Lana Kasić: U teretanu sam prvi put ušla s 44 godine i shvatila koliko sam propustila

Zagrepčanka Lana Kasić oduvijek se bavila sportovima, no tek je radi tegoba izazvanih Hashimoto sindromom počela vježbati s osobnim trenerom

Poduzetnica Lana Kasić (44) majka je troje djece u dobi od 16 do 5 godina, predana je supruga i bavi se ghostwritingom i društvenim mrežama. Uz sve to, priznaje, donedavno je teško pronalazila vrijeme za sebe i vlastito zdravlje.

– Od zadnjeg poroda prije pet godina borila sam se s anemijom pa sam upravo tome pripisivala simptome poput umora, ispadanja kose, loših noktiju i bolnih zglobova. Liječnici su me poslali na brojne pretrage i pokazalo se da imam Hashimoto sindrom, autoimunu bolest u kojoj organizam napada štitnjaču uzrokujući hipotireozu – objašnjava Lana.

Iako se od djetinjstva bavila sportovima poput tenisa, pilatesa i plesa, Lana u teretanu nikad nije kročila nogom. Uplaćivala je online treninge i vježbala kod kuće ili pak hodala u prirodi, no uvidjela je da za to treba odvojiti više vremena nego što je imala na raspolaganju. Ideja o teretani više nije bila toliko nezamisliva.

Predrasude o teretani

– Iskreno, imala sam predrasude i živjela u uvjerenju da je to mjesto na koje dolaze samo ćelavi, nabildani tipovi. Međutim, shvatila sam da žene koje prijeđu dob od 40 godina naglo počinju gubiti mišićnu masu i tu ne pomažu joge ni pilatesu, nego isključivo vježbe snage i proteini. Počela sam pratiti stručnjake koji se bave dugovječnošću i kvalitetnim životnim stilom te sam uvidjela da sama neću postići ništa – nastavila je naša sugovornica objašnjavajući također da se teško nosila sa simptomima bolesti koji joj nisu dopuštali značajniji rad na sebi.

Odlučila je stoga priuštiti si duži ljetni odmor i poraditi na mentalnom i fizičkom oporavku, a potom se posvetiti fizičkom napretku. Cilj nije bio izgled nego zdravlje.

– Čvrsto sam odlučila da ću angažirati osobnog trenera. Iako sam dugo godina aktivno vježbala, upravo sam zbog toga bila svjesna važnosti ispravnog načina izvođenja vježbi, za što je potrebno stručno vodstvo uživo. Za mene nisu bili grupni treninzi jer, iako štreberski ozbiljno pristupam svemu čega se prihvatim, trebao mi je netko tko bi me natjerao da odradim još jedno ili dva ponavljanja. Samu sebe na to ne bih mogla natjerati – smije se Lana.

Lana Kasić u teretani

Stoga je u teretani uzela jednogodišnje članstvo i dvomjesečni paket vježbanja s osobnim trenerom.

– Sad nakon mjesec dana mogu reći da je to jedna od najboljih odluka, iako je gore od poroda. A rodila sam triput i to na razne načine. Nakon prvog treninga nisam mogla hodati po stepenicama tri dana. Vrijeme koje mi oduzima jedan trening nije samo tih sat vremena. Tu je dolazak i odlazak, pa tuširanje, pa sad moraš i jesti više, pa moraš hodati više, pa moraš spavati više. No svaki idući put je lakše, iako su treninzi sve teži – priča Lana.

Kaže kako je već nakon nekoliko dolazaka primijetila napredak i počela se osjećati bolje.

– Sama sebi sam postavila cilj dolaziti na individualne treninge dvaput na tjedan, no primijetila sam u zadnje vrijeme da mi je preduga pauza između dva treninga i željela bih ubaciti još jedan. Nije to ovisnost, ali je dobar osjećaj. Treninge odrađujem ujutro kako bih lakše i s više energije odradila sve ono što me čeka u danu. Suradnju s osobnim trenerom ću sigurno produžiti – odlučna je naša sugovornica.

Promjena za zdravlje

– Voljela bih da sam ovo što danas znam, znala prije 20 godina. Vjerujem da bi mi život izgledao drukčije. To je problem i s drugim ženama. Ne stavljamo se na prvo mjesto. Osobno, 16 godina za mene su na prvom mjestu bila djeca i obitelj. Sad je došlo vrijeme da se posvetim sebi. Prije dvije godine krenula sam na psihoterapiju, na masaže i sad na treninge. To je moja osobna higijena – male promjene koje mi omogućuju vrijeme za sebe, a čiji je cilj omogućiti da se za 20 ili 30 godina mogu osjećati u svom tijelu jednako dobro kao danas – iskrena je Lana.

Priznaje da nije jednostavno balansirati između obveza i rada na sebi, no kad se promijene prioriteti, nije teško izdvojiti i stvoriti vrijeme za sebe.

– Mislim da bi svaka žena trebala osvijestiti što joj je potrebno, promijeniti način života i posvetiti se sebi. Mene su na to natjerale bolesti, kao i mnoge druge. Voljela bih da mogu nekoga motivirati da se promijeni prije nego što mu se to dogodi, da preduhitri bolest i uživa u životu prije nego što se pojavi dijagnoza. Želim to prenijeti i na svoju djecu u nadi da će nove generacije biti pametnije – zaključila je.