Portal za promicanje zdravog života

Ana Vuljanić: Treba se usuditi sanjati velike snove, svaki dan je prilika da ulažemo u sebe

14.01.2025. | Željka Krmpotić
Pomakni granice Ana Vuljanić: Treba se usuditi sanjati velike snove, svaki dan je prilika da ulažemo u sebe slika
PRIVATNA ARHIVA

Karlovčanka sa zagrebačkom adresom, Ana Vuljanić, u djetinjstvu je izgubila sluh, no nije dopustila da joj to ograniči mogućnosti i životne interese

Pogledajte video:

Kondicijska trenerica i šahistica dr.sc. Ana Vuljanić (41) ispričala je kako su snovi o nastupu na Olimpijskim igrama oblikovali život hrvatske peterostruke šahovske prvakinje, a otkrila je i kako se u svemu tome borila s gubitkom sluha te nerazumijevanjem okoline pri stjecanju akademskog zvanja. U svemu tome sport je oduvijek bio njezina velika strast i područje osobnog o profesionalnog interesa.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ ANa Vuljanić u djetinjstvu se bavila motocross utrkama

Kojim ste se sve sportovima bavili?

U djetinjstvu sam sudjelovala na prvenstvu Hrvatske u motocross utrkama te na međunarodnim natjecanjima u sportskom lovu na veliku ribu (“big game fishing”). Rekreativno sam se bavila veslanjem i trčanjem. Tako i danas volim biti aktivna, u prirodi, trčati, planinariti i putovati, a u ljetnim mjesecima obožavam kajakariti oko naših otoka. Nekoliko njih obišla sam cijele (Susak, Vele i Male Srakane, Otok Sveti Petar kraj Ilovika, Prvić, Logorun, Lukovnik i Lupac).

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ Ana se i danas rado bavi sportskim ribolovom

Od malih nogu ste u sportu?

U sport sam se aktivno uključila relativno kasno, u dobi od 14 godina. Do tada sam bila samo pasivni promatrač, ali strastveni navijač naših sportaša. Pratila sam sve sportove, sve lige, sve sportaše, interesirao me svaki novinski sportski članak. A poseban osjećaj u meni javio se tijekom praćenja sportskih događanja od početne ceremonije otvaranja do samog zatvaranja svečanosti Olimpijskih igara. Osjećala sam ideju olimpijskog duha, koji je i duh sporta, kulture i obrazovanja u cjelini. I danas živim taj san.

Je li oštećenje sluha bila prepreka na tom putu?

Kasno uključivanje u sport zasigurno je posljedica i bilateralnog oštećenja sluha, jer je to iziskivalo brojne terapije, vježbe govora i slušanja. U dobi od 3 godine naglo sam izgubila sluh, nakon visokih temperatura, ali točan uzrok ostaje nepoznat. Koristim dva slušna pomagala koja mi poboljšavaju kvalitetu i sadržajnost života, olakšavaju komunikaciju te doprinose u znanstvenom, stručnom i sportskom usavršavanju.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ U šahu je ostvarila vrhunsku sportsku karijeru

U kojoj mjeri je invaliditet utjecao na Vaš život?

Spletom okolnosti, moj profesionalni, stručni, znanstveni i sportski put vezan je uz područje invaliditeta. Spomenuti sportski interes usmjerio me prema kineziologiji. Diplomirala sam na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao treći najraniji diplomant u generaciji, 2007. godine na smjeru Osnovne kineziološke transformacije – Kondicijska priprema sportaša. Doktorirala sam 2015. godine s temom disertacije “Analiza sudjelovanja djece s oštećenjem sluha u sportu i vrednovanje motoričke efikasnosti djece s obzirom na oštećenje sluha i sudjelovanje u sportu”. U slobodno vrijeme bavim se znanstvenim radom iz područja društvenih znanosti, polje kineziologija te mi je ove godine namjera pokrenuti postupak za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. A u idućim godinama raditi na daljnjem znanstvenom usavršavanju.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ Ana nije zapostavila akademsku karijeru te se usredotočila na znanstveni rad

Kako je izgledalo školovanje s obzirom na teškoće?

Oštećenje sluha stvara poteškoće u socijalnoj sferi komunikacije, pa tako sam i ja imala teškoće prilikom školovanja, ali kako sam oduvijek bila odlična učenica, kako u osnovnoj školi i gimnaziji, tako i na fakultetu, okolina to nije mogla u potpunosti percipirati. S oštećenjem sluha je problem što je to “skriveni invaliditet”, a i sama sam to nastojala prikriti, jer nikada nisam htjela da zbog toga dobijem neku prednost ili prilagodbu pred drugima. Vidljive teškoće za mene su bile situacije poput odmora u školi kada bi se druga djeca igrala, a ja bih morala nadoknaditi što nisam uspjela zapisati od gradiva za vrijeme prethodnog sata ili pak kad bi netko u razredu izrekao neku šalu, a ja to nisam čula.

Je li bilo ozbiljnijih situacija?

Nekoliko puta sam i jedinicu dobila zbog svog oštećenja sluha – profesor bi me nešto pitao, a ja bih šutjela, ne iz neznanja, već jer nisam čula pitanje. Ili ako se ne bih odmah sjetila odgovora na pitanje, već s malim zakašnjenjem, a kolege iz razreda su mi šapćući davali odgovor, ne shvaćajući da ih iza leđa uopće ne čujem jer ne mogu očitavati s usana, a onda bi profesori moj zakašnjeli odgovor protumačili na krivi način. Na fakultetu sam iz jednog predmeta završila na komisijskom dijelu ispita, jer u sportskoj dvorani nisam čula profesora, a “knedla u grlu” je stala kad sam normalno trebala naglasiti na imam teškoća sa sluhom.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ S kolegicom je osnovala udrugu Kinesis u kojoj promovira aktivnost za osobe starije životne dobi

Usto, osnivačica ste udruge Kinseis. Čime se ona bavi?

Udruga sportske rekreacije i kineziterapije “Kinesis” osnovana je s ciljem promicanja zdravlja i dobrobiti svih ljudi putem sportske rekreacije i kineziterapije, a kolegica kineziologinja i ja posebno smo se usmjerile prema osobama starije životne dobi. Populacija osoba starije životne dobi je među vulnerabilnijim i marginaliziranijim populacijama društva u sustavu zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti, stoga je naš posebni cilj promovirati dobrobiti kinezioloških aktivnosti u toj populaciji i pružiti im poduku. Kao i kod osoba s invaliditetom, tako i kod starijih osoba, važno je fokusirati se na funkcionalne sposobnosti, a ne na teškoće.

A gdje radite?

Zaposlena sam u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u odjelu registra osoba s invaliditetom. Primarno se bavim statističkim obradama podataka, izvješćima te znanstvenim radom iz područja javnog zdravstva s tematikom invaliditeta. Dodatno sam se educirala i za sveučilišnu magistru menadžmenta kvalitete u zdravstvu.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ U slobodno vrijeme Ana često planinari i rado boravi u prirodi

Uz sve to uspjeli ste ostvariti san o nastupu na Olimpijskim igrama…

Zadnjih desetak godina uključena sam u sport gluhih i tu sam ostvarila najveće sportske uspjehe. Vrhunska sam sportašica prve kategorije, peterostruka državna prvakinja u pojedinačnom šahu za gluhe, viceprvakinja Europe u ekipnom šahu za gluhe, a na prošlogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama gluhih u Erzurumu osvojila sam 4. mjesto kao članica hrvatske reprezentacije u disciplini mješoviti ubrzani šah. Olimpijskim sudjelovanjem ostvaren je jedan dio mojih sportskih snova, a sljedeći korak na tom putu je olimpijska medalja.

Je li Ana Vuljanić zadovoljna postignućima?

Treba se usuditi sanjati velike snove, svaki dan je prilika da ulažemo u sebe fizički, zdravstveno, duhovno i intelektualno. To je prilika da budemo sve bliže svojim snovima. I u sportskoj pobjedi, položenom ispitu, završetku školovanja, ali i u porazu, neprolasku ispita ili lošem danu treba postupati identično – već drugi dan raditi iznova i truditi se usavršavati. To je za mene put prema istini i ispunjenju snova.

ana vuljanić, gluhoća, šah, sport, osobe s invaliditetom
PRIVATNA ARHIVA/ Nastup na Olimpijskim igrama za nju je bilo ostvarenje sna

Je li sportska zajednica u Hrvatskoj otvorena za osobe s invaliditetom?

Sportska zajednica je sve otvorenija za osobe s invaliditetom, pa tako postoje odvojeni sportski sustavi – parasport i sport gluhih te su njihovi vrhunski sportski rezultati jednako vrednovani u smislu državnih sportskih nagrada, stipendija i slično, kao i rezultati sportaša iz redovnog sustava sporta. Sigurno da postoje brojne teškoće u sportskom segmentu s kojima se suočavaju sportaši s invaliditetom, poput neosigurane infrastrukture i nedostatka stručnog trenerskog kadra.

Je li to i Vaš problem?

Da, jer ako želim i dalje ostvarivati vrhunske rezultate, moram se sama snalaziti po pitanju treninga, trenera i prostora za trening. Šah je individualni sport, ali moji uspjesi ne bi bili mogući bez mog osobnog trenera kojem sam neizmjerno zahvalna na svakoj pruženoj stručnoj poduci i podršci. I to smatram svojom pravom sportskom pobjedom, neprocjenjivim bogatstvom koje mi je donijelo sudjelovanje u sportu – prijateljstvo s dobrim ljudima.

Povezani članci