Mladenka Buić: Završila sam utrku od 240 kilometara, a u rujnu planiram otrčati 246 kilometara
Mladenka Buić: Završila sam utrku od 240 kilometara, a u rujnu planiram otrčati 246 kilometara
07.06.2024. | Željka Krmpotić
PRIVATNA ARHIVA
Medicinska sestra Mladenka Buić iz Marčane kraj Pule kaže da vjeruje kako izdržljivost duguje odrastanju na selu, a volju i upornost je stvorila sama
Pogledajte video:
Hrvatska ultramaratonka Mladenka Buić ikona je Pule i Marčane zahvaljujući nevjerojatnoj izdržljivosti i kondiciji koji su joj omogućili sudjelovanje na iznimno zahtjevnim utrkama, a među kojima je neke završila kao jedina u Hrvatskoj. Prisjetila se da je počela trčati iz oklade, a potom je cijela priča prerasla u veliku ljubav i strast.
PRIVATNA ARHIVA/ Mladenka kaže da je odrastanje na selu i u prirodi podrazumijevalo puno kretanja
Odrastanje na selu
– Po horoskopu sam strijelac te sam vrlo uporna i tvrdoglava. U djetinjstvu smo živjeli na selu i iako sam bila zaigrana, više sam voljela boravak u prirodi nego kućanske poslove. Tata mi je lovac i puno sam boravila u šumi, tako da me priroda od malih nogu fascinirala i privlačila. S druge strane, život na selu je zahtjevan jer rano ustajete, već oko pet sati, a onda se bavite fizičkim poslovima – prisjetila se Mladenka Buić (43), bacc.med.techn u Općoj bolnici Pula.
PRIVATNA ARHIVA/ U djetinjstvu je više voljela boravak u prirodi nego kućanske poslove
U svemu tome nije bilo vremena ni posebne potrebe za sportskim aktivnostima, a tijekom odrastanja život je Mladenku odveo u drugom smjeru. Završila je školu za medicinsku sestru i zaposlila se, a potom je stigla i kćer Viktoria (15). Valjalo se posvetiti obitelji i preživljavanju. A onda se, prije sedam godina, dogodila prekretnica.
PRIVATNA ARHIVA/ Mladenka je medicinska sestra u OB Pula
Oklada sa sestrom
– Sjedila sam sa sestrom ispred kuće na terasi i razgovarale smo o tome kako godine brzo prolaze. Ona je napomenula kako je pitanje bismo li bile sposobne uopće istrčati koji metar. Nasmijala sam se i rekla joj da bismo trebale otrčati do bake koja živi kilometar dalje, pa će vidjeti da još možemo potegnuti. Prihvatila je izazov i krenule smo. Istina je da nije bilo lagano, ali uspjele smo – nastavlja Mladenka dodajući kako ni sama ne zna zašto, ali nešto ju je vuklo da se i sljedećeg dana ponovo okuša u trčanju.
PRIVATNA ARHIVA/ Prije sedam godina je prvi put počela trčati, i to za okladu
– Tog sljedećeg dana promijenila sam smjer, pa sam umjesto prema baki, trčala prema vinogradu koji je udaljen oko dva kilometra. Jedva sam došla, osjećala sam se grozno i legla sam u travu da dođem malo k sebi. No to je u meni probudilo neki inat. Odlučila sam ponoviti sve sljedećeg dana i tako iz dana u dan. Svaki dan sam pomalo povećavala udaljenost, pa sam s prvotnog kilometra vrlo brzo dosegnula četiri, pa pet kilometara – prisjetila se Mladenka.
Mladenka Buić počinje ozbiljno trčati
Kako je na poslu među njezinim kolegama liječnik koji trči maratone, pitala ga je jesu li kod trčanja važniji tempo i brzina ili pak prijeđeni kilometri, a on joj je odgovorio da mora misliti na oba kriterija.
PRIVATNA ARHIVA/ Počela je sudjelovati na sve ozbiljnijim utrkama
– I tako sam pokušavala u što kraćem vremenu istrčati što veće udaljenosti. A onda je stigla korona. U tom periodu već sam stekla poznanstva među lokalnim trkačima i nerijetko smo si međusobno postavljali neke izazove. Tako sam, primjerice, jedanput kao izazov otrčala 100 kilometara po Šijanskoj šumi kraj Pule, a drugi put sam otrčala Žbevnica 24h – priča Mladenka objašnjavajući kako je riječ o dijelu staze poznate utrke 100 milja Istre.
Izazovi po Istri
– Riječ je o izazovu koji počinje na kružnom toku u Buzetu i penjete se do vrha Žbevnica na 1014 metara nadmorske visine na Ćićariji i vraćate se opet do Buzeta. Cilj je napraviti što je više moguće krugova unutar 24 sata, a ja sam uspjela pet puta popeti se i spustiti – ponosna je Mladenka.
Izazovi natjecateljima ne nude nikakvu nagradu, čak ni medalju, no Mladenka kaže da je osjećaj nenadmašan čak i ako se ne vodi neka statistika u kojoj se upisuju rezultati.
PRIVATNA ARHIVA/ U izazovima je uživala bez obzira na činjenicu da nema statistike s rezultatima
– Osjećate veliki ponos što ste uspjeli doći do cilja i srce vam je ispunjeno. To me motiviralo da nastavim dalje, pa sam počela trenirati sama za sebe. Recimo, vikendom bih istrčala 80 kilometara. Krenem od kuće Hauserovom stazom uz Rakalj i Krnicu – prisjetila se Mladenka objašnjavajući kako je potom počela razmišljati o tome kako testirati vlastite kapacitete budući da je sudjelovala na cestovnim i trail utrkama.
Pomicanje vlastitih granica
– Ultrabalaton je velika utrka oko mađarskog jezera Balaton te iznosi 211 kilometara. Privuklo me to što su Mađari jako dobro organizirani i nude okrepu na svakih osam kilometara. Nisam bila sigurna mogu li je istrčati, ali htjela sam vidjeti gdje je granica moje izdržljivosti. Nije me trebalo dugo nagovarati i krajem travnja 2022. godine otišla sam i završila tu utrku za 28 i pol sati. Došla sam do cilja u dobrom vremenu i bila sam jako sretna zbog toga – priča Mladenka koja je pritom bila prva Hrvatica koja je završila tu utrku.
PRIVATNA ARHIVA/ Sudjelovala je na Ultrabalatonu, iznimo teškoj utrci od 211 kilometara
– Nisam si tada zadala neki poseban cilj. Dobro sam se osjećala tijekom utrke i brzo sam se oporavila nakon nje, tako da mislim ponoviti priču sljedeće, 2025. godine. Do tada ću pokušati popraviti vrijeme, iako je tada vremenski rezultat bio dobar i teško da ću ga nadmašiti – nasmijala se naša sugovornica koja je nakon toga sudjelovala i na puno težim utrkama.
Utrka na Mt. Blancu
Dapače, već u svibnju iste godine bila je jedina Hrvatica koja je sudjelovala na utrci Ultra Trail du Mont Blanc.
– To je trail utrka na 10.000 metara nadmorske visine duga 168 kilometara. Jako je dobro organizirana i bilo je lijepo sudjelovati. Ponijela me želja da uspijem i osjećaj da to mogu jer sam fizički bila spremna. Osim toga, vrlo je važna motivacija i ono kako ste se pripremili u glavi, a ja sam bila spremna. U svemu tome me vodila Vangelisova pjesma Conquest of Paradise koju sam svaki dan slušala u autu dok sam se vozila na posao – priča Mladenka koja je ovu vrlo tešku utrku završila za 44 sati i 24 minute te kaže kako planira ponoviti iskustvo.
PRIVATNA ARHIVA/ Trčala je i na Mt. Blancu
Tragovima starih Grka
Ove godine u rujnu pak planira sudjelovati na grčkoj utrci Spartathlon. Riječ je o jednom od najtežih ultramaratona koji se trči između Atene i Sparte, tragovima antičkog trkača Filipida.
On je, prema mitu, trčao od grada Maratona na istočnom dijelu grčkog poluotoka Atike do Atene s porukom da su grčke snage pobijedile u sukobu kod Maratona 490. pr. Kr. Udaljenost od Atene do Maratonskog polja iznosi oko 42 kilometra, pa odatle i naziv maratona, no Filipid je zapravo otrčao više od 500 kilometara jer je trčao po pomoć u Spartu i natrag, borio se i onda je još trčao u Atenu. I to sve u samo dva dana. Sudionici ove utrke ipak se ne moraju vraćati u Atenu.
– Cilj je u 36 sati istrčati 246 kilometara. Utrka počinje u sedam ujutro u podnožju Akropole i nastavlja se prema Sparti. Riječ je o kultnoj utrci koju su, tragovima mita o Filipidu, rekonstruirali britanski trkač Johna Foden i njegovi kolege 1982. godine. Hrvati često sudjeluju na toj utrci i postižemo dobre rezultate, pa se i ja nadam istome – kaže Mladenka.
PRIVATNA ARHIVA/ Sad se priprema za utrku u Italiji koja se zove Utrka divova
Ističe kako psihički uvijek uspije nadjačati krize jer ih očekuje, a najčešće joj se javljaju nakon 30. kilometra. Kad ih prebrodi, sve je lakše i jednostavnije i tada zapravo počinje uživati u utrci.
Žuljevi i tegobe
– Međutim, ne mogu utjecati na to hoću li dobiti žuljeve, a to itekako može pokvariti cijelu utrku. Recimo, kad sam bila na 100 milja Istra, nemam pojma zašto, ali imala sam baš jako puno žuljeva. Dapače, oba stopala su mi se pretvorila u jedan veliki žulj. Unatoč komplikacija i teškim bolovima koje sam trpjela, završila sam nekako utrku. Vlaga sol znoja koji se nakuplja potiču stvaranje žuljeva, pa sam naučila lekciju i od tada na svim utrkama često perem noge da bih prevenirala pojavu žuljeva – kaže naša sugovornica.
PRIVATNA ARHIVA/ Na utrkama se trudi doći do cilja bez obrzira na prepreke
Ipak, navika je na sve vrste teškoća jer radi kao medicinska sestra u pulskoj Općoj bolnici. Kaže da ima veliku podršku kolega i to joj značajno olakšava sve vezano uz trčanje.
Podrška na poslu i kod kuće
– Kolegice mi nekad pomognu i zamijene me na smjeni ako idem na neku utrku, a kad sam išla na Mt. Blanc poslali su mi video podršku. Kad tako nešto primite, to vas dodatno osnaži i motivira da dođete do kraja. Mi smo u bolnici kao velika obitelj jer puno više vremena provodimo jedno s drugima nego s našim obiteljima – objasnila je Mladenka čije radno vrijeme ponekad podrazumijeva noćne smjene ili dežurstva, pa je više nego jedanput uzela sa sobom na posao tenisice te otrčala krug po gradu prije ili nakon smjena.
PRIVATNA ARHIVA/ Uz obitelj, veliku podršku pružaju joj i kolege na poslu
– Inače, velika su mi podrška kći Viktoria (15) i partner Inot koji su cijelo vrijeme uz mene. Partner se i sam bavi rekreativno trčanjem, tako da bez njegove pomoći ne bih uspjela ostvariti sve ovo što sam postigla – ističe Mladenka.
Kaže da, osim žuljeva, nikad nije imala nekih neugodnih trenutaka na utrkama ni nekih opasnih i nepredviđenih situacija.
Izazovi trčanja noću
– Dok trčim, ne slušam glazbu. Inače sam iz muzičke obitelji, sviram roženice i harmoniku i jako volim muziku, ali dok trčim mi nikad ne dođe želja za njom nego uživam u prirodi i cvrkutu ptica. Nosim u torbici slušalice da su mi pri ruci u slučaju potrebe, no još nikad nisam posegnula za njima – objasnila je Mladenka koja se tijekom dugačkih utrka uglavnom bori s potrebom za spavanjem.
PRIVATNA ARHIVA/ Kaže da tijekom utrka ne sluša glazbu
– Noću je posebno izazovno, ali adrenalin i motivacija vas vuku naprijed. Ima kriza kad vam se počne spavati i to mi se dogodilo tijekom utrke na Mt. Blancu ili u Poljskoj lani kad sam otrčala 240 kilometara za 40 sati, ali ima stajališta s kavom, pa čovjek nekako dođe k sebi – kaže Mladenka dodajući kako se upravo borbe sa spavanjem boji u predstojećim utrkama, jer spavati se mora.
PRIVATNA ARHIVA/ S putovanja donosi medalje i pokoji suvenir jer nema vremena za turističko razgledavanje
Suveniri i nedostatak vremena
– Sad kad pričam baš se čini kao da puno putujem i mnogi mi na tome zavide, no žalosna je istina da ta mjesta na koja dođem uopće ne vidim. Teško si mogu priuštiti da dođem nekoliko dana prije utrke i turistički razgledam mjesto ili da ostanem nekoliko dana poslije. Uvijek je isti scenarij i praktički s puta utrčavam u utrku, a poslije nerijetko spavam u šatoru i odmah nakon buđenja vraćam se doma – priznala je Mladenka objašnjavajući da se trudi pronaći bilo kakvu suvenirnicu kako bi kući za uspomenu makar ponijela mali magnetić.
– O svom životu i trkačkim uspjesima jednog dana planiram napisati knjigu i nadam se da će mi se taj plan ostvariti – zaključila je Mladenka.
Trčanje je moj život od 2010. godine. Počelo je kao slučajnost, a razvilo se u strast od koje ne odustajem. Spremna sam na brojne životne kompromise i kombinacije kako bih
Naime, Chris Nikic (24) iz Orlanda u Floridi jedini je čovjek sa sindromom Down koji je završio vrlo zahtjevnu triatlonsku utrku Ironman, a potom je ponovio uspjeh. Utrka se sastoji
Odlično se osjećam i ne mogu zamisliti dan bez jutarnjeg treninga, osobito otkad sam u mirovini. Da budem iskrena, prvi put u životu ušla sam u teretanu u dobi od