Portal za promicanje zdravog života

Ana Tičić: U borbi s rakom počela sam hodati – prehodala sam Viu Adriaticu od 1.100 kilometara

01.06.2024. | Željka Krmpotić
Pomakni granice Ana Tičić: U borbi  s rakom počela sam hodati – prehodala sam Viu Adriaticu od 1.100 kilometara slika
PRIVATNA ARHIVA

Zadarska stomatologinja Ana Tičić suočila se s teškom dijagnozom karcinoma dojke, a onda je odlučila hodati za druge kako bi ih inspirirala

Pogledajte video:

Kad mi je onkolog rekao: “Ana, medicina je napredovala” odsjekle su mi se noge. U tom trenu mi se srušio svijet jer sam znala da je to rečenica koja dolazi uz dijagnozu raka – započinje dr. Ana Tičić (50) iz Zadra.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Ana je stomatologinja i svaki dan na posao putuje automobilom iz Zadra

Suočavanje s dijagnozom

Mnogi kažu da je rak bolest neisplakanih suza, pa i Ana priča kako se uoči dijagnoze suočila s više teških životnih situacija.

– Radim u domu zdravlja u Starigradu Paklenici, pa svaki dan putuje automobilom. Nekoliko godina prije dijagnoze na toj sam cesti imala sam tri teške prometne nesreće u svega 12 mjeseci. Nisam ih mogla izbjeći, ništa nisam mogla napraviti drugačije, ali opteretile su me. Sve to, pa i stres koji se gomilao, vjerujem da su doprinijeli razvoju moje dijagnoze – priča Ana kojoj se takvo stanje odrazilo na zdravlje.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Ana se hrabro suočila s dijagnozom karcinoma i odučila je da će se boriti protiv bolesti

– Nisam trpjela bolove niti je bilo nekih simptoma koji bi upozoravali da se nešto događa. Jednostavno sam jednog dana te 2020. godine u rujnu slučajno napipala tvorbu u dojci. Naravno, odmah sam otišla liječniku i otkrila da imam brzorastući tumor dojke – nastavila je naša sugovornica objašnjavajući kako je sljedećih mjesec dana provela u konzultacijama s liječnicima i u dijagnostičkim postupcima.

Prisjetila se kako je, pregledavši svu dokumentaciju, ustanovila da se može boriti s dijagnozom, pa je odlučno krenula u borbu.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Nije se brinula samo o svojoj bolesti, nego i o djeci – sinu i kćeri

Kemoterapija i hodanje

– Odmah potom krenula je kemoterapija, a stanje sa zdravljem se zakompliciralo. Osim što sam operirala jednu dojku, pojavili su se problemi s crijevima pa sam bila na još jednoj operaciji, a onda je uslijedila preventivna mastektomija druge dojke – opisuje Ana.

Kaže kako je oduvijek bila aktivna članica lokalnog planinarskog društva, a od djetinjstva je rekreativno trčala, skijala i planinarila.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Medicinska sestra joj je rekla da će hodanjem ublažiti tegobe izazvane kemoterapijom

– Kad dođete na kemoterapiju, osobito prvi put, medicinske sestre su jako pažljive i nježne. Vi ste u strahu, gledate tu tekućinu koja se slijeva u vas dva i pol sata. Tada su mi sestre rekle da će mi nakon tretmana biti mučno i preporučile su mi da umjesto odlaska kući radije prošećem. Razmišljala sam da imam vremena jer ionako ne radim, a jedino o čemu trebam misliti je prehrana i moja borba – prepričava Ana koja se odlučila fokusirati na to da što bolje prebrodi razdoblje koje je bilo pred njom.

Poslušala je savjet medicinskih sestara i svakog dana prehodala je između pet i osam kilometara. A onda se počela mijenjati.

Ana Tičić doživjela je promjenu

– Odjedanput sam počela uživati u slobodnom vremenu koje sam iznenada dobila, počela sam ponovo uviđati ljepotu mora kraj kojeg sam šetala i kroz sve to sam imala vremena za jako puno razmišljanja. I tu se rodila ideja da prehodam Viu Adriaticu – prepričava Ana.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ U Ani je polako bujala ideja o velikom pothvatu kojim bi potaknula na borbu i druge oboljele od karcinoma

Via Adriatica je hrvatska dugopružna staza dugačka 1.090 kilometara koja počinje u Prevlaci i završava u istarskom Kamenjaku. I obrnuto.

– Razmišljajući o tome, sama sebi sam nekako obećala da ću prehodati tu stazu, iako nisam vjerovala da ću moći jer je ludo. Zamislite, ja s rakom kroz divljinu hrvatskih planina. Hrabrila sam se idejom da sam se već dvaput popela na Triglav, pa možda ima šanse da i ovo prehodam – nastavila je Ana dodajući kako je kroz cijelu borbu imala veliku podršku obitelji.

– Moj sin danas ima 21 godinu, a kći ima 23 i tada je tek upisivala fakultet. Njoj isprva nisam ni rekla s čim se borim jer je nisam htjela opterećivati, budući da je imala dovoljno vlastitih briga. Danas oboje studiraju u Zagrebu. Njima je bilo najteže gledati moju borbu, ali junački smo to zajedno odradili – kaže Ana koja se pomalo počela raspitivati o mogućnostima odlaska na ovu avanturu.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Staza na nekim mjestima nije ucrtana te ide kroz potpunu divljinu

Pripreme za avanturu

– Razgovarala sam s ljudima, priključila se grupi na Facebooku i otkrivala što mi je sve potrebno za put i kako organizirati logistiku. Skupljala sam iskustva, a u svemu tome se nakon dvije i pol godine počelo približavati vrijeme povratka na posao nakon bolovanja. Imala sam dva cijela neiskorištena godišnja odmora, pa sam nazvala ravnateljicu i pitala je ima li što protiv da ih iskoristim. Rekla mi je da nema problema, neka hodam – kaže Ana koja se dodatno konzultirala s liječnicima koji su joj rekli da ne vide prepreke u njezinom naumu te da je najvažnije da sluša svoje tijelo.

Bila je jesen 2022. godine kad se Ana otisnula u avanturu života koja je trajala 50 dana.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Krenula je na putovanje, ali nije bila sigurna hoće li ga uspjeti završiti

– Odlučila sam krenuti od Prevlake jer sam ondje neko vrijeme živjela i htjela sam nekako krenuti od poznate sredine i ljudi, Dodatno, objavila sam i na Facebooku i svima sam rekla da idem, tako da nije bilo odustajanja. Odlučila sam kako na taj put idem za druge ljude koji se bore s rakom uz želju da ih inspiriram da ne izgube snagu. Kad vide da mogu ja, možda i njih potaknem. Ako nećemo svi biti malo blesavi, nećemo ostvariti sve što želimo – smatra Ana koja je unatoč odluci i dalje imala dvojbe u vlastitu sposobnost s obzirom na stanje tijela.

Plan puta i susret s divljinom

– I danas pijem onkološke lijekove i primam terapiju, sve dok ne prođe pet godina. Tako mora biti. Zato sam se dogovorila s tatom da će doći po mene ako više ne budem mogla dalje. I onda sam jednostavno krenula – kaže Ana.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Mnogi su joj pomagali donoseći hranu ili nudeći prenoćište

– Plan puta je takav da idete po planinama uz more, osim Dinare koja je malo uvučena, hodate kroz dubrovačko primorje, cijeli Pelješac prolazite i stalno idete na neki vrh te se penjete ili spuštate. Hodate po označenim, ali i neoznačenim stazama u divljini, prolazite kroz grmlje i šipražje. Putem sam od ljudi učila kako se ponašati ako naiđete na divlje konje, medvjeda ili neku drugu zvijer – prepričala je naša sugovornica priznajući se u jednom trenutku našla u nezahvalnoj situaciji.

– Nosila sam uz sebe suzavac, petarde i još neke stvari za nepredviđene i opasne situacije, ali nisam ih iskoristila. Bilo je opasno, ali i donekle smiješno. Naime, cijelim putem u glavi sam pjevušila Gibonnijevu pjesmu Hodaj. Iznenada, divlji psi su me pod Dinarom okružili i prijeteći režali. Djelovali su kao da će me rastrgati, a ja sam nastavila polako hodati i počela sam pjevati na glas, nakon čega su se udaljili bez da sam morala upotrijebiti neko sredstvo tjeranja – prepričala je Ana koja se snašla u nepredviđenoj situaciji.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Prizori pojedinih krajolika bili su jojo gotovo nestvarni

Dobronamjerni anđeli staze

– Postoje vam tzv. trail angels, ljudi koji pomažu i prate putnike na ovoj stazi. Pojave se niotkuda i ponude juhu ili prenoćište. Ne znam je li to situacija sa svim putnicima, ili je rezultat činjenice da sam u Facebook grupi stavila sliku svoje ćelave glave i rekla da sam odlučila hodati. Ne mogu opisati koju sam nevjerojatnu podršku dobila – kaže ganuta Ana kojoj ipak na putu nisu cvale ruže, nego se nosila s ozbiljnim tegobama.

– Već na samom početku, negdje nakon 10 dana, dogodila mi se ozljeda noge, tzv. trn u peti koji se pojavio negdje na Svetom Iliji iznad Gradca. Riječ je o bolovima u stopalu kod pete, pa odatle i naziv stanja. Pila sam tablete protiv bolova i uporno hodala dalje, ali u nekim trenucima bolovi su bili tako snažni da sam se pitala hoću li uspjeti dovršiti put – objasnila je Ana.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Na pojedinim mjestima bi joj se pridružili i drugi putnici

Othrvala se bolovima i izazovima, a nije joj bio problem nositi se ni sa samoćom.

– Moj dragi Damir (Daćo) je više puta dolazio negdje kao logistika za namirnice i kao utjeha za samoću ako mi je bilo već puno samoće, a nekad bi i prehodao koji dan samnom. Uskakali su pomažući i drugi moji prijatelji i rodbina. Nekad i s gitarama u ruci. Navečer bi se upoznavala s ljudima koji su mi pružili smještaj, a pojedinih noći sam spavala kod mojih prijatelja koji žive duž cijele obale. U domovima i planinarskim skloništima sam upoznavala druge planinare. Veliku pomoć sam imala i od HGSS-a osobito u području Splita i Šibenika, a putem sam se telefonski konzultirala s idejnim pokretačima Via Adriatice i s drugim hodačima sa Staze – kaže Ana koja je uživala u nevjerojatnim prizorima netaknute prirode i trenucima od kojih zastaje dah.

Ljepota prirode

– Prizori s vrhova planina su doslovno neopisivi, ono što vidiš, splitski surovi dijelovi i planine iznad Kaštela. Stvarno lomiš noge da stigneš do vrha, sunce te prži, ali nenadmašan je osjećaj doći do vrha. Također, svaka planina ima svoje ljepote i različitosti. Dinara je velika i široka, južne planine oko Dubrovnika i Splita su dosta kršovite. Ali Velebit je “moja planina” pa sam imala dojam kao da sam došla doma. Oko Rijeke su planine s predivnim šumama – opisuje naša sugovornica.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Nesigurnost je nestajala kako se približavala Istri

Već pred kraj putovanja, dolaskom do Istre, bila je sigurna da će uspjeti doći do kraja.

– No problem je bio u tome što mi se dionica kroz Istru činila malom, kao da bih je mogla protrčati, iako to nije moglo biti dalje od istine. Dodatno, do tad sam već stekla ozbiljnu kondiciju. Zadnji dan me pratio planinar iz Pule koji je poželio uz mene doći do kraja. Zadnjih pet kilometara bila sam jako nervozna jer su me putem zaustavljali novinari koji sume usporavali, a ja sam znala da me moji čekaju na cilju i htjela sam potrčati djeci u zagrljaj. Bilo je jako emotivno i danas mi oči zasuze kad se sjetim svega – iskrena je Ana.

Veliko finale

Kaže da joj je trebalo vremena da se vrati u normalu, a najmanje tijekom sljedeća dva mjeseca priznaje da je sanjala a hoda.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Završetak putovanja za Anu je bilo veliko osobno ostvarenje

– Moji su bili zabrinuti, ali jako ponosni. S druge strane, ja sam s tog puta donijela pregršt novih iskustava i predivnih prijateljstava. S mnogima od tih ljudi ostala sam u kontaktu, a vjerujem kako ću o svemu jednog dana napisati knjigu – ispričala je Ana.

Kaže kako je danas dobro. Trudi se svakodnevno raditi na svom zdravlju.

ana tičić, karcinom, via adriatica, hodanje, avantura
PRIVATNA ARHIVA/ Ana se pohvalila da pjeva u ženskoj klapi Kapric

– Nakon prehodane Via Adriatice ostaju prijateljstva za cijeli život i upoznajem nove hodače te im pomažem savjetima i ako još kako mogu – kaže Ana objašnjavajući da nema namjeru ponoviti avanturu.

– Bila je to jedinstvena prilika s filozofijom “sad ili nikad” jer više nemam toliko vremena. I dalje planinarim, a dosta mi vremena oduzima i moj angažman u ženskoj klapi Kapric u kojoj pjevam od 2011. godine. To me jako veseli i ispunjava, pogotovo jer smo lani bile druge na natjecanju klapa u Omišu po ocjeni publike i žirija te se nadamo ponoviti uspjeh ili biti još bolje ove godine – nasmijala se za kraj naša sugovornica.

Povezani članci