
Dario Mišković: Pobijedio sam sebe i postao predavač s govornom manom
Ne mogu mijenjati svijet, ali mogu sebe – to je istina koju je prihvatio Dario Mišković (39) iz Zagreba i posvetio se radu na sebi koji mu je pomogao prevladati
[...]Katarina Zaraj (52) iz Opatije kaže da nije među onima koji su se sportom bavili od malih nogu, no kad je krenula, zaljubila se u discipline koje zahtijevaju veliku izdržljivost i snagu.
– Jako volim more i u njemu sam cijele godine bez neoprena. Otplivala sam brojne plivačke maratone i odradila nekoliko aquatlona. Nekad su zime u Opatiji bile puno oštrije i moram priznati da mi je u jednom trenutku dodijalo smrzavanje u moru na škuroj buri, pa sam počela trčati. Smatrala sam da sam zbog plivanja u dobroj formi, a htjela sam vidjeti koliko zapravo mogu pa sam se bez ikakvih priprema prijavila na polumaraton – priča Katarina.
Istrčala ga je u odličnom vremenu i to je poslužilo kao motivacija za dalje. Nastavila je s cestovnim polumaratonima i maratonima, a onda je 2016. otišla na veliko natjecanje u Toscanu gdje je otkrila vertikalne utrke, uspone na vrlo strmim stazama. Na to su se nadovezali i usponi stepenicama.
– Volim stepenice, pa sam u Švicarskoj u Alpama u apsolutnom poretku žena osvojila peto i u svojoj kategoriji drugo mjesto na jednoj od najtežih europskih vertikalnih utrka stepenicama Stairways to Heaven. Sjećam se kako sam na startu pred njima podigla pogled i pomislila “kako je strmo!”. Ima točno 4261 stepenica s maksimalnim nagibom do 89 posto i visinskom razlikom od 790 metara u dužini od samo 1,35 kilometara – s ponosom prepričava naša sugovornica koja je u prosincu sudjelovala u utrci stepenicama Mega Zagrepčanka.
Cilj je četiri puta se popeti uz 25 katova Zagrepčanke te je Katarina kao najbrža Hrvatica stigla na cilj druga, iza Austrijanke. Kaže kako planira sudjelovati u švicarskim Alpama na Niesen Treppenlauf s nešto manje od 12.000 stepenica.
– Trkači s godinama obično idu na sve duže utrke da bi bili konkurentniji jer do izražaja dolazi izdržljivost, no za mene su godine samo broj. Jako volim svoje vertikalne utrke jer su kratke i treba jako povući, a baš me to privlači. Dodatno, spoj su planinarenja i penjanja te si natjecatelji nerijetko na strmim dijelovima pomažu rukama i kreću se četveronoške, pa postaju i penjači – smije se Katarina.
Inače je članica AK RIKA iz Kastva i ŠRD Sport vizija iz Opatije, a nakon kvalifikacija ušla je u Hrvatsku skyrunning reprezentaciju. Riječ je o globalno sve popularnijem sportu koji od 2023. godine poklonike pronalazi i u Hrvatskoj. Skyrunnig je planinsko trčanje na visinama često iznad 2.000 metara nadmorske visine, a nagib terena ide i do 30 i više posto.
– Sastoji se od više disciplina: Vertical, Sky i Ultrasky. Svaka ima svoja pravila no na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj na kojem je Hrvatska prvi put sudjelovala lani, naših troje vertikalnih penjača i ja natjecali smo se u disciplini Vertical. Penjali smo se na stazi od 4,8 kilometara s visinskom razlikom od 1050 metara uspona do vrha Negrilla Norte na 2077 metara nadmorske visine – pohvalila se naša sugovornica objašnjavajući da su trčali kroz šumu i blato te grmlje i kamenje, a vrhunac napora bio je osvajanje tehnički najzahtjevnije podloge kamenih sipara.
– Skyrunning je zapravo ekstremna disciplina planinskog trčanja koja zahtijeva izvrsnu fizičku i tehničku pripremljenost, brzinu reakcije, stabilnost i mentalnu snagu te odvažnost i upornost. Oni koji se time žele baviti moraju izaći iz zone komfora i biti spremni na sve moguće i nemoguće situacije ili vremenske uvjete. Recimo, na ovom natjecanju u rujnu na početku uspona je bilo gotovo ljetno vrijeme, a završili smo u hladnom i olujnom zimskom vjetru te magli – prisjetila se Katarina.
Kaže da je u tome uspješna i kondiciju održava redovitim zimskim plivanjem u moru te pazi na prehranu. Veganka je i bazira se na raw food principima i samoniklom bilju, a s ponosom ističe da je u Španjolskoj bila među najstarijim natjecateljicama.
– U 2025. godini Skyrunnig Hrvatska priprema odlazak na nekoliko prvenstava diljem svijeta. Imamo kvalifikacijske utrke Visočica na Velebitu, Učka vertical, Biokovo Promina i Baške Oštarije – ističe Katarina dodajući ipak kako prošlogodišnje svjetsko prvenstvo nije na listi najvećih izazova s kojima se susrela.
– Taj naslov nosi vertikalna utrka u Andori u disciplini VK tj. Vertical Kilometer. Riječ je o jednoj od najviših vertikalnih utrka u Europi, a vratila sam se broncom u kategoriji iza skyrunning velesila Španjolske i Francuske. S obzirom na to da riječ o izrazito izazovnoj utrci gdje sam se na dužini od pet kilometara popela s 1370 na 2757 metara nadmorske visine, zaključila sam da je za mene samo nebo granica – uz široki osmijeh prepričala je Katarina, inače po struci profesorica kroatistike te slikarica koja ove godine planira i dvostruki VK Monte Zerbion u Italiji od 8,5 kilometara i 2.300 metara visinske razlike.
– Treniram uglavnom sama i sa suprugom. Na utrkama sinergija grupe “ponese” da učiniš više nego kad trčiš sam. Zato volim više grupni od kronometarsko starta jer onda se utrkuješ opet sam sa sobom i ne pomičeš granice. Kronometarski start obično na utrci stepenicama, iz tehničkih razloga, i na nekim vertikalnim utrkama, opet iz tehničkih razloga – kaže Katarina koja uživa u sinergiji grupe na natjecanjima i uzajamnom bodrenju koje si natjecatelji pružaju.
– Osoba sam koja voli izazove i često se osjećam kao Pipi Duga Čarapa, drukčija od prosječnih žena oko mene. Oduvijek me privlačilo pomicanje granica, tako da imam široku paletu interesa. Instruktorica sam pilatesa i sportske rekreacije što mi dobro dođe jer za ove moje izazove trebaju jak core te snažne noge i ruke, a usto sam i umjetnica slikarica, pa je moj boravak u prirodi meditacija u pokretu – smatra Katarina koja potom na platno prenosi motive inspirirane biljnim i životinjskim svijetom.
– Sport treba gledati kao poseban vid rada na sebi. To je povezivanje s prirodom i samim sobom, a iz tog povezivanja proizlazi stvaranje hormona sreće. Poznato je da sreća prati hrabre, a skyrunneri su odvažni i ustrajni te su prava slika radosti – zaključila je Katarina.
Ne mogu mijenjati svijet, ali mogu sebe – to je istina koju je prihvatio Dario Mišković (39) iz Zagreba i posvetio se radu na sebi koji mu je pomogao prevladati
[...]Bila je 2018. godina kad sam trčao na svojoj prvoj velikoj utrci, 100 milja Istre. Bio sam pun sebe i ideje o tome što sve moram postići. Tjednima ranije osjećao
[...]Josip Drvoderić (51) u službi je župnik u Goričanu, a podrijetlom je iz obližnjeg međimurskog sela Novakovec blizu mađarske i slovenske granice. Odrastao je u mnogobrojnoj obitelji te kao najstarije
[...]