Ana Glaurdić Mekinić kaže da se kod nje u kući ništa ne čuva za posebne prilike. Fina pića, bombonijere ili odjeća koju drugi spremaju za neki svečani trenutak, kod nje se konzumiraju odmah.
– Svaki dan je poseban i jedinstven i ne isplati se čekati ništa. Treba iskoristiti trenutak i uživati u onome što imamo jer život je prekratak da ga provedemo u čekanju nečeg boljeg što možda neće nikad doći – počinje svoju priču Ana Glaurdić Mekinić (47).
Kaže kako je od prvih menstruacija trpjela bolove, no liječnici su ignorirali njezine tegobe. Smatralo se da je riječ o nasljednom faktoru jer je i njezina majka imala bolne mjesečnice, no Anini su bolovi s godinama bili sve ozbiljniji.
– To je tako trajalo do moje 28. godine kad sam imala tako snažne bolove da su me morali hospitalizirati. Liječnici u Splitu rekli su mi da dođem za dva mjeseca na operaciju, ali nisu precizirali zbog kojeg razloga. Otišla sam po drugo mišljenje svom ginekologu, no on je rekao kako misli da su mi svi nalazi u redu i da nema potrebe za ikakvom operacijom – prisjeća se Ana.
Njezina majka ostala je zbunjena oprečnim mišljenjima liječnika, pa je nagovorila Anu da ode i na treći pregled kod privatnika.
– On mi je rekao da je primijetio nešto na jajnicima i da smatra da bi mi operacija ipak bila potrebna kako bi se utvrdilo o čemu je riječ. Otišla sam u Zagreb u Petrovu i tamo mi je liječnik rekao da je riječ o cistama koje valja izvaditi. I tako sam otišla na operaciju – prepričava Ana kojoj su objasnili da će tkivo poslati u laboratorij te da će joj nakon operacije javiti PHD nalaz. Nakon operacije liječnik je spomenuo da postoji mogućnost da će vratim u bolnicu.
– Zvali su me tjedan dana poslije i rekli da je riječ o tumoru, a ne o cisti, te da se moram vratiti na ponovljenu operaciju kako bi mi izvadili jajnik. Sjećam se tog osjećaja bijesa i nemoći zbog teške dijagnoze i svega što se oko mene zbivalo. Dan prije odlaska u bolnicu bila sam sa svojim tadašnjim dečkom i vodili smo ljubav. To je bio trenutak u kojem sam ostala trudna, ali naravno, nisam to znala – nastavlja Ana koja nije bila sigurna u ishod operacije i suočavala se s mislima o smrti.
Unatoč strahovima, operacija je dobro prošla i uslijedio je oporavak.
– Liječnici su mi nakon toga rekli kako je vjerojatnost da ću ikad u životu imati djece minimalna i gotovo nepostojeća jer je preostali jajnik slabije radio. Nisam se još ni stigla posvetiti razmišljanju o tome, jer sam ubrzo počela osjećati snažne jutarnje mučnine. Mislila sam da je to povezano s mojom dijagnozom i bila sam uvjerena da je to loš znak – prisjetila se naša sugovornica čija je situacija bilo dovoljno dobra da nisu bili potrebni nikakvi dodatni zahvati ni metode liječenja.
Rekli su joj da je riječ o rijetkom tumoru jajnika Granulosa cellularis koji se u pravilu, kod 85 posto žena ne vraća nakon operacije. I baš u to vrijeme, boreći se između mučnine, stalnog osjećaja slabosti i emocija nakon operacije, u goste joj je stigla prijateljica koja je tad bila trudna i krenule su razgovarati o djeci. Anina majka izjavila je da je stavila na stranu novac za moguću buduću potpomognutu oplodnju, ako Ana bude željela dijete jednog dana.
– Zaprepašteno sam je slušala i odgovorila sam da vjerojatno Bog zna zašto je odlučio da ja neću imati djece te da možda nisam ni sposobna biti majka, pa stoga ne želim ići ni na potpomognutu oplodnju. Taman negdje nakon toga prošlo je više od dva mjeseca i stigla sam na postoperativnu kontrolu svom ginekologu. Rekli su mi da sam trudna. Ne mogu ni opisati kakav je to bio šok. Rekoh: Ok, Bože, očito sam krivo procijenila – govori Ana.
– Odmah sam nazvala dečka, sadašnjeg supruga, kako bih mu priopćila sretnu vijest. On je u to vrijeme dao otkaz na jednom poslu, počeo je na drugom i išao na neki važan sastanak. Rekao je da je u žurbi i pitao me jeli hitno. Odgovorila sam da nije i ništa mu nisam rekla. Sretnu vijest sam podijelila s mamom i prijateljicama, i jedna od njih koja nam je bila zajednička, poslala mu je poruku: “Čestitam, tata” – nastavlja Ana smijući se.
Suprug joj se vrlo brzo javio na telefon.
– Pitao me jesam li mu nešto propustila spomenuti. Uglavnom, od tada mi se uvijek javlja na telefon bez obzira u kakvom poslu bio. Naša Ema koja je odlučila biti naše sunce, rodila se nakon relativno uredne trudnoće i 12 sati mukotrpnog poroda koji su okončali carskim rezom u ožujku 2009. godine – kaže Ana.
Posvetila se obitelji i skrbi o tek rođenoj kćeri. Pet godina nakon što je rodila Emu ustanovila da je opet trudna.
– No nisam imala sreće. Bila sam u trećem mjesecu trudnoće kad sam doživjela spontani pobačaj. Naime, radim u uredu za turizam i stalno sam pretrpana poslom. Pri kraju radnog dana sam prokrvarila i otišla liječniku koji mi je rekao da moram odmah legnuti i mirovati jer ne zna što će biti s bebom. No ja, kako sam tvrdoglava i sve mogu sama, od Splita do Omiša, gdje sam tada živjela, sama sam vozila u bolovima računajući kako će mi biti bolje kad legnem – zastaje Ana.
No kad je došla doma, bilo je prekasno. Nalazi su poslije pokazali kako je bila riječ o zdravoj djevojčici, a komplikacije su uslijedile zbog hematoma koji se ranije nije vidio.
– To mi je bio strašan udarac i ne znam kako sam se oporavila od svega. Gubitak bebe bio je nešto najteže što mi se dogodilo. A onda u svibnju 2015. godine dolazi novi udarac. Na redovnoj kontroli liječnik mi je rekao da se tumor vratio i da hitno moram na operaciju. Otišla sam, a tad su mi rekli da su ustanovili kako se proširio na crijeva i nisu se usudili dirati ga. Vratio se tumor koji se ženama nakon operacije rijetko vraća. I ne samo to – takav se tumor obično ne širi na druge organe, ali eto, meni se proširio na crijeva – govori Ana.
Otišla je na još jednu operaciju kod abdominalnog kirurga u KB Sestre Milosrdnice. Kaže da je postoperativni tijek za nju bio jako težak, a posebno jer su je nakon toga čekale kemoterapije. Baš uoči kemoterapija otišla je na kontrolni pregled i na magnetskoj rezonanci utvrdili da se tumor opet vratio u tih nekoliko mjeseci dok se oporavljala. Uslijedila je još jedna operacija.
– Zatim sam bila na 30 kemoterapija koje sam jako teško podnijela i ne želim se ni prisjećati svega što sam prošla. Ni pola godine nakon toga na kontrolnom pregledu opet zabrinuta lica liječnika, ponovljeni pregledi i nalazi. I opet operacija. Pokazalo da ipak nije recidiv, ali izvadili su mi sve organe koje su mogli: maternicu, drugi jajnik, jajovode, limfne čvorove… Operacija je trajala punih šest sati – nabraja ova hrabra žena.
No ni tu agonija nije završila. Prošla su dva mjeseca od operacije i na novom kontrolnom pregledu liječnici su opet pronašli nešto sumnjivo u rodnici.
– Imala sam ukupno 10 operacija u životu. Od toga je bilo sedam ginekoloških operacija, operacija slijepog crijeva te operacija sinusa i krajnika. Danas se situacija smirila. Idem na redovite kontrole i odolijevam svim prognozama. Ne dam se. Moja Ema izrasla je u predivnu djevojku koja sad ima 15 godina i trenutačno joj je najveći problem u životu što joj mama ne želi kupiti dizajnersku torbicu – smije se Ana objašnjavajući kako je beskrajno sretna i zahvalna što je ima.
– Izrasla je u samostalno i bistro dijete. Voljela bih da je sestra s njom, ali eto, sudbina je imala druge planove. No ona zato ima dvije odlične prijateljice s kojima je bliska od prvog osnovne i stalno su kod nas doma. U jednom sam trenutku promišljala o posvojenju. Kad sam to predložila suprugu, samo je frknuo nosom i rekao da za to nema potrebe jer iako formalno imamo jedno dijete, u kući ih je uvijek troje – nasmijala se Ana.
Složila se sa suprugom da, s obzirom na njezino stanje, možda nije najbolji trenutak za proširenje obitelji. Ali ona je zato odlučila iskoristiti baš svaki trenutak koji joj je na raspolaganju kako bi uživala u životu.
– Upisala sam tečaj ronjenja, tečaj slobodnog penjanja, planinarim i živim punim plućima. Sigurna sam da je bolest oblikovala moj pogled na svaki novi dan koji shvaćam kao veliki dar. Za mene se stvarno ne zna što donosi sutra, tako da nemam što odgađati i čekati – zaključila je Ana.
Dejana Bačko (29) živi u Novom Sadu i među vodećim je influencerima Srbije. Na Instagramu objavljuje pod nazivom mama_sa_krilima i prati je više od 420.000 ljudi, a osim što otkriva
[...]
Hrvatska ultramaratonka Mladenka Buić ikona je Pule i Marčane zahvaljujući nevjerojatnoj izdržljivosti i kondiciji koji su joj omogućili sudjelovanje na iznimno zahtjevnim utrkama, a među kojima je neke završila kao
[...]
Još samo nedostaje da me udari grom, i to je to – preživjela sam ama baš sve. Ali sad, šalu na stranu, glupo je pričati koliko je tužno ono što
[...]