Tomislav Lubenjak: Uspio sam istrčati maraton unatoč operiranom srcu
Tomislav Lubenjak: Uspio sam istrčati maraton unatoč operiranom srcu
13.10.2024. | Željka Krmpotić
Zagrebački kineziolog Tomislav Lubenjak jedva je preživio dvije teške operacije srca, no uspio je istrčati svoj prvi, Zagrebački maraton
Pogledajte video:
Ne znam bih li odvažio i sve ovo ponovio – izjavio je uz osmijeh olakšanja na kraju 32. Zagrebačkog maratona kineziolog i trener Tomislav Lubenjak (32). Pripremao se oko godinu dana s jedinim ciljem da ga završi, a uspio je to za nevjerojatnih 4.26.42.
U svijetu trkača nije riječ o rekordnom vremenu, ali Tomislavova je priča specifična i jedinstvena. On je, naime, dvaput operirao srce i zbog komplikacija se doslovno borio za život. No uz upornost i vjeru u svoje kapacitete, uporni Tomo, kako ga zovu prijatelji, nije dvojio u ishod.
– Nije bilo jednostavno, ali znao sam da to mogu. Bilo je nešto uzbrdica i nizbrdica pa sam s tim malo kalkulirao i u početku sam prebrzo krenuo, što mi je poslije stvaralo probleme. Međutim, uspio sam se brzo pribrati i nastaviti do kraja. Srce je izdržalo, i to je najvažnije – s neskrivenim ponosom izjavio je Lubenjak ne skrivajući zadovoljstvo činjenicom da je ostvario ono što je naumio.
– Doktori su rekli da moj život nikada neće biti isti, da neću moći prolaziti ni kroz kakav napor u životu. Dizanje utega, dizanje kćeri pa tako ni trčanje. Svakim ovakvim pothvatom pomičem svoje granice, a i granice ljudi koji imaju jednake zdravstvene probleme kao i ja. A možda i nekoga motiviram da bude malo bolji nego jučer – kaže Tomo.
Problemi sa zdravljem
Njegov život okrenuo se naglavačke prije jedva dvije godine. Predani suprug i otac djevojčice Laure (3) zbog nenadanih problema sa srcem završio je na hitnoj operaciji, a potom dva tjedna poslije radi komplikacija jedva se izvukao s ruba smrti. Uporni Tomo, kako ga zovu prijatelji i klijenti, nije htio odustati. Široj javnosti postao je poznat 2019. godine kada je u nešto manje od 24 sata automobil težak 730 kilograma gurao 106,9 kilometara i time oborio Guinnessov rekord koji i danas nitko nije nadmašio. Tada je imao velikih planova i novih projekata, no doslovno preko noći situacija se promijenila.
– Tijekom mladosti sam imao malo povišen tlak i povećanu aortu, no svi su mislili da je riječ o sportskom srcu budući da sam se od djetinjstva bavio košarkom, pa nisam obraćao pažnju. No pojavili su se lagani bolovi u prsima koji su postali učestaliji, pa sam otišao liječniku. Napravio mi je ultrazvuk i EKG, a onda me poslao na Hitnu. Otišao sam u KB Dubrava – prisjetio se Tomislav dodajući kako su ga liječnici odmah smjestili na odjel i uputili na niz pretraga.
– Kad su me zaprimili, imao sam aneurizmu aorte s popuštanjem srca. Prosječna aorta je debljine tri centimetra, a moja je u tom trenutku bila devet centimetara – nastavio je Tomislav koji se u trenu našao u operacijskoj sali na hitnoj sanaciji aneurizme te proširenog korijena aorte.
Činilo se da je zahvat prošao bez komplikacija i ubrzo su ga pustili na kućnu njegu, no dva dana po povratku iz bolnice osjetio je bolove u prsima i odmah nazvao Hitnu.
Teška situacija na operaciji
– Nalazi su pokazali da je korijen aorte puknuo zbog čega je krvario u osrčje. To je smrtonosno stanje i bilo je pitanje trenutka kada bih iskrvario i umro. Zaprimili su me u petak, a u sali sam bio u subotu ujutro. Kasnije sam doznao da su me tijekom operacije oživljavali dvaput, imao sam dva moždana udara i primio sam ni sam ne znam koliko transfuzija krvi. Nakon prve operacije sam se osjećao odlično i ubrzo stao na noge, no nakon ove nastupio je potpuni raspad sistema. Sve me boljelo – prisjeća se Tomislav ističući kako su mu liječnici rekli da je sretan što je preživio zahvaljujući kombinaciji sjajne fizičke kondicije i mladosti.
Ipak, posljedice su ostale. Zbog moždanog udara trajno mu je oštećen centar za vid u mozgu, a privremeno je trpio i tegobe vezane uz ravnotežu.
– Oporavljao sam se u bolnici oko dva tjedna prije nego što su me pustili na kućnu njegu, a sljedeća dva mjeseca sam trpio neizdržive bolove. No od prvog dana na cijelu situaciju gledam kao na borbu i na izazov. Niti na jednu operaciju nisam išao sa strahom i rekao sam sam sebi da ću se boriti, ma kako teško bilo. Jedino što me držalo pri zdravoj pameti bila je pomisao na moju kćer Lauru i partnericu Jelenu (27). Zbog njih sam se morao boriti – kaže Tomislav.
Liječnici su mu preporučili strogo mirovanje, no smatrao je kako mu to neće pomoći u bržem oporavku.
Prvi maraton je hodao
– Diplomirani sam kineziolog i čvrsto vjerujem u svoje znanje, a odlično poznajem svoje tijelo tako da sam vlastito stručno znanje i poznavanje tijela odlučio primijeniti na oporavak. Za početak sam počeo hodati, i prvi dan sam možda prošao 500 koraka, drugi 600, a nakon dva tjedna 2.000 koraka. Postupno sam radio na sebi. Hodao sam bez obzira na bolove i dva mjeseca nakon druge operacije prehodao sam maraton, puna 42 kilometra po Zagrebu. Trebalo mi je sedam sati i 45 minuta. Cijelo vrijeme sam osjećao bolove u prsima, leđima i rebrima, ali nisam se dao. Upravo je iz tog podviga proizašla ideja da taj maraton u konačnici i protrčim – otkrio je Tomislav koji je uspio pomaknuti vlastite granice i postići nešto što su mnogi smatrali nemogućim.
Ana Glaurdić Mekinić kaže da se kod nje u kući ništa ne čuva za posebne prilike. Fina pića, bombonijere ili odjeća koju drugi spremaju za neki svečani trenutak, kod nje
Statična apnea O2 je natjecateljska disciplina ronjenja na dah, a sastoji se u tome da ronilac zadržava dah uronjen u vodu, bilo da je riječ o bazenu ili jezeru, rijeci
Diana Krznarić kao djevojčica imala je veliku paletu interesa, a često je odlazila teti u Frankfurt koja je ondje imala restoran. – Ondje su se navečer okupljale stjuardese, a ja