Ivan Bengeri: Dao sam otkaz i već 11 godina putujem svijetom i živim od toga

Varaždinski bloger, influencer i putopisac Ivan Bengeri prije 11 godina dao je otkaz u državnoj tvrtki kako bi se posvetio putovanjima svijetom

Ivan Bengeri zna gdje se jede najbolja hrana i koje su filipinske plaže najbolje za kupanje, a koje za izležavanje uz koktele. On zna i gdje je najbolji smještaj, kako uhvatiti najjeftiniji let ili pronaći skrivene dragulje pojedinog kraja. Sve je to naučio tijekom 10 godina intenzivnih putovanja diljem svijeta i pritom je postao jedan od najpoznatijih domaćih travel influencera. Uz smijeh kaže da je bio među prvim hrvatskim digitalnim nomadima prije nego što su neki uopće znali o čemu je riječ.

– Prezime Bengeri i moja obitelj usko su vezani uz moj rodni grad Varaždin u kojem smo prisutni više od 500 godina. Uživao sam odrastajući ovdje, a planirao sam drukčiji životni put. Nakon gimnazije sam planirao studirati informatiku u Varaždinu, no nisam upao na željeni studij. Roditelji su mi sugerirali da pokušam pronaći studij koji me zanima u Zagrebu, pa sam upisao na Jordanovcu Filozofski fakultet družbe Isusove. Studirao sam filozofiju i religijske znanosti te sam po završetku stekao titulu profesora filozofije i religijskih znanosti – priča Bengeri ističući kako je studij bio jako zanimljiv jer je nudio međureligijski pristup, pa im je tako tadašnju muftija govorio o islamu, zagrebački rabin o Židovstvu i slično.

– U tom periodu me putovanja još nisu toliko intrigirala. Od djetinjstva sam putovao s roditeljima do nekih bližih destinacija poput Budimpešte, Graza ili Rima, ali ništa egzotično. U međuvremenu, nakon studija sam se zaposlio u državnoj službi na europskim projektima. Osuđen na tri tjedna godišnjeg odmora htio sam to vrijeme što bolje iskoristiti. I tada, 2009. godine, imao sam prvo duže putovanje, ujedno i prvo u životu avionom – prisjeća se naš sugovornik dodajući kako je kao destinaciju odabrao Tunis.

Početak putovanja

Nije bilo nekog posebnog razloga, nego tek želja za promjenom i drugačijom kulturom. Uslijedio je Egipat u kojem je bio sljedeće godine, a onda je 2012. godine odlučio uzeti zimski godišnji odmor i dva tjedna je proveo na Kubi.

– Ispreplelo se oko toga puno slučajnosti koje su se sklopile u idealnu kombinaciju. Kako me oduvijek zanimala informatika, pratio sam internetske trendove i sve se glasnije počelo govoriti o mogućoj zaradi na internetu. Proučavao sam strane forume i tijekom 2010. godine pokrenuo sam internetske stranice namijenjene američkom tržištu, a jedna od tema je bila paleo dijeta – objašnjava Bengeri.

Kaže da je u pravo vrijeme prepoznao priliku i uhvatio je objema rukama, jer je stranica već nakon pola godine počela donositi prihode koji su s vremenom rasli. Također, još tijekom studija zaljubio se u motore, pa je isprva vikendom ljeti putovao do mora ili u drugim sezonama do Rumunjske, Srbije ili Mađarske.

Ivan Bengeri dao je otkaz

– Moj posao bio je klasična uredski posao, a stranica je bila zarada sa strane kojom sam mogao financirati putovanja. No rastom prihoda našao sam se 2013. godine pred odlukom kako iskoristiti taj novac i želim li radije putovati svijetom ili sjediti u uredu. Dao sam otkaz – priča putopisac priznajući kako je imao podršku roditelja na tom putu, no pojedini prijatelji začudili su se smatrajući da nije bilo mudro dati otkaz u sigurnoj državnoj službi.

– Danas to vjerojatno ne bi bilo čudno jer je korona ubrzala puno toga, pa i razne životne odluke. U svakom slučaju, bio sam među prvim digitalnim nomadima u Hrvatskoj čiji posao nije bio vezan uz lokaciju. Od tada provodim pola godine na putu, a pola godine sam u Hrvatskoj. Imam vlastitu tvrtku, a kako nemam suprugu ni djecu, nemam obvezu skrbiti o obitelji i mogu bezbrižno putovati – objašnjava Bengeri.

Neplanirana iznenađenja

Kaže da ne broji putovanja i teško mu je odgovorit u koliko je država bio, jer u mnoge od njih se vraća i po nekoliko puta, dok je u drugima proveo samo jednu noć.

– Nikad se ne uzrujavam ako u nekoj zemlji nisam obišao sve što sam želio jer računam da ću se jednog dana vratiti i nadoknaditi propušteno. Jasno mi je ipak da većina ljudi putuje na drugačiji način i mnogi si možda neće moći priuštiti povratak. Iskustvo koje mi je otvorilo oči i pokazalo da se može putovati drugačije bilo je 2013. godine kad sam išao u Šri Lanku, a kasnije produžio još tri mjeseca po jugoistočnoj Aziji – objašnjava Bengeri.

Planirao je provesti samo dva tjedna u Vijetnamu, a put je završio četiri mjeseca poslije nakon što je obišao i Kambodžu, Laos i Tajland.

– Shvatio sam kako je backpacking jugoistočnom Azijom financijski prihvatljiv i tek nakon toga sam 2014. godine pokrenuo blog “Idemo putovati, piti i jesti” te društvene mreže o putovanjima – prisjetio se Bengeri.

Posao travel blogera

Na svim platformama ga prati više od 200.000 ljudi, a s njima dijeli razne savjete i trikove koji olakšavaju putovanja, ali i osobna iskustva s njih.

– Kad sam počeo, bila mi je želja na nepretenciozan način prijateljima i ljudima kod kuće prikazati kulturu zemlje u koju putujem. Prenosio sam dojmove kako je na tržnici, što se može kupiti, koliko novca ponijeti ako netko želi tamo putovati, koje su mu opcije smještaja i slično. Zanima me i gastro ponuda, pa sam se trudio što više toga isprobati tako da u zadnje vrijeme ciljano posjećujem baš određene restorane – kaže Bengeri koji ne skriva da je uživao u raznim vrstama skakavaca, zmija i drugih azijskih specijaliteta te škorpiona na Tajlandu ili kubanskih krokodila za koje kaže da imaju okus po piletini.

– Nikad nisam jeo psa, ili barem mislim da nisam. Također, premišljao sam se bih li kušao balut na Filipinima. To je lagano kuhano pačje jaje u fazi kad je u njemu već dobro razvijen embrij pačića. Ondje to prodaju na svakom uglu i ja sam triput skupljao hrabrost, i triput sam odustao – kazao je naš sugovornik.

No kad je riječ o svemu ostalome, Filipini su za njega top destinacija.

– Obožavam plaže i tropske krajeve. Nisam od onih kojima smeta vrućina, a usto sam ljubitelj lagane azijske hrane. Filipini su me jednostavno oduševili. Imaju više od 7.000 otoka, a ljudi su vrlo gostoljubivi i pristupačni iako to vrijedi za većinu zemalja u kojima sam bio – priča Bengeri.

Prisjetio se kako je početku pokušavao smanjiti troškove te je birao low budget putovanja, no danas si može priuštiti bolji smještaj. Na putu nikad nije imao problema jer kaže da koristi zdrav razum i ponaša se u skladu s činjenicom da u stranu državu dolazi kao turist. Pamti tek incident kad je u Kini na bankomatu podignuo lažne novčanice.

Putovanja su za uživanje

– No to je uglavnom to. Ne dijelim na društvenim mrežama vrlo osobne stvari. Na većinu putovanja idem sam, ponekad s prijateljima ili djevojkom. Želim uživati u putovanjima tako da ne objavljujem uživo s putovanja. Mislim da bi mi to suzilo mogućnosti, a ne želim da mi se život pretvori u Instagram profil – priznao je putopisac i travel bloger objašnjavajući da uz pristup koji ima uspije zaraditi dovoljno za život i nova putovanja.

– Iskoristio sam sve što znam o internet marketingu tako da imam postotak od prodanih letova, smještaja i drugih usluga koje netko od mojih pratitelja ostvari tijekom svojih putovanja. Imam i veliku bazu newsletter pretplatnika, tako da sam zadovoljan – kaže naš sugovornik.

Pratitelji na putovanjima

Istaknuo je i da ne planira previše unaprijed svoja putovanja niti ih previše detaljno priprema nego se vodi instinktom i to najčešće bude pun pogodak. Na tim putovanjima upoznaje ljude koji postaju prijatelji i ostaju u kontaktu, a pratitelji ga ponekad izbave od gubitaka i sličnih situacija.

– Primjerice, u Santoriniju sam u rent – a caru zaboravio kameru, a sljedećeg tjedna pokupio ju je gospodin koji me prati na društvenim mrežama i donio mi je. U drugoj prilici mi je u Grčkoj na aerodromu ostala kartica u POS uređaju dok sam u žurbi nešto kupovao, pa mi ju je sljedećim letom donijela djevojka iz Slavonskog Broda. Kad sam na stranicama najavio da idem u Oman, Hrvatica koja ondje živi šest godina inzistirala je na tome da me dočeka u zračnoj luci – prepričao je Bengeri ističući kako ne putuje uvijek na mondene destinacije, nego se nerijetko susreće i s drugom krajnošću.

Realnost siromaštva

– Recimo, svako putovanje u Africi, a pritom mislim na pravu Afriku a ne na Maroko ili piramide, svojevrsno je pomicanje granica. Ondje čovjek upoznaje kulture i ljude zbog kojih uviđamo koliko smo sretni što smo rođeni upravo tu gdje jesmo. Imaš vode za piće i kupanje, možeš jesti kad hoćeš. U Ugandi, Tanzaniji ili Keniji nemaju taj luksuz – prepričava putopisac.

Prisjetio se kako je u Ugandi posjetio najsiromašniji kraj u kojem milijun i pol ljudi živi u nehumanim uvjetima i u nezamislivom siromaštvu.

– Bunari su im 8 do 10 kilometara udaljeni od sela, tek 15 posto djece ide u školu, a 50 posto ih ima samo jedan obrok u danu. Posjetio sam ondje prijatelj misionara koji priča kako ljudi ondje žive s manje od jednog dolara na dan, a uspjeh je ako u tom danu imaju što pojesti i popiti. Možete zamisliti kakve mogućnosti ti ljudi imaju u ovom svijetu – zastaje naš sugovornik.

To ga je motiviralo, kaže on, da ozbiljnije promišlja o organiziranju humanitarne akcije kojom bi pomogao takvim krajevima, ali još razmišlja kako pronaći način da novac ode izravno krajnjem korisniku te da cijeli postupak bude transparentan.

– Takve vas situacije dirnu i mijenjaju vas jer uviđate koliko smo privilegirani. Njima je moj život nezamisliv – prva dva mjeseca ove godine proveo sam na Tajlandu, nakon toga tri tjedna u Keniji, pa tjedan dana na Islandu – kaže naš sugovornik.

Put na Camino

Pokušao je pomaknuti i osobne granice kroz najpoznatiju hodočasničku rutu Camino de Santiago.

– Otišao sam dvaput na to hodočašće, 2018. i 2022. godine. Bio sam na francuskoj ruti, no nemam više želju ponoviti to iskustvo. Eventualno neku drugu rutu za koju godinu. Francuska je ruta najpopularnija, no postaje pretrpana i vrlo komercijalizirana. Čini mi se da svatko tko je prođe Camino ima potrebu o tom iskustvu napisati knjigu, a nismo svi talentirani pisci – kaže Bengeri objašnjavajući kako se on radije fokusira na svakodnevne male radosti, bez obzira prate li ga u Varaždinu ili na nekom putovanju.

– Mislim da ljudi sve više žele iskoristiti vrijeme te da je korona tu promijenila puno toga. Nekad smo govorili kako ćemo ovo ili ono ostvariti jednog dana, a kad je svijet stao, shvatili smo da neke stvari pojedinci nisu uspjeli dočekati. Nisu realizirali svoja putovanja ni svoje želje. U komunikaciji s pratiteljima vidim da drugačije gledaju na putovanja i spremniji su više iskorištavati prilike – zaključio je Bengeri.