Đurđica Mijanović (26): U deadliftu bez problema podižem 120 kila, ali posvetila sam se karijeri
Đurđica Mijanović (26): U deadliftu bez problema podižem 120 kila, ali posvetila sam se karijeri
23.04.2024. | Željka Krmpotić
Razgovarali smo sa višestrukom hrvatskom prvakinjom u dizanju utega o njezinoj širokoj paleti interesa, razlozima zašto je odustala od sportske karijere te kako se u sve uklapa nutricionizam i kakva je njegova uloga u ljudskom životu
Pogledajte video:
Đurđica Mijanović (26) prije četiri godine solinsku adresu je zamijenila onom u Zagrebu gdje se posvetila dizanju utega te akademskoj karijeri u nutricionizmu. Prisjeća se ipak kako je ljubav prema fizičkoj aktivnosti razvila u djetinjstvu.
– Kad sam imala pet godina, u Solinu sam vidjela plesni nastup neke grupe. Ne sjećam se detalja, ali tražila sam da me moji upišu na ples koji je u početku bio dječja aktivnost sa raznim koreografijama, a u trećem razredu osnovne škole bio je to hip – hop. Plesala sam negdje do drugog razreda srednje škole, no dosadilo mi je. Na ples nekako gledam kao na umjetnost, a ja sam više sportski nego umjetnički tip i tražila sam nešto energičnije – iskrena je Đurđica koja je uskoro pratila brata na jednom od treninga u teretani.
Ondje je upoznala trenera koji joj je preporučio da se bavi crossfitom, no odmah je odbila takvu pomisao.
– U to doba je crossfit tek došao u Hrvatsku. Istražujući internetom, nije mi se svidjelo kako izgledaju treninzi i činilo mi se da su žene koje se time bave previše mišićave. U potpunosti sam odustala od te ideje, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno – ubrzo sam u trgovini sportskom opremom dobila vaučer za mjesec dana besplatnog treninga u novootvorenom crossfit klubu. Ipak sam se odvažila i otišla na trening, i moram reći da sam se odmah zaljubila u taj sport i sve do preseljenja u Zagreb sam se u Splitu vrlo intenzivno bavila crossfitom – prisjetila se Đurđica.
Zanimljivo razdoblje crossfita
– Crossfit je vrsta funkcionalnog treninga u kojem se koriste elementi raznih sportova od dizanja utega, gimnastike, sportova izdržljivosti, do klasičnih vježbi iz teretane. Cilj crossfit treninga je povećati kondiciju i jakost, a zbog širine uvijek imate prostora za napredovanje. Ono što mi se svidjelo je raznolikost. U tih četiri godine koliko sam se aktivno bavila crossfitom, nikad nisam imala identičan trening. Uvijek se radi nešto novo i drugo. S druge strane, svidio mi se i mentalni dio treninga u kojem sam sebe guraš preko granice pa se možeš natjecati sam sa sobom, ali i s drugima. Pritom je prisutan osjećaj zajedništva i pozitivna atmosfera u kojoj svi pomažu jedni drugima i potiču ih na napredak, družimo se prije i poslije treninga i mislim da me zadržao i taj osjećaj pripadnosti – opisuje naša sugovornica.
Tijekom godine crossfit klubovi diljem Hrvatske organiziraju lokalna natjecanja, a potom se na svjetskoj razini organizira CrossFit Open. Više stotina tisuća natjecatelja iz svijeta tijekom pet tjedana natjecanja online sudjeluju u zadanim vježbama. Pobjednik ima priliku sudjelovati na CrossFit Games, svjetskom prvenstvu u crossfitu.
– Kod CrossFit Opena postoje dvije razine – lakša i teža. Vježbe radite u svojim teretanama ili gdje želite, ali certificirani suci vas pritom ocjenjuju i bilježe bodove. Kao natjecatelj ste dio globalnog sustava i ti su bodovi vidljivi svima u svijetu, pa možete procijeniti kako stojite u Hrvatskoj, u Europi i u svijetu. U tom sam poretku bila više godina među top pet najfit Hrvatica, no nisam išla dalje – objašnjava skromno Đurđica koja se u crossfitu posljednji put natjecala 2019. godine, a u međuvremenu se okušala i u dizanju utega.
– Weightlifting je dio crossfita, a u Hrvatskoj se možete natjecati u tom sportu ako ste član sportskog kluba, pa sam se ja tako prijavila u Dizački klub Solin i s njima izašla na nekoliko natjecanja. Tada sam još bila juniorka i iznenadila sam se rezultatima. Bila sam prva 2016., 2018. i 2020. godine. Iskreno, nisam imala neku veliku konkurenciju, ali s obzirom na moje godine i činjenicu da se tim sportom nisam sustavno ranije bavila, oduševila sam se uspjehom – nastavila je naša sugovornica koju je ubrzo put odveo prema Zagrebu.
Đurđica Mijanović u dizačkom klubu
– Završila sam srednju zdravstvenu školu i preddiplomski studij nutricionizma u Splitu, no valjalo je odlučiti o diplomskom studiju. Prehrana i nutricionizam su dio mog sportskog života i nekako prirodno odabir je pao na zagrebački fakultet kao najbolji u tom području. Htjela sam nastaviti baviti se crossfitom i u Zagrebu, no nisam pronašla odgovarajući klub. U tom traženju slučajno sam susrela trenera dizačkog kluba Metalac kojeg sam poznavala s natjecanja i pozvao me da se pridružim njegovim članovima. Sigurno ću se jednog dana vratiti crossfitu jer mi nedostaje, ali počela sam se intenzivnije baviti dizanjem utega. Ustanovila sam da, ako u tome želim biti dobra, ne mogu vježbati oboje. Tako sam ostala u weightliftingu da vidim dokle mogu stići – priča Đurđica.
Objašnjava kako unatoč njezinim rezultatima i priznanju kolega u pojedinim sredinama i dalje postoje određene predrasude prema sportašicama, a osobito kad je riječ o dizanju utega.
Predrasude prema dizanju utega
– U crossfitu su žene jedna drugoj podrška i riječ je o sve popularnijem sportu kojim se bavi sve više žena, tako da danas nije rijetkost naići na neku kolegicu na natjecanju. Kad je pak riječ o dizanju utega, u vrijeme kad sam se počela time baviti bilo je zaista malo djevojaka. Muškarci u teretani su pažljivi prema nama, pa nekad godi što ti donesu utege iako znaju da možeš dignuti i više od 100 kila sama. Sviđa mi se što su ostali ti neki lijepi maniri. Međutim, problem je što i dalje u društvu, u krugovima ljudi koji ne treniraju, još ima predrasuda – prisjetila se Đurđica i objasnila kako se u tradicionalnijim sredinama mnogi ne libe neukusnih dosjetki i dobacivanja.
– Trebalo je nekoliko godina da se ljudi naviknu da dižem utege i da mi prestanu govoriti da sam nabildana, jer nisam. Govorili su mi da ću izgledati kao muškarac. Ipak, posljednjih godina sve je manje stigme i nema toliko podjela na muški i ženski sport. I weightlifting i crossfit su u Hrvatskoj sve popularniji, osobito među mladima, tako da vjerujem da će s vremenom potpuno nestati oni s predrasudama – iskrena je Đurđica.
U weightliftingu na trzaj podiže 68 kila, nabačaj – izbačaj bilježi 82 kilograma, u čučnju diže 115, a u deadliftu 120 kilograma. Pritom, ona ima 55 kila.
– Weightlifting je zanimljiv sport jer je u njemu ključna tehnika. Koliko god se rezultati mjere prema težini koju je netko podignuo, tehnika je 80 posto posla i to je ono što me privuklo. I danas me na svakom treningu trener ispravlja. Moraš pogoditi tih 1000 malih detalja koji su presudni da digneš utege iznad glave. Također, sviđa mi se kako ovaj sport izgrađuje tijelo, iako to nije bio moj primarni cilj kad sam počela baviti se time. Naime, fokusirani ste na snagu nogu, a predrasuda je da posebno razvijate gornji dio tijela. Također, nemate preizražene mišiće – otkrila je naša sugovornica.
Druga strana medalje
Kao i u svakom sportu, postoji mogućnost ozljeda ako se vježbe ne izvode na stručan način. Đurđica kaže da nikad nije imala ozbiljnijih tegoba, a poneka upaljena tetiva ili istegnuti mišić uvijek su moguća posljedica pretjeranog rada.
– U usporedbi s Europom, Hrvatice su u weightliftingu među prvih 10, no teško da ćemo moći dostići seniorke iz drugih država. Iskreno, uz ovaj sport se često veže i korištenje nedopuštenih sredstava, i to nije neopravdano. Postoje doping kontrole i kazne su vrlo stroge – ako vas uhvate imate suspenziju najmanje četiri godine, a nakon toga se jako teško vratiti u sport. Uvjerena sam ipak da svatko tko dođe do svjetske razine ondje nije dospio bez pomoći nedopuštenih sredstava – uvjerena je Đurđica.
Ističe i kako u Hrvatskoj nema pretjeranog interesa mladih za weightlifting, a s druge strane izostaje potpora države kao što je to u drugim sportovima. Klubovima je teško nabaviti opremu, kao i sportašima. Nije to skupa oprema kao za tenis, ali nije ni jeftina. Za dobre rezultate na državnim prvenstvima su niske nagrade, a stipendije jako male i to je razlog zašto se osobno nikad nisam odlučila za profesionalnu sportsku karijeru. Nema sponzora, a grad ni država nisu darežljivi – kazala je Đurđica koja je u međuvremenu završila studij nutricionizma.
– I dalje se bavim dizanjem, samo što za svaku godinu kažem da mi je posljednja. Ne znam koja će stvarno biti zadnja, ali za sad uživam u natjecanjima i pokušavam probiti granice u tom smislu. Nutricionizam i sport su mi potpuno isprepleteni. Vjerujem kako ću se uvijek baviti sportom, makar rekreativno, a znanje o nutricionizmu želim dovesti na neku višu razinu – zaključila je Đurđica.
U svega 37 godina života Osječanina Dragana Franjkovića stalo je toliko iskustava i edukacija koliko mnogi ne uspiju ostvariti i za nekoliko života. Završio je sveučilišni preddiplomski studij na Građevinskom
Daria Obratov (34) iz Splita ovih dana u Parizu pred Svjetskom antidopinškom agencijom i Međunarodnim olimpijskim odborom predstavlja revolucionarnu metodu za otkrivanje dopinga na kojoj radi unazad nekoliko godina i
Tada student na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, Josip Habljak je 2013. godine prvi put čuo za australski nogomet. Bila je riječ o sportu koji je na mala vrata tek došao u