Portal za promicanje zdravog života

Goranka Perc: Preboljela sam rak, prošla Camino, sudjelovala na Highlander utrci i hodam za oboljele

23.10.2024. | Željka Krmpotić
Pomakni granice Goranka Perc: Preboljela sam rak, prošla Camino, sudjelovala na Highlander utrci i hodam za oboljele slika
PRIVATNA ARHIVA

Zagrepčanka Goranka Perc kaže da se trudi živjeti punim plućima kroz osobne projekte, ali i sudjelovanje na raznim natjecanjima na kojima hoda za oboljele od raka

Pogledajte video:

Goranka Perc (51) iz Zagreba 2019. godine prehodala je Crazy Hill trail, svaki vikend ide na Sljeme, a 2021. godine je sudjelovala na utrci Highlander Velebit. Nije je dovršila zbog ozljede stopala unatoč kojem je uspjela prijeći 50 kilometara. Ove godine pak bila je u Lici na Hrvatskom festivalu hodanja kojim se toliko oduševila da se planira vratiti sljedeće godine.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Goranka priča kako voli fizičku aktivnost i često planianri ili sudjeluje na raznim sportskim događajima

– Još kao dijete bila sam oduvijek aktivna i bavila sam se brojnim slobodnim aktivnostima od dramske do zbora. Karate sam trenirala oko devet godina i stalno sam bila u pokretu. Već u srednjoj školi počela sam raditi neke manje posliće da zaradim za džeparac, a u dobi od 18 godina otišla sam raditi najprije u Njemačku, a potom u Italiju – priča Goranka koja je radila kao babysitterica u Genovi, zatim na sezonskim poslovima na Sardiniji, a potom u uredu za nabavu veće talijanske tvrtke.

Povratak u Hrvatsku

– Odlično govorim engleski i to je bila prednost radi koje su me Talijani cijenili. Ponajviše sam radila sa stranim dobavljačima, a krajem 2002. godine tvrtka me poslala u Kinu u kojoj sam ostala oko godinu dana. Tada je ondje buknuo SARS i vratila sam se u Europu. No već mi je bilo dosta stalnih selidbi i putovanja i odlučila sam se vratiti u Zagreb – prisjetila se naša sugovornica.

Život je krenuo u dobrom smjeru. Pronašla je posao u tvrtki koja se bavi komercijalnim nekretninama i ondje je radila 17 godina. Kaže da je bila sretna jer je imala odličnog poslodavca, sjajne kolege i posao kojeg je voljela raditi.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Udala se za prijatelja iz djetinjstva u kojeg se zaljubila po povratku iz inozemstva

– Po povratku u Zagreb susrela sam prijatelja iz djetinjstva i kroz druženje zaljubili smo se i vjenčali. Imamo sina kojem je danas 16 godina. Bilo mi je to zanimljivo kako sam proputovala cijeli svijet, a ljubav sam pronašla s prijateljem iz djetinjstva za kojeg nikad nisam mislila da će mi biti suprug – nasmijala je Goranka čiju je idilu pokvarila iznenadna dijagnoza.

Šokantna dijagnoza

– Nitko u obitelji nije bolovao od raka i šokirala sam se kad mi je liječnik potvrdio nalaz. Naime, još u Italiji sam naučila redovito ići na godišnje sistematske preglede te obavljati samopregled tijela jer je to način na koji vodim računa o sebi i sama sam najodgovornija za svoje zdravlje. Imala sam 43 godine kad su mi na redovitom pregledu otkrili sumnjivu kvržicu na dojci – prisjeća se Goranka.

Kaže da se nekako uspjela suočiti s dijagnozom, no puno je teže bilo vijest priopćiti roditeljima, suprugu i sinu.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Šokirala se kad su joj na rutinskom pregledu otkrili rak dojke

– Ušla sam u taj neki robotski način funkcioniranja u kojem me samo zanimalo što je sljedeći korak koji će me voditi do izlječenja. Suprug, obitelj, prijatelji, svi su mi na tom putu bili velika podrška. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da je dijagnoza kraj života niti sam se pitala zašto se to dogodilo baš meni. Prihvatila sam stanje i rekla sama sebi da ću ga riješiti. Htjela sam se što prije vratiti normalnom životu – prepričava Goranka koja je na tom putu nailazila na dodatne prepreke s birokracijom.

Stres borbe s birokracijom

Priča kako su joj u bolnici odgodili operaciju bez da su ponudili novi termin, pa je zaključila da su je otkazali. Poslodavac joj je tad platio operaciju u privatnoj klinici. Potom je nekoliko mjeseci čekala na termin zračenja.

– U svemu tome sam se osjećala izgubljeno jer nisam imala koga pitati za savjet i preporuku. Izluđivalo me stalno čekanje i odgađanje koraka koji su bili ključni za moje zdravlje i život. Unatoč tom stresu, uspjela sam se othrvati. Vrlo brzo, već nakon par mjeseci, vratila sam se na posao. Da se razumijemo, poslodavac to nije tražio od mene i bio je pun razumijevanja, nego sam ja htjela biti među kolegama radeći posao koji volim – nastavlja Goranka.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Tijekom liječenja Goranka je imala podršku i pomoć poslodavca koji joj je čak platio operaciju kod privatnika

Istaknula je da u tim trenucima bila sretna što ima podršku i razumijevanje poslodavca i kolega budući da mnogi u Hrvatskoj nisu sličnih mogućnosti, a taj mali korak na putu do izlječenja pomaže u stabilnom psihičkom i emotivnom stanju. Goranka kaže kako joj je puno značila činjenica da ima siguran posao koji će je čekati te kolege koji su joj spremni pružiti podršku.

– Imala sam poslije još jednu operaciju na kojoj su mi izvadili jajnike i jajovode. Nakon svega toga u meni se razbuktala želja da prehodam Camino. To je hodočasnički put koji ima više ruta, a vode u Santiago de Compostelu, grad apostola Jakova. Iako je riječ o hodočasničkom putu, većina ljudi koje sam ondje susrela nisu došli iz vjerskih razloga, a to nije bio ni moj motiv – kazala je.

Goranka Perc ide na Camino

– Iskreno, Camino je bila davna želja koja je u meni čučala cijelo vrijeme i planirala sam ga jednog dana prehodati kad odem u mirovinu. Međutim, kroz borbu s karcinomom upoznala sam grupicu od pet žena koje su se smijale glasnije od svih zdravih ljudi koje sam poznavala, uzajamno smo se podržavale i to me inspiriralo pa se u meni javila ne želja, nego nagon da prehodam taj Camino za sebe i sve njih – prisjetila se Goranka koja je isplanirala proći francusku rutu koja ima 900 kilometara.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Odlučila je prehodati Camino i za nju je to bio veliki životni projekt

– Kad sam doma mužu rekla da idem na Camino, najprije me kroz smijeh pitao govorim li o marki automobila. Shvativši da se ne šalim, pružio mi je bezrezervnu podršku i olakšao svaki korak na tom putu. Ostao je doma sa sinom koji je tad išao u četvrti razred osnovne škole. Obećao mu je da će se po cijele dane igrati na PlayStationu i neće prati zube ni tuširati se, tako da je sin jedva čekao da odem – prisjetila se Goranka koja se 2018. godine otputila na veliko životno putovanje.

– Jednostavno sam željela provesti vrijeme sama sa sobom i nije me bilo nimalo strah. Iz današnje perspektive sretna sam što sam to ostvarila, jer Camino je nešto najljepše što sam si mogla pokloniti i preporučujem ga svima. Hodala sam punih 30 dana i vidjela 30 izlazaka i zalazaka sunca. U tom sam razdoblju bila bezbrižna kao dijete i veselila sam se svakom novom danu. Moje su brige bile što ću doživjeti, koga ću susresti, gdje ću spavati. Nikad prije ni poslije nisam doživjela toliku slobodu – opisuje naša sugovornica.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Goranka kaže da na Caminu vlada posebna atmosfera u koju se lako uklopiti

Energija na putu

Objašnjava kako na cijelom putu nije imala nikakvih problema ni neugodnih iskustava, a upoznala je brojne suputnike iz raznih krajeva svijeta i s mnogima od njih sklopila cjeloživotna prijateljstva.

– Ondje vlada neopisiva energija i čak ljudi koji dolaze s nekom svojom energijom, brzo se uklope i preuzme ih ta pozitiva. Recimo, ako zastanete, svi vam prilaze i pitaju treba li vam što, jeste li dobro i pitaju kako ste. U početku sam mislila da možda djelujem izgubljeno ili izmučeno, a onda sam shvatila da je na Caminu jednostavno takao i prihvatila sam takav obrazac ponašanja te sam svakome tko je zastao na isti način odvratila: Ola, Buen Camino! – prepričava Goranka.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Tijekom putovanja Goranka je uvidjela koliko je malo ljudima potrebno za sreću

– Na Caminu sam naučila koliko nam je malo potrebno za istinsku sreću i kako možemo biti bolji jedni prema drugima. Ako vidiš na cesti nekoga kome je u tom trenutku teško, umjesto kritika i procjena možda je bolje zapitati se što je proživio i treba li mu osmijeh, topla riječ ili samo pogled podrške. To je snažna poruka koja je i mene nosila: Izdržat ćeš, ima načina i nije sve gotovo – poručila je Goranka kojoj je upravo ta misao bila vodilja tijekom putovanja, a prepoznala ju je u slučajnom pogledu na nečiji grafit.

Simbolika slučajnog grafita

– Još na početku putovanja morala sam savladati uspon za koji nisam mislila da je toliko naporan. U jednom trenutku mi je pogled zapeo za natpis, grafit na nekom starom bunkeru na kojem je pisalo “Gora”. To je moj nadimak i mislila sam da je sigurno riječ o znaku iz svemira koji mi govori da premostim problem i krenem dalje. Došavši do vrha uspona, uspjela sam pročitati cijeli natpis na bunkeru. Pisalo je “Keep going Gora”. Naježila sam se od glave do pete i uz dolazak u Santiagu na kraju putovanja, upravo je to bio trenutak koji je donio neki dublji smisao – kazala je Goranka.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Grafit na bunkeru za Goru je imao snažno simbolično značenje i odlučila je poslušati poruku

Priznaje da su je mnogi pitali hoće li napisati knjigu o svom iskustvu, no kaže da na to još nije spremna jer je Camino doživjela kao intimno iskustvo koje ne želi dijeliti.

– Možda ću se predomisliti jednog dana, a i za sada je ovako. Po povratku s Camina sam pomalo upala u kolotečinu , no istina je kad kažu da jedan Camino nije dosta. Sljedeći koji planiram je portugalski Camino i velika mi je želja proći tom stazom. Nadam se da će mi se u makar dijelu puta pridružiti suprug i sin, iako nisu baš od hodanja – otkrila je naša sugovornica.

Rad u udruzi

U međuvremenu je postala dopredsjednica udruge Nismo same koja brine o ženama oboljelima od malignih bolesti, pa uz pomicanje granica i barijera u fizičkim izazovima kroz sport, Goranka pomiče i zakonske te druge barijere kad je u pitanju tretman oboljelih.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Kroz udrugu Nismo same Goranka pomaže ženama oboljelima od raka dojke

– Mogu reći da se zdravstveni sustav, administracija ni birokracija nisu pomaknuli s mrtve točke. To je moje mišljenje koje se temelji na suradnji s tisućama žena oboljelih od malignih bolesti koje se i dalje susreću s tim da im takvu dijagnozu kažu na šalteru ili u hodniku, koje ne dobivaju dovoljno informacija o svojoj bolesti i mogućnostima liječenja. Na kraju krajeva, i danas mnogi ne znaju gdje i na koja vrata pokucati nakon što dobijete dijagnozu – istaknula je Goranka dodajući da je stručnost i znanje liječnika neosporno i na visokoj svjetskoj razini, a lijekovi koji su na raspolaganju jednaki su kao u europskim zemljama.

goranka perc, rak, camino, trail, nismo same
PRIVATNA ARHIVA/ Uz sve to, Goranka hoda na trail utrkama u čast oboljelih od karcinoma te kako bi podignula svijest javnost i ukazala na njihove probleme

– Ipak, nedostaje empatije i ljudskosti u sustavu koji i dalje tako bolesne žene prisiljava na besmisleno čekanje na uputnicu i slanje na pretrage, umjesto da se olakša ta birokracija. S druge strane, kod dijela žena još postoji mišljenje, i nakon što su se izliječile, da se ne mogu vratiti starom životu ni biti aktivne. Naravno da je to individualno i nije kod svakog ista situacija, a nadam se da će se i ta percepcija promijeniti s vremenom – zaključila je naša sugovornica.

Povezani članci