Daliborka Lesar: Profesorica sam, bodybuilderica i trenerica
Daliborka Lesar: Profesorica sam, bodybuilderica i trenerica
24.05.2024. | Željka Krmpotić
Svestrana Daliborka Lesar iz Osijeka nikad nije bježala od teškog posla, a zahvaljujući svojim brojnim interesima uvijek ga je imala napretek
Pogledajte video:
Već 17 godina Daliborka Lesar (45) profesorica je tjelesne i zdravstvene kulture u Ugostiteljsko turističkoj školi u Osijeku, a od malih nogu privlačio ju je ples u koji se zaljubila kao dijete.
– Tijekom studiranja na Kineziološkom fakultetu odlazila sam u teretanu povremeno rekreativno i po potrebi studijskih obaveza, kada sam zbog polaganja nekih predmeta radila na poboljšanju izdržljivosti, agilnosti i snage. Moram priznati nisam baš uživala. Bila sam preopterećena obvezama oko ispita i predavanja. Fakultet sam završila u sebi zadanom roku s visokom ocjenom i diplomirala točno na svoj rođendan – prisjetila se Daliborka koju mnogi u Osijeku znaju pod nadimkom Daca.
Karijera prije rada u školi
– Nakon završenog fakulteta odlazim u Dubrovnik raditi kao sportska animatorica te sam vodila plesne radionice, jogu, pilates, jutarnju gimnastiku, tabatu, obuku djece neplivača i druge sportske aktivnosti kao što su tenis, organizirala sam turnire u košarci, odbojci i slično. Dobila sam i licencu za animatoricu, no 2007. godine se javljam na natječaj za mjesto profesorice u Osječkoj srednjoj školi gdje i sada radim. Tada sam položila licencu za voditeljicu Zumba fitnessa te sam počela voditi nekoliko grupa – objasnila je Daca dodajući kako je zumba fitness među omiljenim aktivnostima jer spaja ples, glazbu i fitness.
– Sjećam se kako sam svakodnevno pripremala nove koreografije za treninge i zaista uživala u tome s mojim članicama. U tom periodu bila sam u odličnoj formi. Tada, sasvim slučajno, čula sam za natjecanje u bodybuildingu. Otišla sam u jedan poznati osječki bodybuilding klub kako bih doznala pojedinosti o mogućem natjecanju. Sjećam se da sam došla na dogovoreni razgovor i rekla “ Ja se želim natjecati na državnom natjecanju u bodybuildingu”. Tako je sve počelo – prisjetila se Daliborka koja je počela s pripremama uz osobnog trenera.
Daliborka Lesar i bodybuilding
Ističe kako je to razdoblje za nju bilo teško jer je istovremeno radila u školi i vodila grupe Zumba fitnessa. Bilo je zahtjevno fizički, a istovremeno je morala usklađivati obveze i pronaći način da stigne na sve.
– Unatoč tome, uživala sam. Bila sam ispunjena i imala sam cilj. Usto sam bila jako motivirana, a imala sam veliku podršku obitelji i prijatelja. Organizacija i disciplina su mi pomogli da sve stignem. Morala sam unaprijed pripremati obroke jer prehrana je vrlo važan dio cijele priče, kao i dovoljno sna i odmora. Zvuči jednostavno, ali nekako je to vojnički režim u kojem sam se snalazila. Naravno da je cijela priča iziskivala i odricanja, pa sam se odrekla večernjih izlazaka i druženja – prisjetila se Daca objašnjavajući da je imala vrlo malo slobodnog vremena i sve podredila vaganju i brojanju kalorija kako bi uspjela izgraditi tijelo i mišićnu masu potrebnu za natjecanje.
Ljubav iz teretane i zajednički život
– U toj istoj teretani upoznala sam Vedrana, mog supruga. On je bio u istim pripremama za državno natjecanje u bodybuildingu. Kliknuli smo na prvu i počeli hodati, a uskoro i živjeti zajedno. Zajedno smo trenirali i bilo je to jako zanimljivo. Bili smo zaljubljeni jedno u drugo s istim interesom i velikom željom ostvariti uspjeh, isprobati nešto novo. Sjećam se da smo često pričali o hrani koja nam nedostaje. Iznimno je težak zadatak stvoriti isklesanu formu, biti u kalorijskom deficitu i pritom svakodnevno trenirati zahtjevne vježbe s utezima i mašinama u teretani – objasnila je Daliborka.
Kaže kako je samokontrola vrlo važan faktor koji omogućuje napredak i sprječava odustajanje.
– Kako se forma približava maksimumu, počinje vježbanje posinga. Posing je dio natjecanja kada natjecatelji izlaze na binu i zauzimaju obavezne poze i tako pokazuju svoju najbolju formu, izraženost muskulature i mišićnog sklada. U kategoriji bodybuilding bikini fitnessa standardno je određena visina štikli i bikinija, dozvoljen je i nakit,make up i frizura. Tako sam na prvom natjecanju 2014 godine na Križ Openu osvojila 5. mjesto. Na državnom bodybuilding i fitness natjecanju iste godine također sam bila 5. u kategoriji bikini fitness – kaže Daliborka i objašnjava kako se tijekom desetomjesečnih priprema za natjecanje rodila želja za otvaranjem vlastite teretane.
Motiv za teretanu
– Vedran i ja smo krenuli u realizaciju te otvorili teretanu. Ja sam nastavila s grupnim treninzima zumbe i tabate, a krenuli su i osobni treninzi. Krenuli su i prvi rezultati s klijentima. Kako su se nizali uspjesi i postignuća u ostvarivanju želja klijenata, odlučila sam napisati knjigu o našim počecima, treninzima i natjecanju, a dio knjige je priručnik namijenjen početnicima i rekreativcima. Sve sam potkrijepila velikim brojem fotografija o pravilnom izvođenju vježbi i korištenju mašina u teretani. Vedran i ja smo se vjenčali 2015 godine, a sljedeće godine je na svijet došla Zea, naša kći jedinica – kazala je Daliborka.
Knjigu na kojoj je radila i tijekom trudnoće, objavila je 2018. godine jer se u međuvremenu posvetila kćeri. Po isteku porodiljnog dopusta vratila se uobičajenim aktivnostima u školi te rekreativnim treninzima u teretani.
Rad s klijentima
– Kada je Zea krenula u vrtić,tada sam se vratila radu u fitnessu. Nastavila sam sa svojim treninzima i radom s klijentima. U tom periodu sam slučajno saznala za amatersko natjecanje “Najljepša mama Hrvatske”. Zvučalo mi je zanimljivo. Naime, riječ je bila o projektu kojim mame predstavljaju svoju ulogu u društvu, postignuća i djelovanje na svoje okruženje, svoje talente i hobije. Natjecanje je bila kratka prezentacija svega što jedna majka uz odrastanje djeteta postiže kao pojedinac – kaže Daca koja se predstavila svojim radom, natjecanjima i rezultatima u radu s klijentima.
Usto, predstavila je svoju knjigu Motiv za teretanu, svirala je na klavijaturi i predstavila svoje slike ulje na platnu. Pobijedila je na regionalnom natjecanju u Osijeku, a sudjelovala je kasnije na Državnom natjecanju nekoliko mjeseci poslije u Šibeniku.
– I dalje radim kao osobna trenerica te profesorica u školi. Svakodnevno rekreativno treniram i pridržavam se uravnotežene prehrane brojeći kalorije. Kao rezultat treninga svake godine odradim u teretani fotosession i na takav način pratim formu i uživam u tome. To me motivira da stvaram lijepe fotografije svoje trenutačne forme. Nemam nekih posebnih planova. Živim svoj san, radim dva posla koja volim i bavim se odrastanjem i školovanjem kćerkice. Tko zna što nam donosi novi dan – možda se rodi neka nova ideja, neko novo natjecanje – zaključila je Daliborka.
Trčanje je moj život od 2010. godine. Počelo je kao slučajnost, a razvilo se u strast od koje ne odustajem. Spremna sam na brojne životne kompromise i kombinacije kako bih
Nisam se svaki put popeo gdje sam god želio. Nekad zbog vremenskih uvjeta, nekad jer jednostavno planina nije dala. Okreneš se i vratiš doma, pa ponovo pokušaš za mjesec ili
Naime, Chris Nikic (24) iz Orlanda u Floridi jedini je čovjek sa sindromom Down koji je završio vrlo zahtjevnu triatlonsku utrku Ironman, a potom je ponovio uspjeh. Utrka se sastoji