Elena Zdjelar: Sport me spasio nakon obiteljske tragedije
Elena Zdjelar: Sport me spasio nakon obiteljske tragedije
01.12.2024. | Željka Krmpotić
Porečanka Elena Zdjelar cijeli život se bavi sportom, a u bodybuildingu i danas u dobi od 46 godina osvaja medalje i plijeni besprijekornim izgledom
Pogledajte video:
Nikad se nisam osjećala bolje po pitanju fizičke, ali i mentalne snage jer tek nakon 40. godine života shvatiš što je bitno i drukčije gledaš na neke stvari – započinje Elena Zdjelar (46) iz Poreča.
Autoritet je u svijetu bikini fitnessa i bodybuildinga na međunarodnoj sceni te nerijetko nastupa na pojedinim natjecanjima kao jedina predstavnica iz Hrvatske osvajajući vrijedne medalje. Prisjetila se kako je u teretanu prvi put ušla s prvim danima punoljetnosti, no više iz nje nije izlazila.
Snovi o kineziologiji
– Odrastala sam u malom selu između Buja i Umaga i u to vrijeme nije bilo mogućnosti kao danas, tako da me roditelji nisu vozili na neki sport niti sam imala u blizini nekih klubova. Međutim, stalno sam se igrala vani, vozila bicikl i naganjala loptu s vršnjacima. Kad sam položila vozački ispit, dobila sam slobodu i prvo što sam napravila je to da sam otišla u teretanu u Umagu i učlanila se – priča Elena koja se zaljubila u vježbanje i sanjala je budućnosti kineziologa.
– Kad je trebalo odlučivati o studiju, naravno da sam željela na Kineziološki fakultet, no moji su se protivili. U ono vrijeme treneri nisu imali isti status kao danas i po želji roditelja upisala sam i završila ekonomiju te se zaposlila u uredu, kako se od mene očekivalo. No to nikad nije bio posao koji me zadovoljavao i osjećala sam da me guši – priznaje Elena koja je u teretani upoznala Dragana, budućeg supruga i preselila se u Poreč.
Bez obzira na posao, nastavila je trenirati i priča kako je svoje znanje uvijek rado dijelila s drugima, pa ju je prijateljica nagovorila da se angažira kao trenerica i vodi grupne treninge.
Elena Zdjelar postaje trenerica
– Uz svoj uredski posao paralelno sam počela voditi grupne treninge i malo po malo odjedanput sam se našla u situaciji da uz redovni imam još jedan vrlo ozbiljan posao. Tad se pojavio i zakon da treneri moraju imati certifikat, pa sam iskoristila situacija i konačno upisala željeni studij kineziologije i završila ga – prepričava Elena objašnjavajući kako je obilaznim putem ipak dospjela do cilja kojeg je davno priželjkivala.
U međuvremenu se udala, a potom je ostala trudna. Prisjeća se kako je trudnoća bila uredna i osjećala se odlično, no nakon poroda se situacija naglo promijenila.
Smrt djeteta
– Rodila sam sina koji je bio savršen i bez ikakvih tegoba, osim što je imao novorođenačku žuticu koja nikako nije prolazila. Osjećala sam ipak da nešto nije u redu i tražila sam pomoć liječnika koji su me uvjeravali da histeriziram i da imam poslijeporođajnu depresiju. No stanje mog djeteta bilo je sve teže, prestao je jesti i iz bolnice na Kantridi su nas prebacili na Rebro – prisjeća se Elena najtežih životnih trenutaka.
Mališan je u sedam mjeseci prošao 11 operacija, a Elena je danonoćno bdjela nad njim u bolnici u Zagrebu. Kaže da joj je to bio najgori životni period.
– Gledajući sudbine teško bolesne djece oko nas, moram reći da me to promijenilo. Bili smo u bezizlaznoj situaciji jer nisam mogla raditi, a imali smo jako visoke troškove i kredit, pa smo na kraju morali prodati kuću. Dijete mi je bilo u takvoj situaciji da sam u jednom trenutku od svega digla ruke i rekla da mi ništa nije važno osim njega i želje da preživi. No nije preživio. Obdukcija je poslije pokazala da se na tankom crijevu razvila bakterija koja je prouzročila tragične posljedice jer se nije reagiralo na vrijeme – priča naša sugovornica.
Suočavanje s depresijom
Užas zbog gubitka djeteta rezultirao je gubitkom volje za životom i depresijom.
– Morala sam odlučiti hoću li nastaviti živjeti ili se prepustiti. Bio je to dugotrajan proces od nekoliko godina, a prvi korak bio je povratak u teretanu. Od toga je sve krenulo. Teretana i vježbanje pomogli su mi da se isključim i ne razmišljam o boli koji me razdirala. Trening je donosio olakšanje i s vremenom je doprinio zalječenju rana – kaže Elena koja je u međuvremenu ponovo ostala trudna i dobila je dodatni motiv za borbu ističući da nije bilo lako ponovo pronaći unutarnju snagu.
Rodila je sina Rubena Raya koji danas ima 16 godina, a uz brigu o njemu, nastavila je trenirati.
– Osim što sam se sve bolje osjećala, počela sam izgledati sve bolje i to su primijetili drugi koji su mi preporučili da se natječem. Na pozornicu sam prvi put izašla na IBFF svjetskom prvenstvu 2013. godine i osvojila titulu svjetske prvakinje. Tad se nije puno znalo o bodybuildingu, a bilo je i onih koji su mi zamjerali. Govorili su da nije u redu da se ja, majka iz malog mjesta, šećem po pozornici u bikiniju – prisjetila se Elena objašnjavajući da se situacija promijenila osvajanjem medalja i uspjesima, a to je potaknulo i interes drugih.
Pomaganje drugima
– Iz svega se u meni razvila velika želja da pomognem i drugim ženama da se osjećaju bolje, pa sam ponudila besplatne konzultacije i planove prehrane. Ljudi su se počeli javljati i dolaziti, pa smo suprug i ja pokrenuli teretanu. Iz tužne priče i ljubavi odjedanput se razvio cijeli posao i brend – ističe Elena.
Ubrzo je počela objavljivati uspješne priče i transformacije svojih klijentica što je pomoglo privlačenju novih i posao se širio. Danas su supružnici Zdjelar vlasnici teretane koja nudi klasične funkcionalne treninge, bodyfit treninge koji kombiniraju rad s utezima i spravama te poluindividualne treninge namijenjene ispunjenju pojedinačnih ciljeva.
– Bodybuilding je i dalje moja velika ljubav. Volim disciplinu i strpljenje koji stoje iza rezultata. To je sport koji zahtijeva posvećenost tijekom 24 sata na dan, a disciplina nije samo u radu i vježbanju, nego prije svega u prehrani. Kad radite na definiciji, stalno ste gladni i morate imati dovoljno samokontrole. Zbog gladi lošije spavate, tijelo štedi energiju slabije je, a svejedno morate raditi teške treninge s velikim kilažama. To je velik izazov, a li poslije je još veći osjećaj ponosa i postignuća na natjecanju – kaže Elena ne krijući zadovoljstvo vlastitim rezultatima.
Rezultati natjecanja
Ove godine na natjecanju u Dubaiju osvojila je prvo mjesto, potom u Jagodini opet prvo mjesto i u listopadu na natjecanju Arnold Classic u Madridu plasirala se na peto mjesto. Već planira natjecanja za sljedeću godinu.
– Između natjecanja je pauza i odmor, no valja istaknuti da je u prelasku faze deficita u suficit važno paziti na postepeno dodavanje hrane. Jako vodim računa o tome da ne pretjerujem s junk foodom jer mi je to stil života i onda se maksimalno udebljam svega nekoliko kilograma. Pritom si priuštim cheat meal i zbilja uživam u hrani koju jedem. Pazim jedino da cheat meal sadrži proteine – otkriva Elena.
Kaže da pazi i na redovitu tjelovježbu jer brine o svom zdravlju.
– Kako starimo, gubimo mišiće i radi zdravlja valja barem dvaput na tjedan posvetiti se težinskim treninzima. Nama ženama je to posebno važno. Od lani sam u menopauzi, imam Hashimoto, pa ipak, za razliku od mnogih mojih vršnjakinja, ne debljam se i osjećam se izvrsno bez obzira na hormonsku situaciju. Ako se dobro hranite i trenirate, taj prijelaz može biti lagan. Treba se boriti. Kad premostite početak menopauze, poslije će biti lakše i možda otkrijete da ulazite u najljepše životno razdoblje – zaključila je Elena.
Diana Krznarić kao djevojčica imala je veliku paletu interesa, a često je odlazila teti u Frankfurt koja je ondje imala restoran. – Ondje su se navečer okupljale stjuardese, a ja
Đurđica Mijanović (26) prije četiri godine solinsku adresu je zamijenila onom u Zagrebu gdje se posvetila dizanju utega te akademskoj karijeri u nutricionizmu. Prisjeća se ipak kako je ljubav prema
Unatoč svim prognozama medicine da moji roditelji nikada neće imati djece, dobili su mene u svojim poznim godinama. Ja sam postala njihovo malo čudo. Mama je, naime, imala tumor i