Portal za promicanje zdravog života

Nedeljko Vareškić: Osnovao sam prvu školu trčanja u Hrvatskoj

22.08.2024. | Željka Krmpotić
Pomakni granice Nedeljko Vareškić: Osnovao sam prvu školu trčanja u Hrvatskoj slika
PRIVATNA ARHIVA

Zaljubljenik u trčanje, Nedeljko Vareškić, pokrenuo je poznate utrke kao što su Zagrebački noćni cener, Zagrepčanka 512 i Medvednica trail

Pogledajte video:

U trenutku kad je poželio aktivnije se baviti trčanjem, Nedeljko Vareškić iz Zagreba imao je 29 godina. Kaže kako tada nije imao gdje pronaći savjete o treninzima i drugim aspektima ove aktivnosti. To ga je motiviralo da danas bude među najprepoznatljivijim imenima u svijetu rekreativnog trčanja u Hrvatskoj. Pokrenuo je brojne projekte koji su brzo stekli popularnost i ponosan je na svoja ostvarenja. Nedeljko Vareškić (47) u velikom intervjuu ispričao nam je sve o svojim počecima, ali i o planovima za razvoj trčanja.

Gdje ste odrastali i jeste li se u djetinjstvu bavili sportom?

Rođen sam u Tuzli, ali već pola života živim i radim u Zagrebu. Nisam se ničim posebno bavio u djetinjstvu, osim, kao i svi dječaci, igranjem nogometa i nabijanjem lopte. Međutim, nisam se natjecao, čak ni amaterski. U školi sam se rekreativno bavio košarkom jer volim sport. Uvijek je uz mene bila lopta ili bicikl i stalno sam bio aktivan.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Vareškić kaže da je tijekom studija zapustio sport i aktivnostima kojima se rado bavio u djetinjstvu

U kojem smjeru je teklo obrazovanje?

Završio sam Tehničku školu Ruđer Bošković, a kasnije sam upisao Višu tehničku školu i nakon toga Prometni fakultet, smjer Pošta i telekomunikacije. Ostao sam u inženjerskom, IT sektoru. Do 2016. godine radio sam u struci vodeći financije i informacijske sustava za jednu udrugu, ali kako se razvijala priča oko Trčaone, morao sam odlučiti hoću li nastaviti raditi u struci ili se potpuno posvetiti sportu. Danas se bavim samo sportom i rekreacijom.

Jeste li bili aktivni tijekom cijelog života?

Kao što sam spomenuo, kroz djetinjstvo sam bio aktivan, no fakultet i mladenački život s izlascima i koncertima malo su me udaljili od toga. No, u jednom trenutku sam shvatio da bih se trebao vratiti aktivnostima. Još tijekom studija sam dosta planinario, najčešće na Medvednici, u okolnim gorama, pa čak i u Sloveniji ili Hercegovini. Planinario s planinarskim društvom ili prijateljima, ali nije bilo previše redovito.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Planinarenje je uvijek volio, no zbog životnih okolnosti nije se njime bavio redovito

Kako ste onda došli do trčanja?

Trčanje je došlo u fazi života kada sam se malo zapustio. Više se ničim nisam bavio i nedostajali su mi sport i aktivnosti. Trebalo se malo pokrenuti, priznati samom sebi da sam se ulijenio i da trebam nešto poduzeti. Imao sam prijatelja koji se tada bavio trčanjem, no meni je ideja da bih se ja mogao time baviti bila donekle strana. Također, u to vrijeme osnovala se Zaklada Ana Rukavina i sa suprugom sam gledao dokumentarni film o tome. Posebno me zaintrigirala rečenica “Lijek je u tebi”. Oni su, naravno, govorili o matičnim stanicama, a ja sam to povezao s tjelesnom aktivnošću i činjenicom da je kretanje lijek. Bilo je mnogo malih trenutaka koji su učvrstili tu odluku da se počnem baviti trčanjem.

Kako ste se baš opredijelili za trčanje, a ne neki drugi sport? Je li to bilo po principu “iz kauča u tenisice”?

Baš iz kauča u tenisice. Već spomenuti prijatelj pripremao se za maraton i rekao mi je da bih se i ja mogao pripremiti za polumaraton kroz mjesec dana. S obzirom na to da sam inženjer, rekao sam mu da to ne ide tako, da je potrebna priprema i program. Tražio sam klub u kojem bih mogao trenirati, no ispalo je da se nemam kome obratiti. Atletski klubovi trenirali su profesionalce, a drugi su bili namijenjeni djeci. Ljudi moje dobi koji nisu profesionalci, nisu imali gdje potražiti savjet.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Prisjeća se kako se s prijateljem priprema za polumaraton u Zagrebu

Kad je bila ta prva utrka?

Bilo je to 2008. godine. Pripremio sam se za taj zagrebački polumaraton i uspio ga istrčati. To prvo iskustvo nije bilo strašno, iako sam se bojao više nego što je na kraju bilo potrebno. Bio sam mlađi. I danas se čudim nekim svojim rezultatima iz toga doba, ali shvatio sam da mladost svašta progura. Trčanje vas brzo zaokupi, a ako ste kompetitivan tip, možete se natjecati sami sa sobom, postavljati ciljeve i dosezati ih. Kroz trčanje sam upoznao cijeli trkački community, našao ljude slične sebi i posvetio se tome. Trčanje prvenstveno pruža osjećaj fizičkog zdravlja i snage, što je temelj koji vas drži u trčanju.

No za to je potrebno vrijeme, zar ne?

Da, treba proći barem pola godine kako bi se tijelo razvilo za trčanje. Ne govorim samo o mišićima, već i o venama, arterijama, plućima. Nije moguće samo ustati i odmah istrčati maraton. Potrebno je vrijeme i motivacija da biste ostali u tome. U to doba bilo je malo utrka, pa smo između njih trenirali da bismo postigli bolje rezultate. Recimo, ako je polumaraton bio svaki mjesec, zadavali smo si ciljeve. Recimo, ako ste istrčali polumaraton za dva sata, cilj je bio na sljedeće postići vrijeme od sat i 50 minuta.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Pokrenuo je popularnu školu trčanja

I tako je krenula priča o Trčaoni?

Da. Da bih došao do nekih informacija morao sam puno tražiti i kopati. Nije bilo, kao danas, aplikacija koje nude treninge kakve danas nudi svaki sportski sat. Tada sam najprije pokrenuo portal o trčanju, a onda sam otkrio da se na Berlinskom maratonu natječe više od 50.000 ljudi koji nisu profesionalni atletičari, nego obični građani stariji od 30 godina. Tad sam sve povezao i osmislio program namijenjen rekreativcima.

Surađivali ste sa strukom?

Naravno. Trebao nam je kineziolog s iskustvom i znanjem koji bi nam osmislio treninge, pa sam se udružio s atletskim klubom Sljeme. Naša prva sezona bila je 2011. godine i tad smo nosili naziv sponzora koji nam je omogućio pokretanje projekta. Treneri su raspisali treninge, a ja sam se bacio na organizacijski dio. Odaziv nas je iznenadio.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Vareškić priča da ga je iznenadio velik interes amaterskih zaljubljenika u trčanje koji su se prijavili u školu

Kako to?

Naše prve projekcije su bile da ćemo okupiti od 50 do 60 ljudi, no prijavilo se preko 200 ljudi. Na kraju smo primili 80 polaznika i s njima odradili program. Do 2016. godine imali smo najveći broj članova, oko 1500, te smo djelovali u četiri najveća hrvatska grada: Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Puli. Od 2017. godine promijenili smo ime u Trčaona, a i dalje se držimo dobro, iako je broj članova pao na oko 500. Uz trčanje, 2018. godine uveli smo novi program nordijskog hodanja, prepoznajući interes građana za ovu aktivnost.

O čemu je riječ?

Nordijsko hodanje ima niži intenzitet od trčanja, ali aktivira veći broj mišića pa se nakon treninga osjećate gotovo isto kao nakon trčanja. Ova aktivnost je primjerenija za starije građane, ali nikako ne isključuje ni mlađu populaciju, dapače, jer se i dalje radi o sportskoj rekreaciji. Imamo dosta primjera naših članova koji su se s trčanja prebacili na nordijsko hodanje i kažu da se neće više vratiti na trčanje. Očito imamo jako dobar plan i program po kojem se trenira i koji ih zadovoljava.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Posljednjih godina Vareškićeva udruga usmjerila se i na nordijsko hodanje koje postaje sve popularnije

Postoji li i natjecateljski dio?

Imamo festivale nordijskog hodanja koji nisu natjecateljski, a u posljednje dvije godine, ovaj sport je znatno napredovao i pojavile su se utrke u nordijskom hodanju. Imamo i Prvenstvo Hrvatske u nordijskom hodanju. Tijekom godine održava se šest utrka, mjeri se vrijeme, a ljudi se natječu. Tehnika je važna, postoje suci koji mogu diskvalificirati natjecatelje ako ne hodaju pravilno. Društvo sportske rekreacije “Aktivan život” ulaže puno u tjelesne aktivnosti. Bez obzira je li riječ o trčanju, hodanju, biciklizmu ili nekoj drugoj aktivnosti, bitno nam je da se radi o sportskoj rekreaciji. Nordijsko hodanje je prepoznato, ulažemo u tom smjeru, i organiziramo ono što zanima građane, sve dok je to prepoznato kao važna aktivnost.

Razvijate li se i dalje kad je riječ o trčanju?

Dakako. Imamo mnogo grupa na nekoliko lokacija, organiziramo treninge za utrke na 10 kilometara, polumaratone, maratone, i nismo zapustili te aktivnosti.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Vareškić je utemeljio i neke od najpoznatijih zagrebačkih utrka

Utemeljili ste i neke od najpoznatijih domaćih utrka, zar ne?

Točno, udruga organizira i utrke. Još 2008. godine organizirali smo prvu cross utrku “Volim trčanje”. Do danas smo organizirali barem 40-50 raznih atletskih utrka. Neke od najpoznatijih su Zagrebački noćni cener, Zagrepčanka 512 po stubama Zagrepčanke, Medvednica trail i mnoge druge. Zagrebački noćni cener spada među top tri utrke po posjećenosti i privuče do 3.500 ljudi. Zagrepčanka 512 je posjećena zbog specifičnosti i okuplja 500 do 800 sudionika koji se stepenicama penju na 25. kat zgrade, dok je Medvednica trail zanimljiva je pruža mogućnost trčanja u prirodi.

Trčite li još?

Naravno. Svaki put kad odem kod doktora, odmah primijete da se bavim sportom i kažu da se to osjeti po “sportskom srcu”. Naravno, dolazi do zasićenja, ali uvijek postoje razni formati trčanja. U posljednjih nekoliko godina me posebno zanima trail trčanje, pa sam se vratio na svoju planinu, krenuo od planinarenja, a trčanje po planinarskim stazama me ispunjava.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA/ Trail trčanje također je sve popularniji oblik rekreacije

Trail postaje sve zanimljivi, zar ne? Zašto?

Trail trčanje nije toliko usredotočeno na rezultate, već na prolazak staze i uživanje u prirodi. U posljednjih pet godina, to je nešto što me posebno veseli. Prošao sam puno kilometara na cestama i zasitio se, pa je trail za mene nešto novo. Svjetski trendovi također idu u smjeru pada interesa za cestovnim trčanjem, dok su trail i outdoor trčanje u velikom porastu. Sve više ljudi se njima bavi, pa je i mene to zahvatilo.

Vole li Hrvati trčati?

Prije dvije godine u sklopu Zagrebačkog noćnog cenera organizirali smo okrugli stol gdje smo razgovarali o proteklih 10 godina trčanja u Hrvatskoj. Jasno je da je napravljen veliki iskorak, a jedan od čimbenika su Cener i Trčaona, ali nisu jedini. Tada, 2008., na savskom nasipu bilo je tek nekoliko trkača. Danas, ne možete ne primijetiti koliko ljudi trči, vozi bicikl i bavi se sportom. To je pokazatelj napretka. Broj utrka se povećao, a rekreativno trčanje u Hrvatskoj je u zadnjih 10 godina značajno napredovalo.

nedeljko vareškić, trčanje, trčaona, utrka, škola trčanja
PRIVATNA ARHIVA

Na što je Nedeljko Vareškić najviše ponosan?

Na Trčaonu. To je projekt kojim sam se bavio cijelog života i ispunjava me kad vidim rezultate. Veliki broj ljudi je prošao kroz naše programe i došlo je do promjena u društvu. Ukupno je do danas oko 10.500 ljudi prošlo kroz Trčaonu. Na treninzima svakodnevno dobivamo povratne informacije polaznika kako im je trčanje promijenilo život. Za mene je to uspjeh.

Povezani članci