Josip Drvoderić: Svećenik sam, izrađujem goblene, pišem pjesme i povijesne knjige
Josip Drvoderić: Svećenik sam, izrađujem goblene, pišem pjesme i povijesne knjige
24.08.2024. | Željka Krmpotić
Za izradu jednog goblena treba do dva i pol mjeseca predanog rada, no svećenik Josip Drvoderić kaže da mu nije teško jer uživa u tome
Pogledajte video:
Josip Drvoderić (51) u službi je župnik u Goričanu, a podrijetlom je iz obližnjeg međimurskog sela Novakovec blizu mađarske i slovenske granice. Odrastao je u mnogobrojnoj obitelji te kao najstarije dijete u osmom razredu osnovne škole iznenadio profesore i obitelj odlukom da želi postati svećenik.
– Moja obitelj bila je katolička i odgajali su nas u tom duhu. Kao i svi, krajem osnovne škole razmišljao sam o svojoj budućnosti i izboru zvanja. Iako sam bio dobar u svim predmetima i zanimali su me matematike, književnost, kemija i drugi, nekako sam naginjao prema duhovnom zvanju i to me najviše privlačilo. Sredina i roditelji bili su jako iznenađeni mojom odlukom. S druge strane, iako je tada još bilo doba komunizma, dio profesora me podržavao – prisjeća se velečasni Drvoderić.
Put do zaređenja
U Zagreb je došao kao sjemeništarac u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u doba Univerzijade te se vrlo brzo uključio u društvena zbivanja kroz angažman u Društvu Međimuraca ili pak poticaj povratka kipa bana Josipa Jelačića na glavni zagrebački trg organiziranjem peticija. Logični slijed bio je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
– A onda je počeo rat. Još 1990. bio sam na regrutaciji u Čakovcu, a onda su nam rekli da studenti ne moraju ići u vojsku ako ne žele, tako da sam 1991. godine započeo studij. Bilo mi je tad zanimljivo jer je fakultet prvi put u povijesti uz nas koji se pripremamo za duhovno zvanje omogućio upis teologa i kateheta, pa je na prvoj godini bilo gotovo 50 posto djevojaka. Do tad je to bilo neuobičajeno i tek tu i tamo se znala upisati koja časna – prisjeća se velečasni objašnjavajući kako je to omogućilo novi zamah u vjeri za mnoge.
Priznaje kako se tijekom 10 godina, otkad je odlučio postati svećenikom, do diplome i konačnog zaređenja često preispitivao i tražio odgovor na pitanje je li to uistinu njegov poziv.
– No nikad nije bilo velikih turbulencija koje su mogle rezultirati odustajanjem. Na to nikad nisam pomišljao, iako je u mojoj generaciji od 44 sjemeništarca koliko nas ej krenulo u gimnaziju, svega 16 se odlučilo za studij bogoslovije, a tek nas šest na kraju smo postali svećenici – kaže Drvoderić koji se zaredio kao biskupijski svećenik te ne pripada nijednom redu.
Ljubav prema goblenima
No uz ljubav prema Bogu i sklonost duhovnosti, velečasni je u osnovnoj školi otkrio hobi koji ga ispunjava i do danas je prerastao u svakodnevnu aktivnost.
– Sve je počelo kad sam krajem osnovne škole vidio kod nekoliko susjeda da se bave izradom goblena i to me odmah nekako privuklo. Pomalo sam počeo učiti uz njih kako izraditi goblen, i evo, 30 godina poslije, mogu reći da je to više od hobija. Izrađivao sam goblene i u srednjoj školi, a još više tijekom studija – priča Drvoderić objašnjavajući kako je za motive u početku birao nacionalne simbole poput Zagrebačke katedrale, Kamenitih vrata ili Crkve svetog Marka, a poslije se odvažio na svjetovne motive i prikaze svetaca.
– Uvijek sam birao tiskane goblenske predloške, a 90.-tih nije bilo takvog izbora kao danas. Veze li se goblen s tri ili šest niti, o tome ovisi vrijeme izrade. Što je vez sitniji, izrada je sporija a rezultat na neki način ljepši. Ne vezem baš svaki dan, nego navečer po dva do tri sata i za jedan goblen mi treba do dva i pol mjeseca – objasnio je velečasni.
Kaže kako je do danas izradio više desetaka goblena.
– Kako imam više braće i sestara, kako bi se tko od njih ženio, za vjenčanje sam poklonio jedan goblen kao moj osobni poklon. Neke manje goblene darovao sam prijateljima i prijateljicama za koje znam da to cijene i da im nešto znači. Tako sam darovao barem desetak goblena – objasnio je naš sugovornik dodajući kako je prije dvije godine proslavio srebrnu misu, odnosno 25 godina svećeništva. Za tu priliku svoje goblene izložio je u župnom dvoru u Goričanu te su ga oduševile reakcije vjernika.
– Od tada su bile tri moje izložbe goblena od kraja 2023. i u ovoj godini. Naime, sudjelujem u životu Hrvata u Mađarskoj te na području od Letine do Velike Kaniže ima oko 4.500 naših ljudi, pozvali su me iz tri mađarska mjesta da goblene izložim i ondje. Sad u rujnu u Novom Marofu pripremam u KC Ivan Rabuzin još jednu izložbu vezanu uz dan službenice Božje Marice Stanković koja je bila suradnica bl. Ivana Merza i podrijetlom je iz ovih krajeva – nastavlja velečasni.
Kaže da su dosadašnje izložbe u Mađarskoj bile sakralne bez svjetovnih motiva, tako da u listopadu planira u Pečuhu organizirati još jednu, proširenu izložbu na kojoj će izložiti i radove vezane uz naivu, godišnja doba i ostale motive.
Josip Drvoderić autor je više knjiga
– Pišem i pjesme, još od osmog razreda. Te su se izgubile, no sačuvao sam one od gimnazijskih dana do danas. Tako sam 2021. godine u vrijeme korone objavio prvu zbirku religiozno nacionalne tematike na kajkavskom jeziku naslovljenu Međimurske minijature. Prije dvije godine, 2022. sam u povodu mojih 25 godina svećeništva objavio drugu zbirku, Marijanski kanconijer, koja sadrži 27 pjesama marijanske tematike – pohvalio se naš sugovornik kojeg je zaintrigirala i bogata povijest Donje Voće u Zagorju.
– Ondje sam 2008. godine bio na službi i istraživao povijest sakralnih objekata u tom kraju. Tako sam napisao polumonografiju Vjerska razglednica Voće u kojoj govorim o povijesti župne crkve i kapele te sakralnih objekata. U 2019. godini sam objavio još jednu monografiju o kapeli koja je tad obilježavala 350 godina postojanja uz prvi spomen Sv. Tome Apostola, a bilo je važno istaknuti i da u Voći imaju crkvu koju je oslikavao poznati barokni freskoslikar Ivan Krstitelj Ranger – kaže svećenik koji se pozabavio i poviješću ljudi u tom kraju.
Konkretnije, napisao je dva prezimenika.
– Riječ je o dvije knjige u kojima istražujem prezimena koja se javljaju u Voći otkad se ondje vodi Matica krštenih i umrli, dakle od 1681. do 1750. godine. Ljudima je to jako zanimljivo jer mogu vidjeti kad se pojavljuje određeno prezime, ima li ga i danas, gdje su i kako živjeli ljudi s tim prezimenom – kaže velečasni koji je tako spojio mještane s njihovim davnim precima i pomogao im bolje razumjeti svoju prošlost.
U izradi je i treći svezak prezimenika koji se bavi razdobljem do 1820. godine, ali još ga nije objavio. Priprema, naime, novu zbirku poezije Gloria et Honor, u kojoj kroz 50 pjesama izražava slavu Bogu i čast svecima.
– Inače, mojih 17 ili 18 pjesama su do sad uglazbili. Većinom je riječ o pjesmama crkvene, ali ima ih i svjetovne tematike. Oduvijek sam bio aktivan, a
surađivao sam i s brojnim kulturno – umjetničkim društvima, pogotovo u bivšoj župi, gdje smo osmislili i neke manifestacije koje i danas žive te su dosta uspješne na regionalnom planu, a tiču se običaja uz Jurjevo, Ivanje i druge datume – kazao je velečasni Drvoderić zaključujući kako ima puno zanimacija i hobija, ali ništa mu nije teško.
I dalje živi po svećeničkom geslu koje je odabrao: Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!
Ideja o Caminu je želja o kojoj sam razmišljao od 2018. godine, no činila se neostvarivom s obzirom na posao koji sam radio. Kad sam se 2023. godine našao između
Dejana Bačko (29) živi u Novom Sadu i među vodećim je influencerima Srbije. Na Instagramu objavljuje pod nazivom mama_sa_krilima i prati je više od 420.000 ljudi, a osim što otkriva
Ivan Bengeri zna gdje se jede najbolja hrana i koje su filipinske plaže najbolje za kupanje, a koje za izležavanje uz koktele. On zna i gdje je najbolji smještaj, kako