom drugih.

– Znam što je meni ta edukacija značila kad sam tek krenula i koliko sam naučila o sebi i o drugima. Speleologija je specifična jer ovisite o drugima i u jame nikad ne idete sami. S druge strane, otkrila sam da mogu raditi s bušilicom, nositi težak teret, izdržljivija sam nego što sam mislila. Sve sam to doznala kroz vrijedna iskustva s kolegama i prijateljima u speleologiji i to me najviše veseli – priznaje Valentina.

U edukaciji drugih veseli je kad polaznici speleološke škole otkriju da uz vjeru u sebe mogu postići puno više nego što su mislili da su sposobni. Njezin je posao, kad vodi ekspedicije ili sudjeluje u njima, ucrtati sve značajke lokaliteta u speleološke karte.

Speleološka istraživanja

– Inače, Hrvatska je krško područje i samo na Velebitu ima toliko speleoloških objekata da možemo istraživati do kraja života, a i dalje nećemo istražiti sve dijelove. Vani imate speleološke zajednice koje moraju putovati van da bi istraživali jer su u svojoj zemlji otkrili sve što su mogli, tako da Hrvatska ima zaista veliko bogatstvo – istaknula je Valentina objašnjavajući kako je u Hrvatskoj speleologija pod nadležnošću dvije krovne ustanove – Hrvatskog planinarskog saveza i Hrvatskog speleološkog saveza.

Dodaje da ljudi imaju pogrešnu percepciju podzemlja i često zamišljaju da su to neki uski prolazi. Iako ima takvih objekata, postoje i velike dvorane te krajolik koji se razlikuje od objekta do objekta.

– Sve je strukturirano i jasno definirano. Ne može se sad netko sam sjetiti da ide nešto samostalno istraživati jer za sve postoje propisi te pravila te dozvole. Tu je i pitanje sigurnosti. Osim dobre edukacije, ključna je adekvatna oprema i planiranje logistike. Većini nas te su stvari poluautomatske jer smo ih naučili u školi i usvojili kroz praksu – kaže Valentina.

– Morate imati povjerenja u opremu koju nosite. Morate biti sigurni da će vas uže na kojem visite držati, a da će svjetiljka raditi. Recimo, pri ulascima u neke duboke jame, može vas uhvatiti strah jer ne vidite dno. Recimo, kad se spuštate niz stijenu na otvorenom, vidite ispod sebe. Ovdje je ispod vas samo mrkli mrak, i to može biti zastrašujuće. No taj se strah može premostiti i znam da je mnogima to pošlo za rukom – kaže ona.

Speleologinja je objasnila također da istraživanje može biti opasno ako se ljudi ne drže sigurnosnih protokola, no ona se nikad nije dovela u takvu situaciju jer veliku pažnju posvećuje tom aspektu.

– I sama sam se u početku suočavala sa strahovima. Recimo, kad radimo na zgradi i treba zakoračiti preko ruba. Slično je, ali onda udahneš i to je to. Ako je riječ o nekim dugotrajnijim i zahtjevnijim istraživanjima, može biti psihički teško i izazovno. Kad radimo duboke jame, organiziramo tzv. bivak. To je mjesto za odmor i okrepu i puno pomaže u takvim situacijama. Posebno mi je zanimljivo kad idem s nekim geologom ili biologom, pa mi objašnjavaju neke stvari – priznaje Valentina.

Valentina Plemenčić vodila je ekspediciju na Sjevernom Velebitu

U srpnju je uspješno zaključila ekspediciju na Sjeverni Velebit gdje je istraživala dio tog područja ucrtavajući nove jame i špilje.

– Imamo višegodišnju suradnju s Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit te istražujemo područje. Postoji državni katastar speleoloških objekata te dokumentiramo sve što pronađemo. Ipak, najdublja jama u kojoj sam bila prije tri godine bila je jama Nedam, druga najdublja u Hrvatskoj. Dubina joj je 1335 metara. Na dnu je sifon koji je trebalo preroniti, a kolega me pozvao da idem s njim i kolegicom. Bili smo pet dana u jami, od čega smo se dva dana spuštali, a tri dana izlazili iz nje – opisuje Valentina.

To je ujedno najduže razdoblje koje je provela u podzemlju. Osim jame Nedam, na listi osobnih favorita joj je i špilja Matešića peć te jama Munižaba. Zahvaljujući svojem penjačkom i speleološkom iskustvu, Valentina je od 2020. godine volonterka Hrvatske gorske službe spašavanja.

– Moja prva akcija kad sam postala članica bila je upravo u Petrinji. Ondje sam provela dva tjedna u zapovjednom vozilu s kolegama koordinirajući rad timova na terenu. To je bilo jako zanimljivo iskustvo. Osim toga, većinom imamo potrage i dežurstva u Paklenici ako ima akcija na stijenama – kazala je Valentina dodajući kako je zbog svih aktivnosti kojima se posvetila posljednjih godina zapostavila ples na svili.

– Nedostaje mi i planiram mu se vratiti, ali ovog puta za svoju dušu. Ne planiram više voditi treninge, ali za sebe bih se rado vratila tom hobiju – zaključila je Valentina.