Andreja Giba: Ekonomistica sam, odbojkašica, 20 godina radim za HZZO i zaljubila sam se u fitness
Andreja Giba: Ekonomistica sam, odbojkašica, 20 godina radim za HZZO i zaljubila sam se u fitness
02.08.2024. | Željka Krmpotić
PRIVATNA ARHIVA
Život s protezom ne mora biti ograničenje, a svjedoči to i Andreja Giba koja se popela na Vezuv, igra odbojku i uskoro će postati trenerica odbojke
Pogledajte video:
Danas živi i radi u Zagrebu, no Andreja Giba (43) rodila se u Virovitici te odrasla u Pitomači. Trudnoća je bila uredna, ali tijekom poroda dogodila se liječnička pogreška nakon koje je uslijedio niz pogrešnih medicinskih odluka.
PRIVATNA ARHIVA/ Andreja je imala 15 operacija, no stanje nisu uspjeli popraviti
– Na porodu su mi slomili kuk i do sedme godine imala sam 15 operacija, od čega je dio obavljen u Zagrebu, a dio u Ljubljani. Roditelji se tad nisu bavili tužbama ni dokazivanjem liječničke pogreške, nego su se usredotočili na mene i moje zdravlje. Unatoč preprekama, kod kuće nikad nisu radili razliku između mene i sestre ili druge djece. Mama mi nikad nije govorila ‘ne možeš ti ovo’ ili ‘ne možeš ti ono’. Nikad nije dopuštala da se osjećam manje vrijednom ili da mi je nešto zabranjeno – prisjetila se Andreja objašnjavajući kako zahvaljujući takvom odgoju svoj invaliditet nikad nije shvaćala kao nešto što bi je moglo ograničavati.
Posljedice i tegobe
Ipak, medicinski zahvati koje je prošla ostavili su trajne posljedice.
PRIVATNA ARHIVA/ Nije dopustila da joj invaliditet diktira granice nego ih je naučila premostiti
– Desna noga mi je ostala kraća za 23 centimetra u odnosu na lijevu i nosim ortoprotezu na toj nozi. Bilo je tu dosta pogrešaka koje se više nisu mogle ispraviti. Primjerice, liječnici su mi na jednoj od operacija izvadili lisnu kost, iako donji dio noge nije imao veze sa slomljenim kukom. Napravili su grešku u pokušaju da produže nogu, ali tu grešku više nikako nisu mogli ispraviti – objašnjava Andreja koja je u Pitomači završila osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završila je u Virovitici.
– Gledala sam steći neku struku koja mi je omogućavala rad u uredu i sigurne prihode. No ima dojam da sam na tom putu imala puno sreće i niz slučajnosti se poklopio da dođem gdje sam danas. Naime, odmah nakon škole radila sam na popisu stanovništva i upoznala čovjeka koji je imao ortopedsku kuću. Svidjela mu se moja pozitivnost i pozvao me da radim kod njega. Radila sam kao ekonomistica u računovodstvu četiri godine, a bavili su se prodajom ortopedskih pomagala – prepričava Andreja koja je potom odlučila odseliti se u Zagreb u potrazi za boljim prilikama.
PRIVATNA ARHIVA/ Dolaskom u Zagreb otkrila je sjedeću odbojku
Susret sa sjedećom odbojkom
– Zaposlila sam se odmah po dolasku u Zagreb u HZZO-u. Prije nego što sam se počela baviti sportom uživala sam u slobodnom vremenu, išla na more, izlazila, no već tada sam polako počela osjećati bolove u leđima i koljenima. Bilo mi je teško ustati iz kreveta. Imala sam 33 godine kad sam shvatila da moram nešto poduzeti jer sam premlada za fizikalne terapije. I tad se dogodila druga slučajnost. Na ulici mi je prišao tadašnji predsjednik Saveza sjedeće odbojke i počeo mi je govoriti o tom sportu. Nismo se poznavali, ali je primijetio moju protezu koju iskreno, nikad nisam ni skrivala – kaže Andreja kojoj se to što je rekao o odbojci činilo zanimljivim.
PRIVATNA ARHIVA/ Kaže da uživa na svakom treningu
– Došla sam doma, pretražila internet o toj temi i otišla na prvi trening. To je bila ljubav na prvi pogled. Sjedeća odbojka me privukla jer je brza, energična i jedinstvena. Uvijek sam bila željna adrenalina i to me privuklo jer na treningu – nikad ne znaš što ćeš doživjeti, hoćeš li spasiti loptu. Društvo je uvijek dobro, od cura do dečkiju. Do sad sam sudjelovala na šest europskih prvenstava i jednom svjetskom. Trenutačno smo sedmi u Europi. Od individualnih nagrada, na Europskom prvenstvu 2019. dobila sam nagradu za najboljeg blokera i igračicu s najviše osvojenih poena – pohvalila se Andreja.
Kaže da uspješno suklađuje ljubav prema odbojci s odgovornim poslom kojeg radi.
Rad u HZZO-u
– I to je, zamislite slučajnosti, povezano s mojom situacijom. Radim financijsku kontrolu računa zdravstvenih ustanova i ortopedskih kuća. E sad, uz sve to, kad sam počela trenirati odbojku, zainteresirala sam se za fitness i zdrav način života. U početku sam sama osmišljavala treninge koje sam pronalazila na YouTubeu ili Instagramu, a onda sam u želji da produbim to znanje počela surađivati s osobnim trenerom. Tu se rodila želja da se i ja jednog dana okušam u tom poslu. Jedva čekam da završi radno vrijeme kako bih otišla u teretanu ili u prirodu. To je moj način života i to želim – iskrena je Andreja.
PRIVATNA ARHIVA/ Uživa u radu s utezima
Svijet fitnessa brzo ju je osvojio. Počela je raditi treninge snage, a priznaje da su joj strast utezi i vježbe s vlastitom težinom.
– Mnogi su mi preporučili i powerlifting, no moja prva ljubav je odbojka kojoj sam se maksimalno posvetila. Sretna sam i ovako. Od te 2019. promijenila sam više trenera i svaka nova stvar koju sam naučila produbila je moju želju da postanem trenerica. Na kraju krajeva, za mene je to probijanje osobnih granica – smatra naša sugovornica koja je na Hrvatskom institutu za kineziologiju upisala program obrazovanja za stjecanje mikrokvalifikacije trener odbojke 1. razine.
Andreja Giba uči za trenericu
– Kad završim tu prvu razinu, planiram završiti i ostale, a ukupno ih je četiri. I ne samo to – voljela bih završiti i za fitness trenericu. Mogu se zamisliti kako radim u teretani ili dvorani s ljudima i bavim se onim što me veseli. Volim svoj posao i kolege s kojima radim u HZZO-u, ali mislim da se sve može kad se hoće te da ću imati priliku raditi i kao trenerica. Tko zna u kojem će smjeru to otići, možda i rad s drugima – otkriva Andreja.
PRIVATNA ARHIVA/ Posebna strast joj je planinarenje
Kaže kako se trudi u životu pronaći vremena za sve svoje interese i ističe da nikad nije razumjela ljude koji su tvrdili da nemaju vremena za aktivnosti koje vole.
– Nemam supruga ni djece, pa mi to ostavlja još više prostora za sve druge hobije. Jarun mi je kilometrima od doma i prva je opcija kad nemam neki drugi plan. Volim ići na Sljeme, volim planinariti. Popela sam se na Kalnik, Klek, vulkan Vezuv u Napulju i, naravno, na Sljeme. Ne osjećam bolove ni tegobe jer imam fenomenalnu ortopedsku kuću koja se brine da imam najbolju opremu i da moj hod bude savršen – zaključila je naša sugovornica.
Kad mi je onkolog rekao: “Ana, medicina je napredovala” odsjekle su mi se noge. U tom trenu mi se srušio svijet jer sam znala da je to rečenica koja dolazi
Arbnora Elezi ima samo 29 godina, a na društvenim mrežama prati je više od 129.000 ljudi kojima neuvijenim i izravnim porukama pokušava približiti svoj svijet i stvoriti društvo otvorenije za
Nisam se svaki put popeo gdje sam god želio. Nekad zbog vremenskih uvjeta, nekad jer jednostavno planina nije dala. Okreneš se i vratiš doma, pa ponovo pokušaš za mjesec ili